Iz studentske perspektive: koliko smo samopouzdani i kako održati pozitivno mišljenje o sebi

– Mislim da prvo meni netko treba dati savjet kako biti samopouzdana. Tek ću onda možda moći nekome drugom pomoći. – kaže studentica iz Makarske.

Ana, studentica iz Osijeka smatra manjak samopouzdanja najvećim neprijateljem u gotovo svakom segmentu života: od fakulteta i posla do osobnog života. Otkrila je kako se ona rješava životne negative i samopouzdano korača u nove dane:

– Pokušavam se prvo malo smiriti u glavi i bolje razmisliti o tome što mi je uzrokovalo pad samopouzdanja. Uvijek se sjetim rečenice da neće uspjeti onaj tko odustane. Bolje je nekad stisnuti zube i biti potonuo nego posve odustati, jer nas to neće nikamo dovesti. Uz to, naravno, pomaže i glazba, kod mene je to uglavnom nešto malo žešće da me podigne iz lošeg raspoloženja. Možda je ono što mi najviše pomaže odlazak na cugu s prijateljima. Tu je naravno i tjelesna aktivnost koja mi je pomogla sto puta, samo sam prelijena da se tomu vratim. Nekad se treba maknuti od obveza i odmoriti se pa tek onda ispražnjene glave prionuti nečemu.

– Oni više vjeruju u mene nego ja sama. Ujedno, stvaram si neke male ciljeve do kojih mi je lakše doći pa mi svaki taj mali uspjeh pomogne kod samopouzdanja. Kada baš nije moj dan, volim malo usporiti, odmaknuti se od obveza i gledati Prijatelje – oni uvijek pomognu. 

– Ne volim pretjerano motivacijski lifestyle pa me sve što ulazi u tu kategoriju samo demotivira. Kada se osjećam loše, slušam pjesme zbog kojih ću se osjećati još gore i često gledam loše ocijenjene filmove koje pronađem kada u tražilicu utipkam movies about (umetni trenutačni problem). Na kraju epizode samosažaljenja pronađem neki TedTalk koji izgleda kao stvoren baš za taj trenutak, baš za tu situaciju, i život odjednom dobije svoj stari smisao. Kada se očaj ponovi, ponovim postupak.

– Samoj sebi govorim da mogu ostvariti neke ciljeve za koje mislim da zapravo nisam u stanju odraditi. Vodim se rečenicom sad il' nikad ili bilo je i gore, i više si se brukala u životu. Nije to nikakav pritisak koji si stvaram, samo se tako ohrabrujem (ili si tako barem posložim u glavi). Smatram da sam jaka u glavi pa često nemam problema sa samopouzdanjem, za razliku od neke druge osobe koja itekako pati od toga jer je drugačije osobnosti.

– Samopouzdanje za mene predstavlja prije svega hrabrost u priznavanju sebe i svojih ideja. Pritom odbacujem misao da postoji idealno rješenje, mislim da se bilo kojoj situaciji može pristupiti iz više kuteva, a onaj koje mi odaberemo će nas ili nečemu naučiti, ili nagraditi rezultatom. Samopouzdanje mi je i kada si priznam dane u banani i trenutke potpunog nedostatka kreativnosti i svega onoga što život donosi, a ne osjećam se okej s tim. Iznimno je važno kako osoba komunicira sama sa sobom. U svijetu smo koji nas tjera da se natječemo jedni s drugima, a samim tim i da mjerimo svoje samopouzdanje sa samopouzdanjem nekog drugog. To je, po mom mišljenju, jako nezdravo i loše, tu smo da bismo bili dragi prema sebi i drugima i da bismo djelovali u svom punom sjaju koji možemo postići jedino odsustvom usporedbe i prihvaćanjem sebe i svog cjeloživotnog učenja. Savjet za loše dane? Konzumirajte sve ono što vas vraća u ono što jeste (šetnja, glazba, prijatelji, filmovi, ...), ili jednostavno potražite nešto novo što će vas probuditi.

– Primjerice, netko može napraviti odličnu prezentaciju, ali je loše ili prosječno izložiti samo zato što osoba sumnja u sebe i svoj uspjeh. Međutim, na svoje loše dane gledam objektivno, okolnosti se neće promijeniti ovisno o mom optimističnom ili pesimističnom stavu. U slučaju da zaista nešto želimo postići, treba vjerovati u sebe i raditi na sebi. Na kraju krajeva, imamo barem onaj placebo učinak za uspjeh u obliku jednostavnog izraza you got this! jer i to može učiniti ogromnu razliku.

– Naravno, samopouzdanje ne znači misliti za sebe da ste najbolji i ne biti svjesni svoje konkurencije ili okoline u poslu. Na tuđim pogreškama ili iz boljih primjera uvijek možemo naučiti nešto novo i primijeniti na sebe.

– Jednom kada zavolite sebe, tu ljubav prema samome sebi, što bih ja nazvala samopouzdanjem, teško možete uništiti. Naravno da nam s vremenom netko ili nešto može poljuljati to samopouzdanje, ali sve je to normalan tijek života. Ništa nije savršeno pa tako ni naše samopouzdanje, jer uvijek ima mjesta za napredak i rad na sebi, a i sami se s godinama mijenjamo kao ljudi, rastemo i razvijamo se. Kada se loše osjećam, pričam s bliskim ljudima o problemu jer mi upravo taj razgovor i savjeti mnogo pomognu. Sva sreća, kod mene ti crni dani ne traju dugo! Važno je ne zadržavati to u sebi koliko god bilo loše jer ćete lakše i zdravije preboljeti bilo koji problem. Da ga zadržite za sebe, samo ćete produbiti problematiku i bit ćete nesretniji. Valja reagirati na vrijeme!