Sjećanje na Domovinski rat u Hrvatskoj još je svježe, ratne traume nisu još približno izbrisane. Hrvati su bili šokirani, s punim pravom, svjetskom nezainteresiranošću, ostavljanjem na cjedilu i zanemarivanjem civilnih žrtava. Međutim, koliko je nas bilo briga za sukob u Siriji, koliko smo o tome razmišljali?

Idemo se sada igrati jedne igre. Ja ću vam ispričati jednu priču. Priči je zajedničko mjesto održavanja, ali godina nije. Tko prvi pogodi - dobit će diplomu bez posla.

Osnovno što morate shvatiti je da one ni same to ne znaju, tako da vaša prijateljica koja ovo čita s vama i tvrdi kako ona na to nikad ne bi pala, vjerojatno već je, više puta.

Koja je poveznica između znanstvenika, Judith Reisman, wc školjke i zetovaca? Pročitajte u novoj kolumni Josipa Maslova.

Nitko se neće lažno kititi tvojom slikom i nikakvi vjetrovi i kiše te pokoriti neće draga Slavonijo dok je iskrene ljubavi i međusobnog pomaganja malih ljudi.

Baš kad pomisliš da je priroda učinila svoje i da je ona isključivi krivac nove među krizama kojih smo već godinama neizostavan dio, na ovaj ili onaj način te da je od činjenice što je nemoguće ikoga okriviti za tu strašnu nepogodu jedino gore što ne možeš okriviti nekog od glavonja ili samu politiku eto ti upravo njih.

Možete li svojim zanimanjem pomoći državi otkrijte u novoj kolumni prof. dr. sc. Davora Pavune!

Njegova tolerancija je realna. On je proživljava i susreće se s njom svaki dan. Danas je u Kini, sutra u Indoneziji, prekosutra u Americi. Nema mjesta za mržnju u srcu putnika.

Baš kad se učini da je nastupilo primirje i da svi dišu punim plućima željni korjenitih, ali realnih promjena, iskrsne nikad iscrpljena tema s mnoštvom varijacija: „A čiji si ti?“

Je li problem u tome da prosječan čovjek koji ipak nije do te mjere pokvaren i trul iznutra sudi po sebi i percepcija mu ne dozvoljava misliti kako je netko drugi spreman na daleko odvratnije stvari od njega? Možda je to mentalna zamka koja nas koči da od onih na pozicijama moći očekujemo najgore?