Ajde, namažite nam oči još jednom. Čeka se izgradnja ovog studentskog doma, čeka se izgradnja zgrade onog fakulteta, čekaju se novi lonci i poklopci za sve menze u RH i ne znam ti ni ja više što. Opskrbili smo para toliko i toliko, a potrošili 1% od opskrbljenog. I upotrijebit ću sad onu popularnu, di su pare?!

Viđala sam to često. Primijetila sam kako je to kad netko novi dođe. Uplašen je, vjerojatno to radi jer mu trebaju pare, trudi se maksimalno i boji se magistrice cijeđene naranče ko vraga. Magistrica je ta koja bi mu trebala objasniti kak se šta radi, ali magistrica doktorica to radi na grublji način. I tako biva posvuda.

Isto kao što Mati Buliću nije žao borovine, tako ni šokiranom gostu nije žao potrošenih para, već ono malo praznog prostora u trbušnoj šupljini jer je u restoranu nestalo jastoga, pa su on i njegovo veselo društvo nažalost morali završiti poslovnu večeru.

Još uvijek dobivam poruke ljudi koji u bespućima internetskih savjeta o napadima panike naiđu i na moj intervju pa traže savjet od mene. Većina ovih ljudi ima nekoliko stvari zajedničkih – nikada nisu posjetili psihologa ili psihijatra, većina njih to nikada ni ne želi, gotovo nitko ne želi piti lijekove jer misli da će biti kao biljke, a postoje i oni kojima su bližnji rekli da nisu valjda ludi da idu tako nekome jer će im to pisat u papirima kad se budu trebali zaposlit, a tko će ludog čovjeka zaposlit?!

I ne bih kući, noćas nemam mana, na meni samo Gucci, Dolce&Gabbana, s revije iz Milana. Ispravak, nije iz Milana, već sa Šemsine porte.

„Ur my idol”, „Girl lemme see your hair down”, „When your birthday”, „I THINK I SAW YOU IN NEW YORK”, „She looks like a robot it's amazing how good she looks”... Ovo su samo neki od 376 komentara ispod njezine posljednje slike.

Čini mi se da je ovo ljeto brzo proletjelo, a možda je to samo zato što je meni kasno počelo. Imala sam točno dva mjeseca da odradim neke stvari, a sad su prošle 2/3 i nisam ništa napravila.

Nakon svih onih zavrzlama prošle godine u komunikaciji oko povećanja praga porezne olakšice roditeljima i plaćanja poreza, a zatim i nekog pasjeg veselja jer se povećalo dvije tisuće kuna gore, konačno namirišeš da bi nešto moglo biti okej.

Međunarodni dan mladih obilježava se svake godine 12. kolovoza prema odluci Ujedinjenih naroda. Odluka o obilježavanju donesena je 1999. godine kako bi dala priliku zemljama procijeniti koliko ulažu u mlade, svoju predanost mladima, opće obrazovanje, kulturu i aktivnosti. Svake godine ima novu temu. Ovogodišnja tema je „Migracije mladih: Kretanje naprijed”.

Svi fakulteti i akademije u glavnom nam gradu koriste ISVU. Studenti ga najbolje znaju pod Studomatom – sustavom pomoću kojeg prijavljuju ispite i u kojeg se upisuju ocjene. Dakle, informatizacija sustava je provedena, korisnička baza stvorena, a mi i dalje uza se nosimo knjižicu „because just in case”.