Prekrastinacija – ponašanje suprotno prokrastinaciji

Prokrastinacija, odgađanje obavljanja nekog zadatka do posljednjeg trenutka, dobro je poznat bihevioralni problem s kojim smo se svi susreli barem jednom u životu, bilo da smo pisali seminar noć prije roka za predaju ili učili za ispit dan prije prijavljenog roka. Prokrastinacija je ozbiljan problem koji nosi niz praktičnih i psiholoških problema, od stresa do pogrešaka koje se događaju uslijed žurbe. Poslovice poput „ne ostavljaj za sutra ono što možeš danas“ inspirirane su upravo prokrastinacijom i njezinim posljedicama.

No, kako piše časopis Scientific American, ponašanje suprotno prokrastinaciji može biti jednako štetno. Znanstvenici su taj problem nazvali prekrastinacija. Prekrastinacija je tendencija da zadatak obavimo što je brže moguće samo zato da bio riješen. Mnogi odgovaraju na e-mailove čim ih pročitaju a da dobro ne razmisle o onome što žele napisati u odgovoru. Uzimaju artikle na početku trgovine, nose ih sa sobom na drugi kraj trgovine kako bi uzeli još neke artikle pa se ponovno vraćaju na početak trgovine kako bi ih platili i izašli, noseći ih mnogo dalje nego što je to potrebno. Stoga nije čudno da postoje dobro poznate poslovice koje upozoravaju i na ovaj problem – „mjeri dvaput, reži jednom“, „ispeci pa reci“ i mnoge druge.

Najupečatljivije dokaze prekrastinacije znanstvenici su pronašli provodeći laboratorijsku studiju koja je ispitivala ekonomičnost truda. U toj studiji studenti su zamoljeni da prenesu jedno od dva vjedra koja su bila smještena na suprotnim stranama šetališta. Mogli su odabrati vjedro koje se njima činilo jednostavnije za prenijeti do kraja šetališta. Znanstvenici su očekivali da će studenti odabrati vjedro koje je smješteno bliže kraju šetališta, no većina ispitanika odabralo je vjedro bliže početku šetališta, bez obzira na to što su ga morali dulje nositi. Kada su upitani zašto su odabrali baš to vjedro, najčešći odgovor bio je „jer sam htio/htjela završiti zadatak što prije“, usprkos tome što taj izbor nije imao apsolutno nikakvu ulogu u vremenu koje je bilo potrebno za obavljanje zadatka.

Znanstvenici nisu uspjeli otkriti točan razlog zbog kojeg se ovo ponašanje pojavljuje, no hipoteza koja još uvijek čeka definitivnu potvrdu je da završavanje određenog zadatka, koliko god bio trivijalan, služi kao inherentna nagrada za onog koji ga je obavio. 

Postavlja se i pitanje je li prekrastinacija simptom našeg užurbanog tempa života, no studija koja je obavljena s golubovima u istom laboratoriju sugerira da nema značajnije korelacije. Ta studija pokazala je da i golubovi pokazuju tendenciju prekrastinaciji, što ukazuje na to da se ta karakteristika pojavila prije više od 300 milijuna godina, prije nego što su evolucijski preci današnjeg čovjeka i goluba otišli svojim različitim putevima. 

No, zašto je uopće došlo do pojave prekrastinacije i zašto se održala do danas? Moguće je da ima veze s „dosezanjem najnižeg voća“. Ako je voće ili nešto drugo pri ruci, najbolje ga je odmah uzeti dok je još uvijek dostupno. Drugo objašnjenje moglo bi biti olakšavanje „radne memorije“. Ako zadatak izvršimo odmah, ne moramo se sjetiti obaviti ga kasnije. Držati buduće zadatke na pameti može biti iznimno iscrpljujuće, a odgađanje obavljanja zadatka često smanjuje izvedbu. No, čini se da to ipak nije cijela priča. Još jedna korist obavljanja zadataka što je prije moguće leži u informacijama koje tim zadatkom dobijemo. Najefikasniji način učenja o onome što uspijeva u svakodnevnom životu je metodom pokušaja i pogrešaka, pa je možda korisnije steći iskustvo iz više pokušaja, tj. rješavanjem što više zadataka.