Svaku večer za laku noć djeci u bolnicama pričaju najljepše priče
Tete pričalice svaki dan odlaze na dječje odjele zagrebačkih bolnica i malim pacijentima pričaju najljepše priče za laku noć kako bi nakratko zaboravili na sve bolesti i tužne teme. Rebeka nam je prepričala svoje volontersko iskustvo.
Tete pričalice svaki dan odlaze na dječje odjele zagrebačkih bolnica i malim pacijentima pričaju najljepše priče za laku noć kako bi nakratko zaboravili na sve bolesti i tužne teme. Rebeka nam je prepričala svoje volontersko iskustvo.
Dane provoditi u bolnici nije ugodno ni odraslima, a pogotovo djeci. Na svu sreću, na ideju kako uljepšati bolničke dane došli su volonteri udruge Smiješak za sve koji su uspješno pokrenuli projekt pod imenom Tete i stričeki pričalice po uzoru na onaj koji je izvorno u Rijeci pokrenula Ksenija Vićić iz udruge Portić. Volonteri svaki dan od 19 do 20 h pričaju priče za laku noć djeci na dječjim odjelima triju zagrebačkih bolnica – Srebrnjak, Vinogradska i Rebro.
Projekt i svoju volontersku ulogu u njemu predstavila nam je Rebeka Holjevac, koja je nedavno iz studentskih uplovila u nastavničke dane. Započela je s volontiranjem prošle godine u 3. mjesecu. Željela je ispuniti ono nešto u njoj što joj je govorilo da bi bilo lijepo svoje slobodno vrijeme posvetiti nekome kome je potrebno. Kaže da je istraživala po stranici Volonterskog centra Zagreb i naišla na ovu ponudu. S obzirom na to da je tada još bila studentica hrvatskog – pričanje priča joj se učinilo kao ono pravo za nju!
– Obično znamo skupiti djecu u malom dnevnom boravku na odjelu da im možemo svima čitati zajedno ako ih je više, ali i znamo ići po sobama pa ispitujemo tko je zainteresiran za priču, za one koji su malo sramežljivi ili nisu u mogućnosti doći. – veselo nam kaže Rebeka.
O bolestima i tužnim pričama koje stoje iza malih pacijenata ne pričaju. Upute koje dobiju na početnoj edukaciji kažu da je najbolje da ih ne ispituju o tome, već da se posvete veselim temama. Rebeka tvrdi da ponekad bude teško gledati ih s raznim cjevčicama po tijelu. Svjesna je da takvo volontiranje nije za svakoga – onaj tko bi se previše rastužio tako da se ne može suzdržati od suza, trebao bi potražiti neko drugo mjesto na kojem bi dao veći doprinos.
FOTO: Smiješak za sve/Facebook
– Stvarno je predivan osjećaj kad shvatiš koliko im to znači i koliko ti se razvesele, pogotovo oni koji već znaju tko su tete pričalice ako su već par dana u bolnici. Mislim da mi je volontiranje pokazalo koliko te usrećivanje drugih čini sretnim i ispunjenim.
Rebekin najdraži trenutak bio je kada je volontirala u razmaku od nekih 5 dana i susrela djevojčicu kojoj je par dana prije čitala. Ona i njezina mama su joj se tako razveselile da je stvarno shvatila da oni ostavljaju veliki utisak na djecu, makar proveli samo sat vremena s njima.
Ako se i vi želite priključiti ovoj ekipi velikog srca, možete se javiti curama u Udruzi. Novi ciklus prijava bit će otvoren u 9. mjesecu, pa računajte s tim! U svakom volontiranju jedna od bitnijih stvari je odnos organizatora prema volonterima, a naša sugovornica nam potvrđuje da je ovdje odličan – u udruzi su pristupačni, susretljivi i pozitivni! Baš onakvi kakvi trebaju biti kako bi svoju pozitivu prenijeli malim borcima kojima je najpotrebnija!
