Ispovijest studenta potaknula raspravu: „Brucoš sam i sram me jer vozim Glovo...”
Akter ove priče nema primjedbe na posao niti na zaradu, no jedna stvar mu predstavlja veliki psihološki problem. Naime, student, za vrijeme obavljanja posla, osjeća veliku nelagodu, odnosno dostavljački posao uzrokuju kod njega izražen osjećaj srama.
Akter ove priče nema primjedbe na posao niti na zaradu, no jedna stvar mu predstavlja veliki psihološki problem. Naime, student, za vrijeme obavljanja posla, osjeća veliku nelagodu, odnosno dostavljački posao uzrokuju kod njega izražen osjećaj srama.
Reddit je odlično virtualno mjesto jer korisnici mogu, u obliku anonimne objave, zatražiti ljubavni, poslovni ili neki drugi savjet. Budući da je moguće sakriti identitet, pojedinci nerijetko jednostavno odluče beskompromisno otvoriti dušu.
Nedavna objava jednog studenta privukla je veliku pažnju. Kako je sam naglasio, trenutno studira, a kako bi popunio budžet, dostavlja hranu putem popularne platforme Glovo. Akter ove priče nema primjedbe na posao niti na zaradu, no jedna stvar mu predstavlja veliki psihološki problem. Naime, student, za vrijeme obavljanja posla, osjeća veliku nelagodu, odnosno dostavljački posao uzrokuju kod njega izražen osjećaj srama.
Vjerojatno najbolji mogući odgovor ovaj zagrebački student dobio je u komentaru koji je privukao najveći broj pozitivnih reakcija.Prije svega želim reći da sam tu da razumijem zašto se osjećam i otkud ovi stavovi pa vas molim da me ne napastujte. Brucoš sam na faksu u Zagrebu, radim dodatno iako ne moram jer živim s mamom i tatom. Imam djevojku i pomisao da ju sretnem dok vozim me ubija. Kako da se riješim tog osjećaja? Hvala svima...-napisao je anonimac, prenosi ZagrebInfo.
U trećem odgovoru po popularnosti, korisnik Reddita pokušao je konstruktivno objasniti zbog čega se javlja osjećaj srama.Prije svega, studoš si i radiš posao karakterističan za studenta. Kao drugo, svaki posao na ovom svijetu zaslužuje poštovanje. Zamisli kako bi živjeli ljudi da nema dostavljača hrane, teta čistačica, radnika čistoće, konobara, građevinaca... Bez svih tih zanimanja društvo ne bi funkcioniralo. Je*iga, ne možemo svi biti programeri i direktori.
Osjećaj srama je tu jer misliš da je to posao kojeg rade ljudi bez osnovne škole i imigranti. Ono sto sebi moraš objasniti da je svaki pošten posao super i da svatko normalan će cijeniti da radiš nešto dok studiraš. Pa čak i da ti je to posao koji ćeš raditi doživotno normalni ljudi će cijeniti vrijednog čovjeka.
