Sarma i student. Hmmmmm. Mogao bih reći da je prosječan hrvatski student poput sarme, poput trudbeničke sarme stare majke poslane autobusom u Zagreb. Čim je malo jače podgriješ ona se lako raspada. Tako i student,  čim ga malo jače pogurneš, čim mu staviš i najmanji pritisak na leđa on ima tendenciju da se raspadne.

Znači ne, nije istina ovo što ti priča Mirando Mrsić, mi ne moramo radit kao manijaci zato što je kapitalizam takav, mi moramo radit kao manijaci zato što moramo izdržavat nepreglednu masu ljudi ovisnih o državi i zato što vlast ne dozvoljava fer tržišno natjecanje, žmireći na korupciju, nelikvidnost i klijentelizam.

Osijek na dnu prve HNL, Cibalia na vrhu druge HNL... Srećom pa je tu treća liga koju Slavonija ima samo za sebe. Da nije ironije, smijeha zapravo i ne bi bilo...

Kao osoba srpskih korijena iz denacionalizirane ateističke jugoslavenske obitelji, razumljivo je da ima averziju prema Božiću te bilo kojoj drugoj vjerničkoj svetkovini.Stanković je školski primjer onoga što Željko Kerum naziva „urbani Jugoslaven“, a Nino Raspudić „Jupek“ (Jugoslaven, permisivan, kapitalist).

Nakon tri mjeseca loše talijanske hrane uživam u obilnim obrocima moje majke i guštam prešetavajući se po rivi, ispijajući pića u društvu prijatelja. No, je li ljepota Božića skupa jelka, obilan obrok, nove cipele, hrpa darova i dobar provod u nekom klubu? Na blagdan Božića slavimo rođenje Isusa Krista, Sina Božjega, koji je križ svoj nosio radi nas i radi našega spasenja. Mjesto rođenja ne može biti skromnije.

„Nećeš razbojniče!“ svojevremeno je Zdravko Mamić uzvikivao svom velikom prijatelju Igoru Štimcu, a ovaj put su navijači djelima uputili isti energetski izboj. Torcida i BBB su tako usred Zagreba odlučili surađivati - sami protiv svih.

Najveće zasluge za rast utjecaja crkve nema sama crkva ili politika već empirijsko iskustvo ljudi s komunističkom ideologijom. Nakon što im se 45 godina prodavala priča o nazadnom klerofašizmu i naprednom drugu Kardelju te dobrom i pravednom drugu Titu, nije niti čudo da se narod okrenuo vjeri.

S jedne se strane nalazi ksenofobični 28-godišnji kvartovski cuger koji živi sa starcima i vrhunac tjedna mu je otići na Dinamovu tekmu protiv Hrvatskog dragovoljca sa svojom ekipom petnaestogodišnjih pubertetlija i glasno filozofirati o antihrvatstvu onih jugočetnika i komunista, a s druge ultraliberal koji u svrhu tolerancije prihvaća tuđe stereotipe i dao bi guzice samo da ga se stavi u prve redove povorke ponosa kako bi bio opće priznat kao borac za prava manjina, pacifist i moderno osviještena ličnost, a koji u isto vrijeme niti ne zna definicije navedenog

ZA, PROTIV, ZA, PROTIV, ZA, PROTIV i tako već posljednjih mjesec dana. Jučer u 19 sati mogli smo odahnuti. Uff! Prošlo je. Rezultat glasi: 66% ZA, 33.5% PROTIV.

Okrenuo sam se i tamo vidio muškarca pod zimskom kapom koji je izašao iz „Milano“ restorana i doslovno se ukipio na mjestu kada je shvatio tko viče za njim. Već u idućem trenutku ćelavi se navijač probio kroz nas te bacio u trk za muškarcem spominjući mu pritom svu rodbinu i članove obitelji, a ovaj se već dao u bijeg.