Kojom hranom začiniti alkoholiziranje u inozemstvu?

Pet ujutro. Nismo jeli od osam navečer kad nas je baka našopala palačinkama, da slučajno ne bismo gladni išli u bijeli svijet. Kroz večer se nakupilo dosta hodanja, plesanja, a i alkohola u krvi.

Svima nam je dobro poznat onaj osjećaj „alkoholne rupe“ kad nakon pijanke (ili za vrijeme pijanke) posežemo za pizzom, kebabom i ostalom „zdravom“ hranom. 

Upoznati smo s radnim vremenom svake pekarnice, ponudom fast food restorančića u 3:46 sati, pošto nakon alkoholiziranja sumanuto tražimo hranu i uživamo u njoj kako i Bear Grylls s Discovery Channela uživa u prvoj potencijalnoj hrani na koju naiđe u divljni, od čega najviše voli gricnuti žohare, leptire i slične insektne delikatese.

U slučaju da se nađete u sličnoj situaciji u nekoj drugoj državi i ako ste željni kulinarskog eksperimentiranja, u nastavku teksta slijede primjeri hrane koju inozemni studenti vole jesti uz alkohol. Također, tu su i kratke priče o tim jelima.

Chuan'r

Ovaj specijalitet dolazi iz Kine. Riječ je o ražnjićima koji svoje podrijetlo vuku iz pokrajine Xinjiang te je to popularna ulična hrana u Pekingu, Tianjinu i Jilinu. Proizvod je to islamske kuhinje Ujgura, turkijske etničke skupine koja živi u istočnoj i srednjoj Aziji, i ostalih kineskih muslimana. Tradicionalno se radi od janjetinje, ali takvih ražnjića može se naći i od svinjetine, govedine, piletine i ostalih vrsta mesa. Za one koji imaju sličan ukus kao spomenuti Bear Grylls, tu su i ražnjići od kukaca. Začini koji se koriste za to jelo su kumin i posušene chilli papričice.

Poutine

„Mjesto rođenja“ ovog jela je Kanada. Osmišljeno je u kasnim 50-ima u Quebecu, a radi se o pomfritu s otopljenim kiselim vrhnjem i smeđim umakom. Ovaj kanadski fast food može se naći u pubovima, na hokejskim utakmicama i na ostalim kanadskim lokacijama gdje se konzumira ulična hrana.

Acaraja

Brazilska acaraja radi se od crnog graška koji se poha na palminom ulju i puni se smjesom od škampa, indijskih oraščića, palminog ulja i drugim sastojcima. Jede se najčešće uz salatu, pohane škampe, domaći ljuti umak, a još češće uz alkohol. Acaraja je popularno jelo u Brazilu, koje ne bi bilo tamo da recept preko oceana nisu prenijeli robovi iz zapadne Afrike. Nastanak jela veže se uz Nigeriju i Ganu.

 

Izvor: flickr

 

 

Champ

U Irskoj se prakticira uživanje u krumpiru s ljutikom, vlascem i otopljenim maslacem, točnije, u champu. Sama riječ prvenstveno označava hranu, ali ta riječ udomačila se u engleskom jeziku i kao dio fraze „to be as thick as champ“, koja se koristi za nekog tko je glup.

Kebab

U Turskoj studenti uz alkohol najviše vole zagrist kebab. Svima je dobro znano kako izgleda kebab pa nema potrebe za navođenjem sastojaka. Tvorcem kebaba smatra se Kadir Nurman iz Turske. On je 1972. godine u zapadnom Berlinu otvorio kiosk u kojem je prodavao kebab, fast food koji je ubrzo mnogima prirastao srcu.

Ramen noodles

Ovi rezanci popularni su u Japanu, gdje se često kombiniraju s brokulom, limetom i razbijenim svježim jajem. U Americi je jelo tretirano kao kancerogeno i kalorično smeće koje si jedino mogu priuštiti studenti koji žive na rubu. Nije da u Japanu Ramen noodlesi imaju reputaciju luksuzne hrane, ali je dakako veće kvalitete od instant rezanaca koje pod istim imenom možete naći u Americi. Jedino što je diskutabilno u cijelom jelu je to koliko je prigodno uz alkohol, ali de gestibus non est disputandum.

 

Izvor: flickr

 

 

Smazeny sir

Ovaj jednostavni sendvič, koji je karakterističan za Slovačku, radi se od peciva, pohanog sira i majoneze, senfa ili tartara.

Chips and cheese

Englezi vole ovo jelo, čija je baza pomfrit preliven umakom od češnjaka, umakom od sira i crvenim lukom.

Zapiekanke

Popularan u Poljskoj, sendvič Zapiekanke radi se od polovice baquetta koji je prekriven gljivama, sirom i drugim sastojcima, kao što su šunka, špek i slični suhomesnati proizvodi. Servira se vruć s kečapom. Jelo je prvi put pripremljeno u 70-im godinama prošlog stoljeća.

izvor: flickr

Currywurst and fries

Bez Herte Heuwer ovaj specijalitet od kobasica možda ne bi postojao u Njemačkoj. Naime, Herta se 1949. godine dočepala curryja i kečapa, zahvaljujući britanskim vojnicima koji su tada bili u Berlinu. Otad je Herta prodavala kobasice začinjene curryjem u četvrti Charlottenburg, gdje su joj svakodnevna zadovoljna mušterija bili bauštelci koji su radili na obnovi urušenog grada.

Ovo je samo nekolicina primjera hrane koju možete probati kad se nađete u spomenutim državama. Nemojte se dovesti u situaciju da kao Bear Grylls degustirate kukce, to ne bi baš bila adekvatna podloga za pokoju kap alkohola.

 

Izvor: 9gag