Znate li koga predstavljaju kraljevi na igraćim kartama

Jeste li već dosad čuli tijekom kartaške partije da četiri kralja u špilu karata predstavljaju četiri velika povijesna vladara: Aleksandra Makedonskog, Cezara, Davida i Karla Velikog? To zapravo nije istina. Kako bismo bolje razumjeli o čemu se radi, proučimo kratku povijest igraćih karata.

Kako su točno karte za igru došle u Europu, čest je predmet povijesnih rasprava. Njihovo je porijeklo prilično upitno. Indija, Perzija i Kina navode se kao moguće zemlje iz kojih su došle do nas. Vremensku odrednicu nešto je lakše odrediti. godine 1377. i narednih godina kartaške igre zabranjuju neki europski gradovi, poput Firence i Basela. Iz toga se zaključuje da su se krajem 14. stoljeća u središnjoj i zapadnoj Europi igrale brojne kartaške igre te da se uvidjela opasnost od toga, zbog čega su uslijedile zabrane.

Kroz povijest se mijenjao izgled i sastav igraćih karata, posebno broj karata u špilu. To je ovisilo o zemljama u kojima su se igrale i vrstama kartaških igara. Na početku su karte bile prilično skupe jer su bile ručno bojane i teško su se nabavljale. S povećanjem popularnosti kartaških igara, povećala se potražnja za kartama. Tada se karte počinju masovno proizvoditi i time postaju puno jeftinije i dostupnije.

Igraće karte razlikuju se u pojedinim narodima. Na primjer, Nijemci su karte podijelili u četiri skupine, koje su označili simbolima zvona, srca, lišća i žira. Njemački špil karata i mi smo preuzeli budući da smo bili dio Austro-Ugarske Monarhije. Zbog jake veze s Ugarskom često možemo čuti naziv Mađarice za te karte, dok su drugi narodi uveli vlastite simbole i podjele karata.

Postojala je čak i teorija da njemački simboli na kartama predstavljaju četiri skupine srednjovjekovnog društva. Zvona na kartama simboli su zvonaca koja se stavljaju sokolima, i prema tome ta skupina karata predstavlja plemstvo. Poznata je strast i ljubav srednjovjekovnog plemstva prema sokolarenju. Srce na kartama predstavlja Crkvu, list središnji dio društva, a žir seljaštvo. Naravno, to su sve samo povijesne pretpostavke.

Sada dolazimo do ključnog dijela u našoj priči. Sredinom 15. stoljeća francuski proizvođači karata počeli su dodjeljivati identitete pojedinim osobama na kartama, i to ne isključivo kraljevima. Identiteti su dodijeljeni bez nekog posebnog reda ili značenja. Tako su povijesne ličnosti poput Solomona, Augusta i Henrika IV. postali kraljevi na srednjovjekovnim igraćim kartama.

Najpopularnije povijesne osobe na kartama bila su upravo četiri vladara s početka priče. Važno je napomenuti da je to bila praksa isključivo francuskih proizvođača karata i trajala je do Francuske revolucije. Kada su Luj XVI. i Marija Antoaneta izgubili glave, sve što se povezivalo s Monarhijom postalo je omraženo u Francuskoj, pa tako i slavni povijesni kraljevi na igraćim kartama. Oni opet postaju anonimne osobe.

Zaključno, kraljevi na igraćim kartama ne predstavljaju određene povijesne osobe, već je to bila samo privremena francuska moda u određenom povijesnom razdoblju.