Generacija naših roditelja

Studiranje prije nekoliko desetljeća: „Mi smo nekada uživali u životu, a usput smo studirali.”

Generaciji naših roditelja koja je studirala prije 20, 30 i 40 godina studiranje je izgledalo znatno drugačije. S nama su svoje uspomene na studentske dane podijelili bivši student Ekonomije i bivša studentica Prava.

studentski.hr

21.8.2021.

Kada bismo pitali studente danas da opišu probleme svojeg studentskog života, većina bi njih izrazila frustracije zbog nastave na daljinu, zbog doma koji ne mogu dobiti i skupih stanova, zbog plaćanja ECTS-a, zbog toga što ne stignu učiti jer previše rade, a bez posla si ne mogu priuštiti studiranje i sve što im je potrebno i tako dalje.

Kada bismo ih pitali da opišu lijepe strane svog studentskog života, našli bi se tu odgovori poput društva, kava poslije predavanja, ipak besplatnih školarina za razliku od mnogih zemalja svijeta, mogućnosti da otputuju na Erasmus i na razne druge razmjene...

Generaciji naših roditelja koja je studirala prije 20, 30 i 40 godina studiranje je izgledalo znatno drugačije. Studirali su bez tehnologije bez koje mi ne možemo studirati, nije bilo bolonje, a ni iksica. I nisu ih mučile brige koje studente danas muče.

Bivši studenti, danas odrasli ljudi s već pozamašnim radnim stažem, s kojima smo razgovarali otkrili su nam da im nije bilo lako studirati što se tiče financija, ali da imaju dojam da je danas teže.

Darinko je završio Ekonomski fakultet u Zagrebu prije 35 godina. Danas je zaposlen u državnoj službi i ima troje djece, dva sina studenta i kćer uskoro maturanticu. Iz manjeg je mjesta 100 km udaljenog od Zagreba, a dolazak na studij u Zagreb bio mu je prvi susret sa Zagrebom, iako nije živio daleko.

– Živio sam blizu Ekonomskog fakulteta, na križanju Bukovačke i Maksimirske. Bila je tamo starija kuća na kat koje danas više nema. Imao sam sobu na katu te kuće, a dolje su živjeli moji stanodavci, stariji bračni par. Nekad sam u toj sobi imao cimera, nekad nisam, a soba je izgledala možda kao današnje sobe u domu. Imali smo radni stol, krevete, jedan ormar, a kupaonica nam je bila vani. – opisuje nam.

Pitali smo ga koliko je plaćao takav, po svemu sudeći skroman, smještaj.

– Ne sjećam se više. Bilo je skuplje nešto od studentskog doma, ali moji roditelji su si mogli to nekako priuštiti. Dobivao sam mjesečni džeparac koji je bio nešto viši od stanarine. Kad sam platio stanarinu, ostalo bi mi taman da dnevno potrošim nešto na hranu.

U Zagrebu je, kaže, bio da studira i nije htio trošiti ni na što drugo. Odlazio je svaki dan na vježbe i predavanja, ispite je rješavao u roku, a samo jednom mu se dogodilo da je jedan prebacio na jesen. Vikende je provodio kod kuće. Išao je ponekad i na koncerte, pogotovo na starijim godinama, a pred kraj godine obično bi pronašao neki studentski posao kako bi si zaradio za ljeto. Bio mu je gušt, govori, s kolegama s fakulteta otići na kampiranje.

Pitali smo ga misli li da je današnjim studentima lakše ili teže nego što je njemu bilo, pogotovo zato što ima sinove studente.

– Mislim da je drugačije. Ja sam na Ekonomiji imao vremena dobro naučiti gradivo i izaći na ispit, a imam osjećaj da moj sin to sad nema. Učio sam iz knjiga, iz literature, a kad sina pitam koja mu je literatura, on ni ne zna jer sve uči iz prezentacija koje profesori naprave. Mislim da je to zato što nema vremena jer sve mora naučiti na brzinu, ima puno predmeta, puno ispita i kolokvija u jednom tjednu, stalno i neke zadaće predaje. Da studenti imaju više vremena, sigurno bi učili iz knjiga.

Nešto drugačije iskustvo studiranja ima Mirjana, bivša studentica Pravnog fakulteta. Danas ima vlastiti obrt u kojem se bavi knjigovodstvom i poreznim savjetovanjem, a fakultet je završila prije 28 godina. I, govori nam kroz smijeh, dobro da ga je završila jer je bila svugdje više nego za knjigom.

– Studirala sam dobrih 8 godina. Prvo sam upisala Medicinu, no to mi se nije svidjelo jer sam tek na fakultetu otkrila da sam jako gadljiva. Onda sam jedno vrijeme razmišljala o Učiteljskoj akademiji, a na kraju sam se ipak odlučila za Pravo.

Iz Splita je, iako danas živi u Zagrebu, a tijekom studija živjela je na Savi. Pitali smo je kakav je tada bio duh Save.

– Savu pamtim samo po najljepšem. Bila sam u petom paviljonu, to su tada bili novi paviljoni. Imala sam cimericu Lelu svoje prve tri godine fakulteta. Bila je nešto starija, ali jako smo se dobro zabavljale. Ona me vodila svugdje sa sobom, izlazilo se u Jabuku najviše. A na Savi je uvijek bilo živo. Sjećam se da je uvijek netko nešto slavio, a nas smo dvije jako voljele upoznavati nove ljude.

Novca je, govori, i imala i nije imala. Njezini bi joj poslali da se nađe, a imala je i tetku u Zagrebu koja bi je pozvala na kavu i trač partiju i usput joj dala novca. Neke njezine kolegice imale su puno bolju odjeću od nje, ali govori nam da joj svejedno nikad nije ništa nedostajalo. Kad smo je pitali misli li da je studentima danas teže ili lakše nego što je bilo njima, rekla je da im je bez sumnje teže.

– Ne ulazim u to koliko imaju za učiti, na svakom fakultetu se uvijek trebalo učiti. Ali nekako ne vidim da se danas toliko uživa u studiranju. Puno studenata radi, u firmu moje prijateljice studenti dolaze raditi praktički puno radno vrijeme već na prvoj, drugoj godini. Ne znam kad ti studenti izlaze, zabavljaju se. I nema se danas kuda izlaziti. Ima ako hoćeš na cajke, ali negdje drugdje ne znam je li se izlazi. Mi smo nekad uživali u životu, usput smo studirali, išli na predavanja, izlazili na ispite. Studenti danas samo studiraju i rade. – zaključuje.

OZNAKE: