„Na okupu nas drži želja za dobrim provodom i sviranjem!"

U vrijeme kad se mame i bake pitaju 'gdje ovaj svijet ide', zašto mladi samo izlaze i piju, druže se sa sumnjivim društvom na sumnjivim mjestima i hoće  li se i kada uozbiljiti, Studentski.hr vam donosi intervju s mladićima koji su san snova svake majke. (I bake). Porazgovarali smo sa Zoranom, Antom, Tomom, Filipom i Petrom koji zajedno čine Trnje - r'n'r band koji već nepunih 10 godina (a tek su im 23 u prosjeku) rastura po manjim i većim pozornicama Hrvatske. Štoviše, čudno bi nam bilo da se u tom periodu sasvim slučajno i niste našli na nekom od njihovih koncerata jer su momci proputovali cijelu nam domovinu, ali i šire!

Prije nego naši ljupki momci progovore, donosimo vam sitnu faktografiju vezanu uz rad Trnja. Momci iz Krapine sviraju akustične obrade rock'n'rolla, rocka, countryja i bluesa, a osnovali su se 2004. godine Nakon početnih lutanja bespućima rock žanra, rada na autorskim stvarima i promjena članova na kraju preživljava originalni trio: Zoran Zok Čavužić (vokal, usna harmonika), Ante Radak (akustična gitara, vokal) i Hrvoje Lugarić (akustična gitara, vokal) kojega sredinom 2011. godine zamjenjuje Tomo Presečki. Nakon početnih traganja za onim što žele publici pružiti, danas na njihovom repertoaru možete čuti Rolling Stonese, E. Claptona, CCR, Elvisa, Beatlese itd. Posljednje četiri godine momci rade punom parom te su odsvirali oko 300 koncerata po klubovima i bircevima od Makarske sve do Čakovca! Sredinom 2013. bendu su se pridružili basist Petrar Jurman i bubnjar Filip Kranjčec pa osim tročlane akusticne postave sviraju i u kompletnoj postavi s basom i bubnjem. Kako koji gazda želi! (gazda lokala u kojem nastupaju op.a.)

Nešto o početnom trojcu

Zoran Čavuzić: - 25 godina, student programskog inženjerstva na FER-u. Svira gitaru i usnu harmoniku, a pjevanjem se bavi već 12 godina. Volonter Gradskog društva Crvenog križa Krapina i predsjednik Udruge mladih SKA. Preostalo slobodno vrijeme (zar ti ostane i slobodnog vremena?) provodi pišući i čitajući poeziju.

Ante Radak: – 25 godina, donedavni student, sad magistar građevine, radim u ŽPD.d.d. (Željezničko projektno društvo op.a.). Gitaru svira od svoje 8 godine, te je aktivni volonter Crvenog križa Krapina. Osim u Trnju svira i pjeva i u VIS Marija Pomoćnica na Knežiji. 

Tomo Presečki: - U Trnju svira gitaru već 2 i po godine, a za sebe kaže kako voli sve što vole mladi i da nije čist u glavi. U onim rijetkim lucidnim razdobljima student je Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i pohađa srednju glazbenu školu za popularnu i jazz glazbu.

Pa krenimo s pitanjima. Momci su nam otkrili što misle o svijetu, društvu, Severini i Nelsonu Mandeli.

1. Momci, vama su u prosjeku 23 godina, a dogodine ćete proslaviti 10. godišnjicu Trnja. Kako ste izdržali svo to vrijeme skupa, što vas drži na okupu?

Zok: Prije svega prijateljstvo i ljubav prema glazbi, a onda i sve ostalo što glazba sa sobom nosi: česta putovanja, puno novih poznanstava, zanimljivih situacija i dobrih provoda čega sa ekipom iz benda definitivno ne fali. Deset godina je mnogo, ali proletjele su za čas. Nadam se da ćemo nastaviti barem do punoljetnosti.

Ante: Drži nas na okupu želja za dobrim provodom, sviranjem i ljubav prema našim instrumentima i glazbi uopće, a i koja kuna više u studentskom budžetu uvijek dobro dođe. Naravno, bilo je i trenutaka u kojima svatko od nas pomisli da to više ne može funkcionirati, ali razum i dobra volja brzo prevladaju.

2. Družite li se i van ovog, nazovimo ga poslovnog okruženja?

Zok: Svi dolazimo iz istog grada, a neki od nas su išli i zajedno u školu tako da se znamo godinama. Družimo se i izvan bendovskih obaveza, Ante i ja smo bili prijatelji i prije osnivanja benda, a s ostalima nas je spojila glazba

Tomo: Naravno, na redovitim probama više puta tjedno. S vremena na vrijeme organiziramo i vlastiti ''team building''. Ali i neovisno o sviranju smo dobri prijatelji, više-manje se krećemo u istom društvu...

3. Kako se dogovarate oko odabira pjesama i mislite li da mladi još uvijek radije biraju kvalitetan rock and roll nego primjerice Severinu ili Lepu Brenu?

Zok: Gledamo izvlačenje Lota 7/39. Svakom broju pridružimo pjesmu pa što se izvuče... :) Imamo slične glazbene ukuse, od rocka, bluesa, countryja i popa pa se lako dogovorimo oko pjesama. Pjesme koje su možda i žanrovski drugačije zbog akustičnih gitara i naših aranžmana ipak na kraju ispadnu prilično stilski homogene. A što se tiče Severine i ostalih, osobno ne djelim glazbu po žanrovima, već na dobru i onu koja to nije. Svi izvođači imaju i jedne i druge, samo neki malo više, a neki malo manje.

Ante: Pokušavamo naći najbolju kombinaciju onoga sto mi želimo svirati i što će publika dobro prihvatiti. Ne ciljamo na usku „rokersku“ populaciju, repertoar od rock'n'rolla 60-ih i 70-ih do novog vala i rocka 80-ih moze zaista dobro zabaviti i rasplesati svakoga. Naravno, posjećenost naših koncerata, odličan odaziv publike i njihov ponovni dolazak na sljedeće koncerte pokazuju da itekako ima ljudi koji znaju cijeniti dobru svirku i dobru glazbu.

Tomo: Da se mene pita svirali bi od Rihhane do Harisa Džinovića.

4. Nedavno su se vašem uigranom trojcu pridružila i dva friška člana, predstavite nam se!

Petar: Ja sam Petar Jurman i dolazim iz Krapine. Završio sam osnovnu glazbenu školu za bass gitaru. U bandu „Trnje“ sviram bass gitaru oko godinu dana, a sviranjem se bavim već 8 godina. Velika mi je čast svirati s Trnjem, biti dio odlične ekipe i konačno živjeti svoj san.

Filip: Ja sam Filip Kranjčec i u bendu sviram bubnjeve. Svirao sam u puno bendova, a s „Trnjem“ sam počeo surađivati davne 2006. godine, no bend je ubrzo otišao na kratku pauzu. Nakon pauze počeli su svirati kao „trojka“, a nedavno su mi predstavili svoj plan za „petorku“ i bio sam vrlo zainteresiran. Drago mi je što su mi dali priliku da budem dio benda jer je ekipa super.

5. Na vašoj FB i web stranici vidimo da nastupe održavate dvaput, nekad i triput tjedno. Kao to uspijevate uskladiti sa svojim poslovima, fakultetom?

Ante: Nekad bez problema, nekad malo teže, a nekad nikako. Osim fakulteta i posla tu treba spomenuti i naše obitelji bez čije podrške ne bi uspijevali sve ovo. Često uz hrpu obaveza njih stavljamo na zadnje mjesto, ali oni to sve razumiju.

Zok: Entuzijazam i želja za svirkom radi čuda, a čak i nakon deset godina toga imamo na pretek. Ipak i nama dan ima 24 sata pa koristimo svaku priliku koja nam se ukaže da malo odmorimo. Baš kao što je i Ante rekao, velik dio tereta za nas nosi obitelj i prijatelji i veliko im hvala na tome.

Tomo: Nije baš jednostavno, ali kad se male ruke slože, sve se može!

6. Ovih dana vas se može doći poslušati i na glavnom zagrebačkom trgu. Momci, jel vas trema od takvog nastupa?

Ante: Treme se rješavamo dobrim raspoloženjem, a nekad kobasama i čvarcima, tako da je gotovo nikad nema. Ove subote, 14.12., a i za Badnjak, 24.12. sviramo u šatoru, tj. Adventskoj kući na Trgu bana Jelačića u Zagrebu pa vas sve pozivamo da dođete i zajedno s nama se dobro provedete i zaplešete uz neizostavno kuhano vino i kobasice.

Zok: Vidimo se obavezno u subotu. Nema ispričnica, studentska ambulanta ne radi vikendom.

Petar: Tako je, dođite svi, bit će to pravi rock`n`roll plesnjak!

7. Na vašim nastupima može se vidjeti puno više djevojaka nego mladića. U skladu s time, slažete li se da žene najviše padaju na glazbenike?

Zok: Drago nam je što ima više žena, ne samo iz tog razloga na koji ste svi pomislili, već i zato što su žene nešto iskrenija i opuštenija publika pa kad su u većini onda i muški dio publike živne.

Tomo: Ja ih nisam nikad pitao je li to istina, ali slažem se da mi više padamo na djevojke nego na mladiće.

Filip: Kako sam ja uvijek pozadi, često ni ne vidim što se u publici događa.

8. Imate li u planu neke stalne gaže u Zagrebu?

Ante: Otvoreni smo za sve opcije i ponude, dobro ne baš sve.  Što se tiče Zagreba nemamo još konkretnog odgovora na ovo pitanje, ali aktivno radimo na tome.

Zok: Novosti uvijek možete saznati na našem FB pageu i službenoj web stranici!