LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Intervju s Petrom Pirizovićem

„Studiram na Floridi, najbliža plaža mi je 500 metara od sobe – u Hrvatsku se nemam namjeru vratiti”

Petar je student Grafičkog dizajna koji ima bogato internacionalno obrazovno iskustvo. Trenutno je na studiju na Floridi, a ispričao nam je što mu se najviše sviđa u takvom obrazovnom sistemu i na čemu je najviše zahvalan.

Petar je student Grafičkog dizajna koji ima bogato internacionalno obrazovno iskustvo. Trenutno je na studiju na Floridi, a ispričao nam je što mu se najviše sviđa u takvom obrazovnom sistemu i na čemu je najviše zahvalan.

Kroz sljedećih nekoliko minuta imate priliku upoznati Petra Pirizovića, dvadesetogodišnjeg studenta koji je živio u Kraljevčanima, malom selu pored Petrinje. Osnovnu je školu završio u Jabukovcu, prva tri razreda gimnazije u Srednjoj školi Petrinja, a zatim dvogodišnji program u United World College Dilijan (UWCD), u Dilijanu, Armeniji te trenutno studira Grafički dizajn na Ringling College of Art and Design u Sarasoti na Floridi, SAD.

FOTO: Petar Pirizović

Studiraš Grafički dizajn, i to na Floridi. Kako je došlo do tog izbora, kako si se definitivno odlučio i jesi li barem malo požalio?

Ja sam bio vrlo neodlučan vezano za izbor fakulteta. Sve do kraja prvog semestra druge godine u Dilijanu htio sam upisati Psihologiju ili nešto vezano uz biologiju, bila to mikrobiologija, molekularna biologija ili nešto slično. No ta se želja promijenila tijekom održavanja Dana fakulteta za vrijeme kojih je mnoštvo inozemnih fakulteta došlo predstaviti svoj program. Nekolicina fakulteta je bila iz SAD-a te među njima i Ringling. Imali su besprijekornu prezentaciju koja me oduševila, te sam se prijavio za informativni razgovor s njihovom predstavnicom Kimberly. Kimberly i njen opis fakulteta, komplimenti na moje likovne radove i cijeli naš razgovor uvjerili su me da ću uživati i vjerojatno biti sretniji ako upišem nešto vezano za umjetnost.

FOTO: Milica Stanišić

Odlučivši tako, došlo je vrijeme da svo ono istraživanje skupljeno o fakultetima koji nude Psihologiju i Biologiju zaboravim te da započnem istraživati umjetničke fakultete. Znajući da kao građanin Europske unije neću moći dobiti dobru, ili bolje rečeno, dostatnu stipendiju za studij u Europi, mahom sam tražio fakultete u SAD-u. Pronašao sam 5 fakulteta koji su mi nabolje odgovarali, uzevši u obzir lokaciju, način na koje su predavanja organizirana, smještaj te postotak primljenih studenata. Na svakom fakultetu sam prijavio nešto drugo; modni dizajn, dizajn kostima, umjetnost knjiga, generalnu digitalnu umjetnost te grafički dizajn.

Kako se približavao ožujak, došlo je vrijeme da izaberem ono sto me najviše zanima te sam tako odlučio da mi je prioritet grafički dizajn. Kasnije, kada sam saznao da mi Ringling nudi punu stipendiju za taj studij, odluka je bila laka. Jesam li barem malo požalio zbog ove odluke? Nisam, ni u jednom trenutku. Uistinu uživam, radim što volim, stječem izrazito kvalitetno znanje i sposobnosti te imam predivne prijatelje i još k tome najbliža plaža je samo petstotinjak metara od moje sobe.

Prije studija već si se, dakle, okušao u školovanju u inozemstvu, u Armeniji. Možeš li nam ispričati nešto više o tome? Koliko je to međunarodno iskustvo utjecalo na tvoj izbor studija u Floridi?

Da, tako je. Prije odlaska na Ringling, dvije sam godine proveo u internacionalnoj školi United World College Dilijan (UWCD) koja je smještena u Dilijanu na sjeveru Armenije. UWCD je uistinu bila škola iz snova koja mi je omogućila da steknem iskustva i poznanstva koji sumnjam da bih stekao ostavši ovdje.

Od prvog dana kada sam stigao u školu, bio sam okružen ljudima iz više od 70 država svijeta. Moji cimeri kroz dvije godine su bili iz Rusije, Hong Konga, Austrije, Palestine i Mađarske, najbolji prijatelji iz Indije, Srbije, BiH, Meksika, imao sam predavanja s ljudima iz Svazija, Australije, Brazila, Kine i mnoštva drugih zemalja. Tamo sam usavršio engleski jezik, naučio španjolski te pomalo zaboravio hrvatski. Bavio sam se keramikom, klauniranjem, radio sam u laboratoriju, igrao badminton, ali najbitnije od svega, upoznao sam predivne ljude koji su me izložili mnoštvu mišljenja i vjerovanja koja su mi pomogla da steknem objektivniji pogled na svijet i uistinu postanem građanin svijeta.

Predivni prijatelji s Ringlinga s lijeva na desno: Taylor (SAD), Anya (Rusija), Paula (Puerto Rico), Juliana (Brazil), Bea (Portugal), Caio (Brazil) – (FOTO: Petar Pirizović)

Kako sam postajao građaninom svijeta, tako sam i shvaćao da se ne želim vratiti u Hrvatsku, u zemlju gdje su jako male šanse za uspjeh ako nisi u stranci, gdje crkva javno zatvara oči na probleme pedofilije, gdje se još uvijek pita Gdje si bio '91? i gdje ljudi vide samo ono sto žele u svojim uskim okvirima. Shvatio sam da se ja ne želim pokoravati takvom sistemu te da meni za sreću treba okruženje koje nema predrasuda, koje shvaća probleme i pokušava ih riješiti bez svojih interesa i koje jednostavno rečeno hodi budućnosti, a ne prošlosti. S takvim stavom i prilikom da studiram na privatnom fakultetu gdje je toliko mnogo internacionalnih studenata, izbor je bio jednostavan.

SAD nije sjajan! – Iako SAD ima nevjerojatan broj problema, počevši od neravnopravnosti i Trumpa, ipak društvo u kojem se ja nalazim tamo je daleko naprednije nego naše hrvatsko. Ono mi omogućava da postanem objektivna osoba otvorenog uma bez nametnutih predrasuda i suludih normi – priča nam Petar. 

FOTO: UWCD društvo; Ariana (Indija), Petar, Reka (Mađarska).

3. Znamo da imaš još mnogo interesa i aktivnosti te da si u svima gotovo jednako uspješan. Čime se još baviš, čime bi se volio pohvaliti?

U zadnjih godinu dana nisam baš imao puno prilika i vremena da se posvetim većini svojih hobija, kao što su keramika, industrijski dizajn, modni dizajn, kuhanje, klauniranje i pisanje, ali sam se okušao u tiskarstvu, uvezivanju knjiga, te sitotisku.

Keramika (FOTO: Yaroslav Zabavskiy)

4. Kako izgleda studiranje u SAD-u? Imaš li prilike razgovarati s kolegama s Grafičkog dizajna u Hrvatskoj i vidjeti u čemu se ta dva programa najviše razlikuju?

Studiranje u SAD-u se razlikuje od fakulteta do fakulteta, čak i od smjera do smjera na istom fakultetu. Ja mogu samo opisati svoje iskustvo s jednog od privatnih fakulteta koje se vjerojatno znatno razlikuje od studija na javnim fakultetima.

Prvo i osnovno, predavanja su uvijek povezana s onim što industrija traži i što je in u svijetu. Profesori su stručnjaci s iskustvom u industriji te se na svakom predavanju broj studenata ograničava na maksimalno 15 kako bi se ostvario što bolji odnos profesora i studenata. Infrastruktura škole je besprijekorna te zadovoljava i više od samih potreba školovanja. Nema bespotrebne birokracije i sve je organizirano kako bi se ostvarila što veća produktivnost. Nude nam se mnoge prilike da istražimo druga područja te da se okušamo u mnoštvu radionica. Odnos profesora i studenata jest ležeran i atmosfera na predavanjima više sliči radnoj atmosferi u nekom studiju.

FOTO: Petar Pirizović/privatni album

Nažalost, ne poznajem nikoga tko studira Grafički dizajn u Hrvatskoj, te tako nisam u mogućnosit govoriti o sličnostima i razlikama između ova dva programa.

Za kraj smo Petra pitali namjerava li se po završetku fakulteta vratiti u Hrvatsku, na što nam je odgovorio:

– Planiram se vratiti u Europu, ali u Hrvatsku ne. 

FOTO: PETAR PIRIZOVIĆ/PRIVATNI ALBUM