LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Projekcija generacijske komedije

„Zagrebački ekvinocij" stigao u kina: „Želimo razbiti stereotipe, a to je da Hrvati ne idu u kina i da Hrvati ne gledaju hrvatske filmove”

Na svečanoj premijeri filma „Zagrebački ekvinocij" redatelj Svebor Mihael Jelić otkriva nam kako je svoju ideju pretvorio u djelo. Film autentično prikazuje jedan alternativni izlazak u Zagrebu.

Na svečanoj premijeri filma „Zagrebački ekvinocij" redatelj Svebor Mihael Jelić otkriva nam kako je svoju ideju pretvorio u djelo. Film autentično prikazuje jedan alternativni izlazak u Zagrebu.

Zagrebački ekvinocij, film redatelja Svebora Mihaela Jelića, nakon brojnih prikazivanja na filmskim festivalima napokon stiže u kina danas, 13. veljače. Nastao je u produkciji zagrebačkog kolektiva CEFGI koji čini skupina mladih ljudi, a sve ih povezuje velika strast prema filmu.

Film opisuje alternativni zagrebački izlazak te ukupno prati tri radnje: Luna i Blagi u potrazi su za travom koju moraju odnijeti na zabavu, Lena i Maša nalaze se u stanu u centru Zagreba gdje se zabava i održava te avanture Kačija i Mrve na nekoliko lokacija u Zagrebu.

Glumačku postavu filma čine Mislav Živković, Tin Blagojević, Patrik Gregurec, Lena Medar, Luna Pilić i Lana Bogović. Profesionalnu pomoć dobili su od Ksenije Marinković, Gorana Grgića, Dade Ćosića i Ozrena Grabarića koji su utjelovili pojedine likove filma.

S obzirom na to da smo imali priliku razgovarati s redateljem filma Sveborom Mihaelom Jelićem, saznajemo odakle mu uopće ideja za snimanje ovakve generacijske komedije:

– Imao sam potrebu napraviti neki veći projekt, tj. snimati nešto veliko jer sam nakon završetka srednje škole imao napisan jedan kratkometražni film koji je bio jedna od tri priče u filmu. Zatim sam krenuo pisati sve druge priče koje su povezane noćnim životom Zagreba.

Također, otkriva kako su i neki od glumaca njegovi poznanici:

– Napravio sam audiciju u prosincu na koju je došlo preko 100 ljudi. Na audiciji sam pronašao jako puno glumaca prema kojima sam prilagodio likove. Tri glavne uloge napisao sam prema ljudima koje sam znao, a to su Lena, Lana i Blagi.

Zanimljivo je kako ih nitko nije financirao, pa smo pitali odakle im novac, evo što doznajemo:

– Nije bilo novca, svi koji su radili na filmu nisu bili plaćeni, a sve što smo dobili na filmu dobili smo za free. Napravili smo Indiegogo kampanju te na njoj dobili 9000 kuna, no to smo potrošili na hranu koju smo kuhali u stanu. Na kraju snimanja više nismo imali novaca.

Budući da je film po festivalima dobio dosta dobre kritike publike i kritičara, u razgovoru s nama Jelić otkriva:

– Javio nam se 2i film preko Marija Kozine, koji je na Akademiji, kako bi nam rekli da žele podržati projekt i staviti ga u kina. Mi smo naravno pristali na to.

Za kraj kaže kako im je cilj da film bude gledan, ali ne radi profita već radi razbijanja stereotipa:

– Želimo da film bude gledan, ali ne radi profita jer profit nitko od nas neće uzimati, već ćemo ga ulagati u filmove. Želimo razbiti stereotipe, a to je da Hrvati ne idu u kina i da Hrvati ne gledaju hrvatske filmove.

Doznajemo i što gledatelji misle o filmu:

S obzirom na to da budžet nisu ni imali, meni je film odličan. Sviđa mi se priča, jako je kreativna. Također mislim da je film preuveličan u nekim situacijama, no neki će se sigurno pronaći u tim dijelovima filma.

Pokoju minuticu vremena ukrali smo i glumcima filma Luni Pilić i Patriku Gregurecu. Luna nam je otkrila kako je saznala za ovaj projekt te nešto više detalja o samom snimanju:

Slučajno sam vidjela poziv za audiciju na Facebooku i odlučila sam otići. Moja uloga u originalu trebala je biti muška, ali ju je Svebor na kraju prepravio u ženski lik. Snimali smo na otvorenom, nitko od nas nije znao što radi, nosili smo vlastitu odjeću i snalazili smo se kako god smo znali. Na snimanju je bilo toliko dobro jer se osjećala ta mladenačka energija i radili smo kao manijaci.

Nadodala je kako je i ekipa na setu bila odlična, no kako joj je sve to bilo malo čudno jer je došljak i nije razumjela pozadinu u kojoj su odrastala zagrebačka djeca, stoga joj je sve bilo egzotično.

Patrik je ispričao kako je uopće odlučio sudjelovati na ovom projektu:

Kada sam saznao da mlada osoba poput Svebora snima dugometražni film pomislio sam kako je to skroz poremećena ideja, ali mi se upravo zbog toga i svidjela. To je jedan projekt koji je nastao isključivo iz volje ljudi koji su na njemu sudjelovali, nismo imali nikakvih financijskih sredstava, u tom kontekstu film je jako iskren, a upravo je takva atmosfera bila i za vrijeme snimanja filma. Bilo je naporno, pogotovo dijelovi Kačija i mene budući da smo snimali po noći, ali nama zapravo nije bilo bitno koliko je sati, samo smo htjeli da to ispadne najbolje moguće. Nevjerojatna je i energija koju Svebor posjeduje. On je 90 % razloga zašto ovaj film postoji i meni je pomogla ta njegova beskonačna energija  s kojom nas je on gurao i uvjerio nas da je sve moguće.

Budući da i Patrik, kao i Luna nisu rodom iz Zagreba, otkrio nam je koliko je bilo teško razumjeti samu tematiku filma:

Ovaj film ne prezentira moj način izlazaka niti ono što sam ja doživljavao. Zapravo nije bilo teško ući u zagrebački život jer ako gledamo iz perspektive glume, to je uloga i možeš ju doživjeti svuda oko sebe. Promatraš kako se starija gospoda i klinci ponašaju u tramvajima, usporediš nešto što si vidio na ulicama.

FOTO: STUDENTSKI.HR