„Pax" – priča o traženju mira u srcu rata

– Knjiga koja imalo podsjeća na Maloga princa ne može biti loša. – Teorija je koja se, unatoč subjektivnosti koja pršti iz nje, i ovaj put pokazala itekako točnom. Roman koji je pomogao u njezinu dokazivanju onaj je autorice Sare Pennypacker, Pax, čije hrvatsko izdanje donosi Lumen izdavaštvo. Kakve veze Pax ima s Malim princem? Još na njegovim koricama stoji rečenica koja je ukratko opisuje:

– Dirljivo remek-djelo o neraskidivoj vezi između dječaka i njegova lisca. –

Ako ste čitali Maloga princa, a posebno ako volite tu knjižicu, ova će vas priča podsjetiti na onu kad Mali princ upozna lisicu koja mu postaje prijateljica. On u njezinu društvu uči o prijateljstvu, kao što Peter, protagonist ovog romana, uči sa svojim liscem Paxom.

Uvodne riječi; FOTO: Mihaela Štefec / Studentski.hr

Čitajući roman, otkrivamo da je Pax kao mladunče ostao jedini preživjeli iz svoje obitelji, a Peter ga je, udomivši ga, spasio. Lisac mu je postao ljubimac, obitelj i najbolji prijatelj uz kojeg je odrastao pet godina – sve do dana kad ga je zbog oca morao napustiti. Otac odlazi u rat i Petera vodi djedu čija je kuća dovoljno udaljena od ratišta, pa tako i sigurnija za njega. Ali Peterova fizička sigurnost, za oca podrazumijeva konačni rastanak od Paxa, kojega ostavljaju u šumi:

– Dolazi rat. Svi se moramo žrtvovati. Ja moram u vojsku – to je moja dužnost. A ti moraš otići. (...) A taj lisac... pa, ionako je vrijeme da ga pustimo u divljinu. –

Dječak vrlo brzo shvaća da očeva odluka nije ispravna. Povezanost Paxa i Petera nadilazi sve opasnosti koje se nalaze pred njima te Peter kreće na put kako bi vratio svojega prijatelja, svjestan činjenice kako pripitomljeni lisac ima jako male šanse da preživi u divljini. S jedne strane, Peter na putu prolazi proces sazrijevanja i upoznavanja samoga sebe jer prvi put samostalno donosi odluke. S druge strane, Pax upoznaje svoju divlju stranu koju, kao lisac koji je odrastao kao kućna životinja, nije imao prilike upoznati. Unatoč tome, lisac u mislima ostaje fokusiran na svog dječaka kojeg želi zaštititi od ratnih nevolja. Obojica se, zbog ljubavi i odanosti, bore protiv svoje prirode, jedan zbog svojih ljudi, a drugi zbog svog lisca.

Skriveno iza korica; FOTO: Mihaela Štefec / Studentski.hr

Iako se osnovna radnja bavi Peterovim i Paxovim prijateljstvom, romanom se protežu različite teme koje ga čine puno složenijim nego što se čini na prvi pogled. Ponajprije, javljaju se teme odrastanja i osobnog razvoja. Razvijaju se Pax i Peter, ali i još neki likovi. Nadalje, tema rata i mira. U tom kontekstu zanimljiva je i (ne)slučajnost liščeva imena, Pax, što na latinskom znači mir, kao i Vola, kod koje se Peter liječi od fizičke i unutarnje boli. Ona ga uči kako da upozna sebe, iz prve mu ruke objašnjava grozne posljedice rata, takozvani PTSP ili Post-traumatsko-zaboravljanje-tko-si, kao i značenje pojma mir:

– Imam sve što trebam, i više od toga. (...) Imam mir ovdje. – Zato što je tako tiho? – Ne. Zato što sam upravo gdje bih trebala biti, i radim upravo ono što bih trebala raditi. To je mir. –

Također, javljaju se teme odnosa između prirode i čovjeka, odnosno čovjekova utjecaja na prirodu. Tako zaraženi ratom, iako im je cilj obraniti ili napasti druge ljude i teritorije, uništavaju životna staništa i živote životinja koje se nađu na zaraćenim područjima. Problematizira se i značenje obitelji, genetike i iskrene, prave ljubavi. Postavlja se pitanje: – Pada li jabuka daleko od stabla? – o kojem tijekom romana razmišlja dječak, ali i čitatelj.

Sve te karakteristike čine ovaj roman pravim malim remek-djelom prepunim životnih mudrosti. Uzevši to u obzir, može se zaključiti kako nije riječ isključivo o dječjem romanu, unatoč tome što je glavni lik dječak. Ova je knjiga namijenjena čitateljima svih životnih dobi, a našu preporuku, kao i ocjenu odličan, itekako ima.