Kultura otkazivanja ili kako nas internet potiče na osuđivanje

Moć novih medija odavno je integrirana u svakodnevni život običnog čovjeka, u slučajevima od kupovine određenih proizvoda od donošenja važnih životnih odluka i promjena. Informacije putuju nenormalnom brzinom i jednom kada nešto objavite ili lajkate sliku bivšem dečka – povratka više praktički nema.

Kada je u pitanju loše, informacije još brže putuju, a vojska uvrijeđenih, bijesnih profila preuzima kontrolu nad sadržajem. Upravo u tome leži bit modernog termina cancel culture odnosno kulture otkazivanja. Urban Dictionary definirao je ovaj pojam kao suvremeni internetski fenomen u kojem se zbog sumnjivih postupaka osoba izbacuje iz kruga utjecaja ili slave.

Iako je pojam zaživio u velikim omjerima na društvenim mrežama, donoseći ozbiljne posljedice po one koji su se našli u fokusu, ovakvi postupci masa postojali su i u antičkoj Grčkoj. Bio je to narodni sud kojim se određene građane polisa slalo u progonstvo na deset godina – danas ga nazivamo ostrakizmom. Što je onda cancel culture nego li samo jedan od njegovih modernih oblika?

Najživlje primjere ovoga rastućeg trenda u posljednje vrijeme možemo pronaći među influencerima. Elle navodi Jamesa Charlesa, beauty influencera koji je prošle godine izgubio čak milijun pretplatnika na YouTube kanalu za nekoliko sati nakon skandala izazvanog videom kolegice Tati Westbrook. Međutim, osvetnička atmosfera na internetu ne vlada samo u Americi.

Prije nekoliko mjeseci bili smo zatrpani naslovima o hrvatskoj blogerici Alis Marić koja je s privatnog profila ostavila trag na društvenim mrežama. Zbog iznošenja stajališta o koronavirusu, odbijanja nošenja zaštitne maske te indirektnog ugrožavanja zdravlja drugih, njezina stranica Čitaj knjigu vrlo brzo izgubila je nekoliko tisuća pratitelja.

Iako su nam društvene mreže dale mogućnost iznošenja kritičkog promišljanja, osude neodgovornih ponašanja te su otvorile mogućnost pritiska javnosti na utjecajne pojedince, ne možemo se ne osvrnuti na linč koji se pokrene prilikom svakog sličnog slučaja. Mjere do kojih neki idu, često i samo zbog povrijeđenih osjećaja uzrokovanih suprotnim mišljenjem, mogu zaista prelaziti granice prihvatljivoga.

Primjera je u tim slučajevima zaista puno – brisanje profila na mrežama, prijavljivanje socijalnim službama, zadiranje u privatni život, prijetnje, zahtijevanje otkaza, gubitak mogućnosti stvaranja socijalnih i poslovnih prilika. Svaka se organizacija nastoji zaštiti i izbjeći javni linč, pa će vrlo brzo otkazati suradništvo i ograditi se od bilo koje poveznice s osobom koja se nalazi u središtu skandala.

Tijekom 2018. godine poznata kanadska kozmetička tvrtka Deciem pronašla se u središtu skandala zbog objava i komentara njezinog osnivača – Justina Truaxea. Nakon nekog vremena, kada je već bio smijenjen s upraviteljske pozicije, saznalo se kako ima problem s mentalnim zdravljem. Čitajući skandalozne izjave ili postupke, nerijetko zaprepašteni, prvom prilikom osuđujemo pojedince ili robne marke, kao da smo zbog iluzije savršenog života na društvenim mrežama zaboravili da smo ipak svi ljudi, da se borimo s raznim problemima i da svi griješimo. Prije nego nešto kažemo ili napišemo, trebamo biti svjesni efekta riječi na život drugog čovjeka, jer vrlo brzo možemo i mi sami biti meta modernog otkazivanja.