U ime 356 880 nezaposlenih, dosta je bilo!

Volimo tepati našoj zemlji, „tako lijepa, tako naša”. Ma, što je naše i što to imamo? Nemamo ništa i još dugi niz godina nećemo imati ništa, već upravo suprotno, tonut ćemo u sve dublji i dublji (da se korektno izrazim) izmet. No, znate li tko bi mogao tepati Hrvatskoj, „tako lijepa, tako naša”? To joj može tepati samo netko iz one grupe od 270 hrvatskih multimilijunaša. Eto, Tuđman se ipak malo zajebao, nešto više od 200 obitelji je uspjelo ošišati Hrvatsku kao najgluplju ovcu na ovoj europskoj farmi. Bavimo se pederima, lezbama, i homoseksualnim Srbima koji, eto ti vraga, ugrožavaju hrvatsku obitelj kao nitko dosad, a onih 270 se smije iz svojih dvora i šiša glupe ovce i dalje. Ma šišajte, jer ovce i nisu ni za što drugo nego za šišanje i mužnju.

Idemo na trenutak u Španjolsku. U nešto manje od tri mjeseca otkako sam ovdje, igrom slučaja zatekao sam se u 6 velikih štrajkova i gle čuda, čak 3 od 6 priredili su studenti koji se bore za svoja prava. Možda najzanimljivije od svega je to što studenti u drugom štrajku nisu bili sami, već su im potporu dali i profesori. Španjolci se itekako bore za svoja prava pa će tako komunalci bez ikakvih problema ostaviti Madrid, grad od šest miljuna stanovnika, zatrpan smećem. Nažalost, našao sam se u krivo vrijeme u jednom od najljepših europskih gradova. Loš tajming imao sam i nekih mjesec dana prije u Valenciji kada sam ostao bez prijevoza zbog štrajka koji je totalno rasturio promet. U tri mjeseca studentskog života u Španjolskoj svjedočio sam 6 velikih štrajkova, a u 22 godine života u Hrvatskoj vidio sam par puta šačicu Don Quijoteova s maskama Anonymusa koje ostatak naroda gleda kao sprdnju.

Hrvati su kao dobar parket - ako ih namjestiš kako treba, možeš ih gaziti sedamdesetak godina 

Nesretni ste, vraćate kredit narednih 30 godina, živite bijedno iz dana u dan, bližite se tridesetima i još ste uz maminu suknju? Onda se trgnite i borite za svoje živote i svoju egzistenciju bez da se brinete hoće li ga Mirko utrpati Slavki. Ne treba vam ni Uskok, ni Poskok, ni fosil Bajić da shvatite tko vam rastura živote jer je ovo zemlja puna javnih tajni i nije neka vijest to što Kradošević ima prepariranog polarnog medvjeda u svojoj tvrđavi, vijest bi bila da medo ima prepariranog Kradana. Bili vi homo, hetero, Hrvat, Srbin, Bosanac, Purger, Tovar ili Aboridžin, i jedni i drugi živite jednako bijedno, bez posla, bez budućnosti i koljete se dok vas dvije najveće pošasti zvane HDZ i SDP u suradnji s 270 fantoma besramno cipelare. Mi Hrvati smo kao dobar hrastov parket, ako nas dobro „namjestiš”, možeš nas gaziti sedamdesetak godina.

Znate koji je novi nož u naša homo i hetero leđa? Dok smo se mi klali, Milanović i društvo su pripremili novi Zakon o radu prema kojem se vaša maksimalna tjedna satnica mijenja s 48 na 56 sati. Šačica ljudi bori se da zagrebački aerodrom ne otiđe u ruke Francuza, gradovi i općine više ne odlučuju o dovodu vode u vaše domove, što je prvi korak prema privatizaciji, odnosno voda više neće biti javno dobro.... Puno toga se promijenilo u ovih mjesec dana dok smo bili zaokupljeni. A što će se promijeniti u ponedjeljak? Apsolutno ništa osim brojke nezaposlenih koja će i dalje nezaustavljivo rasti.

Je li tako, Joe? 

Volimo misliti kako smo „najzemlja” svijeta s predivnom obalom, Bogom danom ravnicom koja može prehraniti pola Europe, vodom kojom možemo potopiti Saharu. Ma, prestanite pušiti ove priče za malu djecu jer naša ravnica ne prehranjuje ni nas, a iz prve ruke mogu potvrditi kako smo toliko mali i nevažni na ovom planetu da dobar dio svijeta uopće nema pojma ne samo o našoj povijesti i situaciji, već ni gdje smo točno smješteni. Upoznao sam dosad dvjestotinjak ljudi iz svakog kutka svijeta i većini sam morao održati mini-predavanje o tom biseru Mediterana zvanom Hrvatska za kojeg dobar dio od 7 milijardi ljudi na ovom planetu ne može sastaviti dvije suvisle rečenice. No, iz dana u dan trudimo se da dobar dio svijeta može na nas gledati negativno. Je li tako, Joe?

Plan je da nema plana
Gospodarski plan nam se svodi na čekanje nekog Mesije u vidu stranih investitora koji će nas spasiti. Tko će uložiti u Apsurdistan?! Sine, ne ulaži u zemlju u kojoj Jutarnji izlazi navečer, a Večernji ujutro.

Najgore po pitanju ovog referenduma je što i jednu i drugu stranu zapravo boli pipa za to pitanje i za sva ta prava i ugroženosti o kojima se pišu hvalospjevi s obje strane, važna je samo pobjeda nad ideološkim neprijateljem. Jer, kako god završilo, nakon što se nasladite jedni drugima, u ponedjeljak ćemo se svi opet vratiti u svoje usrane živote. Dignut ćete se pred zoru, na silu ćete pišat', srat', prat' zube i vuć' se u svojoj urni na cesti kako bi došli do mjesta na kojem ćete biti moderni rob koji će raditi za nekog Todorića i tražit će od vas da budete iznimno zahvalni i sretni što imate priliku za nešto tako graciozno.

Svakog dana liježem i budim se s mišlju kako sam pripadnik generacije osuđene na propast, generacije koju su zatočili lopovi i nacionalisti. I dosta je više bilo jer ne želim živjeti u takvoj zemlji, ali neću nikome dati gušta jer još uvijek ne planiram otići!

P.s. Obzirom da najavljuju najhladniju zimu u posljednjih stotinu godina, zamolio bih dijasporu da lovu koju su namijenili plaćanju kazne dobrostojećem Šimuniću usmjere prema nekome tko bi se mogao smrznuti ove zime.