S Erasmusa u Portugalu nedostajat će mi sve!

Klara Peić studentica je 2. godine diplomskog studija smjera marketing na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Trenutno se nalazi na ERASMUS razmjeni u Portugalu, na Sveučilištu Aveiro. S obzirom na to da je izabrala upravo Portugal, nije mogla redovno završiti 5. godinu studija i odslušati predmete jer su sveučilišta imala suradnju samo na području menadžmenta, tako da je za potrebe ERASMUS-a promijenila smjer koji studira na godinu dana.

Zašto baš Portugal?

Prilično je teško dati odgovor na ovo pitanje jer nam je prvi izbor bio Poljska. Kad kažem „nama“ mislim i na svoju prijateljicu s kojom sam se i odlučila prijaviti na ERASMUS. Portugal je  „pobijedio“ jer smo imali prijatelje koji su dali izvrsne preporuke po pitanju sveučilišta, profesora, načinu održavanja predavanja, ljudi, klimi…Apsolutno sve išlo je u korist Portugala. Zašto Aveiro? Aveiro ima idealnu lokaciju, nalazi se na pola puta između Lisabona i Porta, miran je gradić na obali Atlanskog oceana s prekrasnom arhitekturom, ljubaznim i pristupačnim ljudima te savršenom klimom koja ti omogućuje da se i u prosincu šetaš u kratkim rukavima i jedeš sladoled. Iako je i navedeno sasvim dovoljno za odluku, Aveiro je također jedna od najjeftinijih opcija koje smo mogle odabrati.

Kako je tekao proces prijave – je li tu bilo straha od nepoznatog ( što sve treba ispuniti, što sve treba prikupiti, kompliciranost prijave), koliko je sve to otprilike trajalo?

Zapravo mi se sada čini da je sve bilo tako davno. Proces prijave sastojao se od pisanja motivacijskog pisma i ispunjavanja prijavnice, pisanja testa engleskog jezika, intervjua i iščekivanja rezultata. Nije bilo straha od nepoznatog jer sam već dotad usvojila naviku prikupljanja administracije za razne prakse i putovanja. Proces je kod mene trajao duže nego uobičajeno jer je prva verzija predmeta koju sam htjela slušati bila vezana uz marketing, a kada su poslali odbijenicu, cijeli proces ponovnog sastavljanja predmeta, traženja odobrenja od sveučilišnog koordinatora te koordinatora s mog fakulteta doveo je do toga da sam prekršila rok za slanje prijave. S obzirom na to da se radi o izvanrednoj okolnosti, s portugalskog sveučilišta izašli su mi ususret te omogućili da naknadno sve obavim.

Koje su bile prve impresije pri dolasku u novu sredinu, koliko ti je trebalo da se snađeš i tko ti je najviše pomogao u tom dijelu?

Osim početnih poteškoća pri dolasku i kašnjenju aviona, do toga da me zapravo nitko nije dočekao na aerodromu i da mi se putna torba raspala u jednom trenutku, dojmovi su bili odlični. S obzirom na to da je moja prijateljica otišla na intenzivni tečaj jezika 2 tjedna prije mene, nisam imala problema u snalaženju jer je ona već bila upoznata s gradom i ljudima. Smještaj smo pronašle prije nego što smo stigle tamo, tako da osobno nisam imala previše problema u započinjanju normalnog života. Osim toga, tamo su i članovi ESN-a koji su uvijek spremni pomoći, a i velika je sreća biti u državi kao što je Portugal u kojoj su ljudi sami po sebi spremni pomoći, čak i ako ne znaju jezik najbolje.

Kako te ovo iskustvo obogatilo – što si novo naučila, kulturne razlike?

I prije ERASMUS-a imala sam priliku živjeti u drugoj državi. Jedno ljeto provela sam na praksi u Bugarskoj i dosta sam putovala, tako da na ovo iskustvo gledam iz drugačije perspektive. Na Portugal gledam kao na svoj drugi dom, okružena sam s ljudima koje volim i koje sam znala i prije ERASMUS-a, stekla sam nove prijatelje za koje sam samo mogla sanjati da bih ih mogla imati u životu, a portugalska svakodnevica više nije „portugalska“, samo je svakodnevica. Ulice, trgovine, pastelarije, kampus, mjesta na koja izlazimo, sve mi je to postalo normalno. Iskreno, da mi s druge strane ulice nije Vatrogasni dom čiji je natpis na portugalskom, mislila bih da sam u Hrvatskoj. Kulturne razlike? Večere u 10 navečer, kava nakon svega i bilo kada, čak i u 4 ujutro, kašnjenja od pola sata pa nadalje koja se smatraju normalnima…Sve ovo bio je popriličan šok za mene jer kod kuće nikad nisam večerala poslije 8 navečer, kašnjenja od 10 minuta bila su mi ok, ali čekati nekoga 4 sata i dalje mi je velika nepoznanica.

Hrvatskoj su potrebne promjene pristupa prema studentima

Što će ti najviše nedostajati?

Sve! Sve će mi nedostajati. Pogled s balkona s najljepšim zalascima sunca koje sam dosad vidjela, pastelarija iznad koje živim s najboljim kolačima od jagoda i mini-pizzama, izlasci ponedjeljkom u bar u kojem nam puštaju hrvatske pjesme (i mogu reći da imaju popriličan spektar pjesama), činjenica da živim 10 minuta od sveučilišnog kampusa i da uvijek krećemo na faks kada predavanje krene jer se ni profesor ne pojavi prije nas, dragi ljudi koje sam upoznala i sitnice koje mi svaki dan čine sretnim.

Po svom iskustvu i mišljenju, možeš li nam reći što bi Republika Hrvatska trebala promijeniti u obrazovnom sustavu, a što je bolje u odnosu na Portugal?

Ono što bi RH mogla učiniti po pitanju ovoga je promjena načina pristupanja profesora prema studentima. Ono što time želim reći jest da su profesori ovdje veoma pristupačni, ljubazni, imaju individualan pristup prema studentima, izlaze ususret na apsolutno sve načine na koje mogu, a način na koji predaju je neopisiv. U njihovim profesorima vidi se strast za predmetom koji predaju, vidi se da uživaju u radu sa studentima. Dovoljno je za reći da profesor portugalskog ide s nama na večere i van. Također, ovdje su mnogo stroži što se tiče polaganja predmeta - može se obaviti parcijalno (kolokviji, radovi, seminari, eseji, istraživanja, projekti) ili odlaskom na završni ispit. Studenti imaju priliku izaći na ispit 2 puta po semestru te jednom u 9. mjesecu, a zanimljivo je da se predmeti iz zimskog semestra polažu samo u zimskom ispitnom roku u 1. mjesecu te ne postoji mogućnost polaganja predmeta iz zimskog semestra na ljetnom ispitnom roku. Grupe studenata su male, rad je ugodan i ljudi se osjećaju dovoljno opušteno da sudjeluju u predavanjima. Mislim da ovo sve dovoljno govori što bismo mi trebali promijeniti.

Jesi li iskoristila vrijeme i za obilazak zemlje izvan grada u kojem ti se održao Erasmus? Što ti se najviše dopalo?

Naravno! S ESN-om Aveiro išla sam u Coimbru i Obidos, a na sva ostala putovanja išle smo same i same smo ih organizirale. Nekoliko puta bila sam u Portu jer je jako blizu i karta je dosta jeftina, a tu se našao i Lisabon. Vikende uglavnom koristimo za kratka putovanja unutar države. Osim Portugala, imala sam priliku otići i u Francusku na dva tjedna tijekom Božića i Nove godine, u Belgiju, u Španjolsku na dva dana, u Maroko, dva puta u Švicarsku, ali i jednom u Hrvatsku. Portugal je divna mala država koju treba posjetiti zbog prekrasne obale i pješčanih plaža te unutrašnjosti koja je također prelijepa. Sljedeća destinacija nam je sjever Portugala, i to za nekoliko tjedana. Mislim da sam i dalje fascinirana zalascima sunce, a vjerujem da se to neće promijeniti.

Portugalska kuhinja je must!

Preporuke studentima - što raditi, gdje biti, što obavezno probati u tom gradu? ''Must'' svega? 

Aveiro je čaroban grad i vjerujem da svakom tipu osobe može ponuditi nešto. Od mirnih plaža i uživanja na suncu, do surfanja, windsurfinga i ostalih malo ekstremnijih aktivnosti. Definitivno preporučujem isprobavanje portugalske kuhinje, ribljih specijaliteta u kojima prednjači balakar - njihovo tradicionalno nacionalno jelo za koje kažu da ga spremaju na 1 000 načina, Porto vina koja su vrhunske kvalitete, francesinhe – ogromnog sendviča za kojeg kažu da je najbolji u Portu. Od srca preporučujem izlaske na Praçau do Peixe – središte noćnog života studenata i ERASMUS-ovaca te odlazak u Posto7 – jedini kafić u kojem puštaju hrvatsku glazbu i u kojem konobar zna što znači „dva piva, molim“ i „nema na čemu“. Svakako treba što bolje iskoristiti vrijeme u istraživanju grada te putovanjima po državi.

Zanimljive anegdote koji su ti bile najviše upečatljive i kojima si se nasmijala od srca (i/ili šokirala!).

Jedna od zanimljivijih i neuobičajenih stvari ovdje definitivno je tradicija stara nekoliko stotina godina koja se održala do danas na sveučilištima diljem države. Naime, studenti starijih godina (od 2. godine nadalje) nose tradicionalnu odjeću, najčešće srijedom, koja se zapravo sastoji od crnog odjela i plašta s kapuljačom, identična onima iz Harryja Pottera. Odlazak na kampus je kao odlazak u Hogwarts svaki dan na početku školske godine U noćnim izlascima također možete vidjeti hrpu „Harryja Pottera“ okolo. Studenti ovdje imaju jak osjećaj povezanosti prema ovoj tradiciji i jako drže do nje, a nošenje „traje“ smatra se svojevrsnom časti. Međutim, kako bi studenti bili dostojni nositi „traju“, cijela prva godina određena je vrsta inicijacije u kojima stariji studenti mlađim kolegama pripremaju igre, izazove, „kazne“. Sjećam se da sam jednu večer stajala na balkonu kad je hrpa brucoša prošla u povorci, odjeveni u vreće za smeće, nosili su baklje, a stariji studenti su im zadavali zadatke (sklekovi, brzo trčanje, klečanje). U početku je bilo malo čudno, ali s vremenom shvatiš da je to njihova tradicija i da je to „tako“. Ako uzmete u obzir da je J. K. Rowling neko vrijeme živjela u Portu i radila kao profesorica engleskog jezika, pogodite odakle joj ideja za knjige o malom čarobnjaku?!