„Studij sam upisala 1970. godine, a završila ga 2018. godine.” – što kada život pomrsi planove?

Koliko god studiranje možda bilo najljepši period našeg života, svakome od nas u jednome trenutku bit će izrazito teško i imat ćemo osjećaj da smo preko noći osijedili zbog muke zvane fakultet, ali nekim je studentima život iskrojio posebnu priču pa je studij potrajao duže od planiranoga, čak desetljećima. Porazgovarali smo sa studenticama koje su fakultet upisale još prije bolonjskog sustava, a završile ga unazad par godina. 

Naša prva sugovornica upisala je studij španjolskog jezika i književnosti i rusistike davne 1970. godine i diplomirala 2018. nakon čak 48 godina, dok je druga sugovornica studij kroatistike i anglistike upisala 1996. godine, a završila prije 2 godine, odnosno nakon 21 godine od početka studiranja.

Iako se studenti često šale na račun vječnih studenata govoreći da će to postati i sami, život nas nekada ne pita za planove pa su nam tako naše sugovornice otkrile što je utjecalo na duljinu trajanja njihovog studiranja:

– Studij mi se otegnuo jer sam tijekom studija malo zaostala s polaganjem zbog nekih dodatnih aktivnosti koje sam imala, a onda sam stala na četvrtoj godini i zaposlila se. Mislila sam da ću sve stići uz posao. Međutim, tu se stvari kompliciraju, studij pada u drugi plan, ali nikada nije bila opcija da ću potpuno odustati. Tako sam nakon nekoliko godina nastavila studij uz rad. Program se bio promijenio pa sam morala upisati neke dodatne predmete, a predvojničku obuku ponovo polagati; imam 4 semestra predvojne obuke, odslušana i položena. Trebala sam upisati neke marksističke predmete, napisati silne seminare, bez slušanja predavanja, naravno, jer nisam mogla s posla na predavanja. Studij se tu opet otegnuo jer to nisam stizala, a moram priznati da mi se te silne marksizme i teorije duhovnog stvaranja nije dalo ni učiti ni polagati jer nije imalo veze s jezicima. To mi se zbilja činilo suludo i bespotrebno. – otkrila je naša prva sugovornica Dubravka.

Naša druga sugovornica Petra imala je sličan razlog za produljenje trajanja studiranja:

– Puno radno vrijeme odmah nakon upisivanja apsolventske godine uvelike je utjecalo na završetak studija, a i činjenica da se većini nas dogodio život – posao, brak, djeca, bolest i druge životne situacije.

Zatrpana mnoštvom obaveza Dubravka je ponovno morala pauzirati studij, koji je mogla u miru završiti tek nakon umirovljenja:

– Opet je prošlo dosta godina jer sam se u međuvremenu udala i rodila kćer, a onda je propala Jugoslavija, propala su poduzeća pa tako i ono u kojem sam radila. Završila sam na burzi sa svojih otprilike 39 godina. I što sad? Preživljavaj kako znaš, od studija opet ništa. Kad sam se konačno opet zaposlila, bila je to privatna firma. Opet ništa od odlazaka na predavanja i polaganja ispita. Onda je ta firma prodana pa smo mi stariji završili na burzi, odnosno ja sam imala uvjete za prijevremenu mirovinu i umirovila sam se. Zatim sam odlučila vidjeti imam li mogućnosti i uvjeta nastaviti studij. To je bio nevjerojatan tajming jer je to bila posljednja godina u kojoj je bilo moguće nastaviti studij po predbolonjskom sistemu.

Sama procedura početka nastavka studija nije bila toliko bolna jer se Dubravka nije prepustila tremi i pesimizmu:

– Predala sam molbu i indeks da se vidi kako stojim s ispitima i imam li šanse. Odobrili su mi molbu, napisali koje sve razlike moram položiti, što odslušati i krenula sam. Da sam znala u što se upuštam, možda bi me uhvatila trema pa bih u startu odustala, ali kad sam krenula, jednostavno sam se usredotočila na zadatke. Tu sam zadnju godinu odslušala i ispolagala dosta predmeta, a onda sam opet malo zaostala. Malo obiteljske stvari, a malo i umor, lijenost, što ja znam. Uglavnom, otegnulo se na 10 godina i onda sam ipak smogla snage da dovedem stvar do kraja i diplomirala zadnjeg mogućeg termina, 20. prosinca 2018. Sada mi diploma krasi policu.

Privikavanje na drugačiji sustav studiranja bilo je nešto drugačija priča jer, iako je studirala po predbolonjskom sustavu, Dubravka je imala prilike slušati predavanja kada je Bolonja bila već u punom zamahu:

– Četvrtu godinu upisala sam kao redoviti student, otišla sam u mirovinu i mogla sam pohađati predavanja. Imajući u vidu velik protek vremena mog studiranja, neki su predmeti koje sam ja slušala ukinuti, a neki dodani pa me dočekalo puno razlikovnih ispita, kao da sam završila još jedan faks. Još jedna od promjena je ta da više ne postoji tzv. B predmet, već su oba A, odnosno izjednačeni. Tu me dočekalo puno dodatnog rada i ispita i dosta sam se namučila, ali mi je istovremeno i drago da je došlo do te promjene.

Kada jer riječ o tome koliko im je Filozofski fakultet u Zagrebu izašao ususret, obje imaju samo riječi hvale:

– Što se Fakulteta i profesora tiče, svi su mi izišli ususret, možda jer im je bilo simpatično da se baka (jer sam u međuvremenu postala i baka) primila studiranja. Uglavnom, nisam imala nikakvih problema, a tada sam bila i jako disciplinirana i marljiva studentica. – izjavila je Dubravka.

– FFZG mi nije otežao situaciju, produžavanjem roka za diplomiranje po starom sustavu uvelike mi je pomogao. Činjenica da bih možda morala studirati po bolonjskom sustavu uzrokovala mi je mnogo briga i stresa. Imala sam samo diplomski za obraniti, a odlučivalo se o prelasku na bolonjski sustav, nepriznavanju ispita, upisivanju godine i slušanju kolegija. Da je bilo tako, ne bih bila diplomirala. Imam posao, djecu, živim u drugom gradu i slušanje predavanja bilo mi je znanstvena fantastika. – otkrila je Petra.

Iako su godinama, nekada manje, a nekada više bile vezane uz fakultet, nijedna sugovornica ne žali što su upisale studij, a da mogu vratiti vrijeme, ovaj bi fakultet ponovno upisale:

– Kad bih imala priliku ponovo studirati na FFZG-u, vjerujem da bih opet tu studirala. Možda bih malo razmislila obzirom na Bolonju na koju se svi žale, ali to nema toliko veze sa samim Filozofskim. Možda bih probala studirati na nekom drugom faksu, npr. Arhitektonskom, ali to su pusti snovi. Mislim da mogu biti zadovoljna što sam i ovo privela kraju.

– Apsolutno da. Rado bih upisala još jedan smjer.