Dvije, tri o fiktivnim i pravim vezama

Većina mojih poznanika je maštala o vezama poput Elizabeth Bennet i Mr. Darcyja ili Edwarda i Belle. Ili da će Harry i Hermiona spoznati kako su stvoreni jedno za drugo. Od svega ovoga gledala sam samo Ponos i predrasude (i možda jednom cijelog Harryja Pottera), pa zaista ne mogu znati i suditi po čemu su to Harry i Hermiona trebali provesti ostatak života zajedno. Možda i jesu, ne bih znala.

No ono što znam jest da nisu. Vjerojatno kao prijatelji. Jer su očekivanja jedno, a život drugo.

I sama priznajem kako sam u nekim vezama imala velika očekivanja od partnera, što je najčešće rezultiralo time da bih možda nesvjesno stavljala presing na drugu stranu, logično i samim time bila razočarana, a uza sve to znala i započeti svađu i raspravu oko najsitnijih gluposti. Samo zato što sam imala mušice da će on to to i to, a ja ću to to i to. E pa ne ide to baš tako.

Nisam nikad nešto previše maštala i fantazirala o fiktivnim ili potencijalnim vezama, odnosno čvrstim i razumnim prijateljstvima od kojih smo MI – čitatelji i gledaoci imali očekivanja kako će ista prerasti i procvjetati u prekrasnu ljubavnu vezu. Nešto u stilu Tumblr fikcija gdje su zapravo Sherlock i John iz BBC-jevog Sherlocka suđeni jedno drugome. Ili Harry i Malfoy ili što ti ga ja znam više. Ako se mene pita, Sherlock i Irene Adler su bili stvoreni jedno za drugo.

Ovaj je tekst trebao za naslov imati upravo Prijateljstva od kojih smo očekivali da će izrasti u nešto više ili nešto nalik tome, ali jednostavno ga nisam mogla nikako započeti. Započela sam s nekim potencijalnim i većim spomenutim muško-ženskim prijateljstvima da bih svoju listu završila sa onim pravim prijateljstvima, tipa Frodo i Sam ili Legolas i Gimli iz Gospodara prstenova ili spomenuti Sherlock i John.

Između ostaloga, zašto bismo se uopće doveli u situaciju rušenja i uništavanja dobrih prijateljstava samo zato što se misli kako bi i veza bila takva?

Nekako sumnjam.

I možda zato sam uvijek više cijenila fiktivna prijateljstva od kojekakvih dramatičnih i preromantiziranih veza – Sherlock se uvijek mogao osloniti na Johna, Frodo na Sama. Jer Sherlock i Irene možda i nisu bili toliko suđeni jedno drugome. Da jesu, ona bi mu sigurno poslala poruku. Bi, sigurno. I'm not dead, let's have dinner.

U svijetu gdje su se prijateljstva i veze preselili na Facebook i Instagram, isti se iskazuju tagiranjem jedni drugih na objave tipa Označi svog BFFa i mora ti kupiti Milku Oreo ili A+M moraju ići na putovanje u Azerbajdžan koje postaju jedini iskaz prijateljstva dok zajedno sjedite na kavi, u tišini. Buljeći u mobitele. I tagirajući jedni druge na objave o neraskidivim prijateljstvima.

A vjerojatno ćete onda otići doma, u svoju sobu i puniti glavu mislima kako ni s kim ne možete normalno popričati. Kako vas nitko ne razumije. Kako nemate ni s kim podijeliti ono nešto što vas je tog dana obradovalo ili rastužilo. Kako ste upoznali nekog novog. Tko vam se sviđa, što vas drži budnima do tri ujutro.

Kako nemate ni s kim podijeliti ono što vas čini vama.

Prava tragedija u tome je što su se sve naše želje i očekivanja o ljubavnim i prijateljskim vezama počele zasnivati upravo na onim fiktivnima. Gdje je on lav, a ona janje. Ili kako je već išao onaj glupi citat iz Sumraka. Knjige, serije i filmovi nisu nikada bili dostupniji negoli sada i živimo u dobu kada svakodnevno možemo progutati i apsorbirati desetak realnih ili nerealnih priča tjedno ili mjesečno, ali koliko je to zapravo utjecalo na odnose s drugim ljudima?

S prevelikim očekivanjima. Prazninom.

Sjediš na kavi koja ti se zapravo ne da, s osobom za koju misliš da će ti iz joj-ne-da-mi-se-kava prerasti u nekog srcu drag, pričaš o stvarima koje te zapravo i ne zanimaju.

Pusti.

Posveti se onome što voliš, onome ili onoj koga voliš i s kime možeš biti ono što jesi.

Ne želim kritizirati ničije fantazije i načine opuštanja nakon predavanja ili posla, ali ću kritizirati površnost naših odnosa, fiktivnih prijateljskih ili ljubavnih odnosa koji su postali baš sve osim onog najbitnijeg i najkrucijalnijeg – razumijevanje i shvaćanje jednih drugih. Većina ljudi kao da je zaboravila na važnost kompromisa u vezama te se isključivo oslanja na ono što nam knjige, serije i filmovi često nude, a to je idealiziranje ljubavnih odnosa, opterećenost pronalaska srodnih duša. 

Slušajte i razgovarajte. Počnite razumijevati jedne druge. To je jedini ključ dobrih veza i odnosa.