Masovna ubojstva i krvave kupke obilježile su život visoke plemkinje o čijem se životu spekulira i danas

Omražena plemkinja čiji je život ispisan u tragovima krvi, osim što je se tereti za masovna ubojstva, bila je i punica hrvatskog plemića Nikole IV Zrinskog – tko je bila Elizabeth Bathory? Otkrivamo u današnjem članku u sklopu serije Petak za znatiželjne.

Rođena je u istaknutoj plemićkoj obitelji koja je imala kontrolu nad Transilvanijom u 16. stoljeću, a u brak je stupila s grofom Ferencom Nadasdyjem, nakon čije smrti njezina ozloglašenost uzima maha. Njezina priča ukorijenjena u sadizmu čak ju je dovela i do Guinnessove knjige rekorda za najplodonosniju žensku ubojicu, dok je također poslužila kao inspiracija za Bram Stokerovu novelu Drakula.  

Tko je bila Elizabeth Bathory?

Život ove plemkinje isprepleten je mitskim pričama i nagađanjima tko je zapravo lik koji su mnogi autori pokušali približiti istini. Ono što je sigurno jest da je Bathory rođena 7. kolovoza 1560. te da je svoje djetinjstvo provela na dvoru. S ocem barunom te ujakom poljskim kraljem njezin je identitet utemeljen u visokom plemstvu.

Budući da incest nije bio rijetkost među plemstvom, nisu ju zaobišle posljedice takvih obiteljskih odnosa što je rezultiralo navodnom epilepsijom zbog koje je kroz djetinjstvo padala u teške napadaje koje bi liječili trljanjem krvi zdravih ljudi po ustima – element koji će je pratiti kroz život, ali i nakon njega. Brutalna fizička zlostavljanja bila su sastavni dio života na dvoru kojem je svjedočila od djetinjstva.

Za bračni život obećana je već s 10 godina, a s punih 15 udaje se za Ferenca Nadasdyja kojemu je rodila 4. djece. Kći Anna postala je žena Nikole VI Zrinskog, unuka Nikole Šubića Zrinskog. Nakon Nadasdyjeve smrti sumnje o zločinima Elizabeth Bathory postale su glavne točke dnevnog reda što je u konačnici značilo njezinu propast.

Krvava grofica

Da meta njezinih krvavih pohoda nisu postale mlade plemkinje, tema o mučenju s dvora vjerojatno ne bi bila dovoljno važna za istragu, no nakon nestanka nekolicine mladih djevojaka koje su na dvor poslane kako bi učile dvorske manire – započinje istraga.

Bathory je svojevremeno postala sinonim za krvave kupke koje su ju trebale održati mladom, no prikupljeni iskazi svjedoka ispričali su puno mračniju priču. Nakon što su pritužbe na njezin račun stigle na stol luteranskog ministra na dužnost je pozvan Gyorgy Thurzo koji je poslao dva zapisničara da prikupe iskaze o njezinim nedjelima. U periodu od dvije godine prikupili su više od 300 iskaza koji su bili zapanjujući.

Prema prikupljenim informacijama Bathoryne žrtve imale su između 10 i 14 godina. Djevojčice su bile izlagane teškim mučenjima koja su rezultirala smrću. Bile su premlaćivane, unakaženih tijela, podvrgnute spaljivanju dijelova tijela i prekrivene ugrizima. Neke od njih bačene su na hladnoću da se smrznu do smrti. Neke bi prekrila medom i pustila kukce da ih žive jedu, dok je sama optuživana za kanibalizam.  

Kraj u kuli

10. prosinca 1610. Nikola IV Zrinski sklapa dogovor s glavnim istražiteljem Gyorgyjem Thurzom o njezinom uhićenju i kazni. Za zločine Bathory nije odgovarala sama već s četvero svojih sluga koji su zbog sudjelovanja pogubljeni. Iako nije postojalo jasnih dokaza već se suđenje svelo na iskaze rekla-kazala, osuđena je da kraj života čeka zatvorena u kuli dvorca, koji je kao vjenčani poklon dobila od svog muža, gdje u konačnici umire nekoliko godina kasnije.

Pravu istinu o djelima koje je činila ponijela je sa sobom u grob, a u povijesti ostala zapisana kao ozloglašena figura odgajana u nasilju i moći. Mišljenja povjesničara o njezinom životu podvojena su – postoji osnovana sumnja kako je njezino suđenje bilo uvjetovano političkim razlozima, a ne istinom. Kralj Matija III bio je dužnik obitelji Bathory, a ujedno osoba koja je poslala istražitelje na nju. Kako nije bio sklon platiti dug, postoji sumnja da je napravio sve kako bi inkriminirao Elizabeth i izbjegao suđenje. S druge strane iskazi njezinih sluga uzimani su prilikom mučenja što dovodi u pitanje koliko su kredibilni.

Za svakog tko se susretne s pričom o grofici krvi, demonskoj povijesnoj figuri koja je nemilosrdno ispunjavala sve svoje devijantne zamisli osuda je jasna. No, je li uistinu bila sadistička grofica ili samo snažna politička figura kojoj je moć oduzeta zbog tuđe koristi, vjerojatno nikada nećemo saznati. Ipak, jedno je jasno – nekoć davno živjela je žena čiji je život obilježen tragovima krvi, nemilosrđa i ubojstva.