Svim curama koje plačljivim glasom kažu „Nikad se neću udati”: iskreno se nadam da ste u pravu. Za slučaj da niste, evo vam nekoliko savjeta.

Studomat kaže da sutra imam ispit, ali u horoskopu to ne piše. Što je istina?

Zato svima vama kvazi montažerima, snimateljima, selfijerima koji svoju struku provodite isključivo dok ste odgovorni za svoj život i za druge živote, poručujem jednostavnu poruku – Prestanite bit idioti!

Da mi je netko prije mjesec dana rekao da ću postati ponosna vlasnica romobila, grohotom bi mu se nasmijala u lice. Vidi me sad. Stvari su izmakle kontroli. I znaš što? Drago mi je da jesu.

Kod nje vam nema popusta za studente ili umirovljenike. Tarifa je tolika, pa se ti prijatelju misli je l' imaš il' nemaš para. Da mi je vidjeti tog studenta koji može platiti kurvu. Bar na pola sata.

Pa kako vas nije sram?! Pokradate, žicate i varate studente. Populaciju koja bi za koju godinu trebala plaćati vaše mirovine i socijalne naknade. Populaciju koja je rođena kroz rat ili neposredno nakon, koja je odrasla uz recesiju i njene posljedice. Populaciju koja se još bori za svoje pravo na rad i pristojnu satnicu. Populaciju koja ima ambicije popraviti to isto društvo koje je iskorištava i prije nego je stala na svoje noge. Populaciju koja JOŠ nije otišla.

Ako ste ikada imali onog jednog prijatelja koji paničari oko svega, ona ćete se složiti sa mnom kako oni i tebi stvaraju nepotrebnu napetost. Ja imam jednog prijatelja koji bi pobijedio u natjecanju za najveću „drama queen“.

U svijetu gdje su se prijateljstva i veze preselili na Facebook i Instagram, isti se iskazuju tagiranjem jedni drugih na objave tipa „Označi svog BFFa i mora ti kupiti Milku Oreo“ ili „A+M moraju ići na putovanje u Azerbajdžan“ koje postaju jedini iskaz prijateljstva dok zajedno sjedite na kavi, u tišini.

Prije rezultata državne mature na listama sam bio daleko od savršene pozicije. Na novinarstvo se upisivalo 120 redovnih studenata, a ja sam bio 1000 i neki. Taj dan me uhvatila najveća panika. Pitanje „što ću ako ne upadnem“ je preuzelo cijelo moje biće. O pravu više nisam razmišljao, a sebe sam vidio u uredu „New York Timesa“ kako pišem kolumne.

Najbolje da se sve zatvorimo u svoja četiri zida dok umatamo svoja tijela, misli, riječi i postupke u tkaninu kako ne bismo bile neprimjerene na bilo koji način.