Priča koja stoji iza „najcool" omota za indekse

U novom članku naše serije Studenti kreativci predstavljamo mladu inspirativnu djevojku Barbaru Joksimović. Ima 24 godine i živi u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna upisala je Tekstilno-tehnološki fakultet gdje je završila preddiplomski studij Tekstilnog i modnog dizajna. Tijekom studija na TTF-u odlučila je paralelno upisati i Akademiju likovnih umjetnosti jer kaže: a zašto ne? U početku se činilo kao nemoguća misija, ali Črnomerec zapravo i nije tako daleko od Britanca kako tvrdi, pa je uz malo truda dogurala do 5. godine Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina, na smjeru kiparstvo.

Barbara svoju kreativnost krije pod nazivom Bubu design, a izrađuje razne predmete. Ipak, kao zaštitni znak njenog branda i najtraženiji proizvodi pokazali su se veseli, šareni omoti za indekse. Na ideju izrade istih, kao i većine stvari koje izrađuje, došla je iz jednostavne osobne potrebe.

FOTO: Facebook/Bubudesign

– Ona prozirna košuljica koju svi dobijemo uz indeks na prvoj godini je preživjela teške trenutke na dnu moje torbe i bilo je vrijeme za novu. Obzirom na sate provedene u referadama, došla sam na ideju da od komada materijala koji sam, eto, u tom trenu imala doma napravim tu novu navlaku koja će mi pomoći da svoj indeks ugledam već s vrata referade! –

Kreativna studentica tvrdi da se ne radi o klasičnom primjeru ponude proizvoda te je sigurna da su ponekad ljudi koji žele naručiti nešto što su vidjeli na Facebook stranici doista zbunjeni oko toga. Pojedini proizvodi nemaju ime (trebalo bi i potrudit ću se dovesti to u red) niti ih izrađuje pomoću krojeva (znam, grozna sam i to možda ne bih trebala govoriti tako otvoreno). Ona jednostavno kupi materijal koji joj se sviđa i pusti mašti na volju.

FOTO: Facebook/Bubudesign

–  U ponudi imam svašta, torbice različitih veličina koje svaka djevojka i žena treba u torbi tako da uvijek zna gdje joj je korektor ili balzam za usne. Ja recimo u svom ruksaku, osim male kozmetičke, imam i jednu malu koja glumi ljekarnu. A onda ti treba i jedna pernica, da ne kopaš u potrazi za olovkom, pa izrađujem i pernice. Zatim ruksaci, torbice za duhan, navlake za indekse i putovnice, a nađe su tu i pokoja navlaka po narudžbi, za bilježnicu ili rokovnik. –

Barbari je najdraže kada joj se jave cure s nekom posebnom željom, bilo da su to torbice određenih dimenzija koju bi koristile za mobitel ili privjesak za ključeve. Baš tada se posebno potrudi kako bi nekoga pomalo usrećila.

– Do većine klijenata i klijentica (da, ima i klijenata ) definitivno sam došla zahvaljujući društvenim mrežama. Naravno, nisam tada ni pomislila da će kroz dvije godine biti tako puno ljudi kojima se sviđa ono što izrađujem… Zapravo nekome to možda i nije puno, ali meni je. ”

Jako joj je teško odabrati samo jedan omiljeni proizvod, što nije čudno s obzirom na to da ih je sve počela izrađivati upravo iz njene potrebe za njima. Jako voli svoj ruksak i stalno ga nosi pa je sama sebi najbolja hodajuća reklama. Bez podrške ne bi mogla puno toga, a najveća su joj obitelj i dečko Sven. Njima se sviđa, kaže nam, baš sve što izradi. Dečko je zaslužan za otvaranje Facebook stranice, jer ona nije najsretnija s računalima i brojnim mogućnostima društvenih mreža, ali kroz smijeh kaže, napreduje uz njegovu pomoć.

– Nažalost, nemam posebnu prostoriju u kojoj držim sav materijal, pribor i mašinu te izrađujem svoje rukotvorine, sve se odvija u mojoj skromnoj sobi koja sad već više liči na šivaći studio nego sobu jedne studentice. Naravno, tu je i moja najdraža pomoćnica Kala, mješanka koja još nema ni godinu dana, a svaki put kad sjednem za mašinu mora sudjelovati i pomoći. –

FOTO: Facebook/Bubudesign

FOTO: Facebook/Bubudesign

– Krenite! Proces stvaranja nečega što je nastalo samo kao ideja u tvojoj glavi zahtjeva određeno vrijeme, a upravo to vrijeme je ono koje mene najviše opušta i ispunjava. Posvećuješ se sebi, svojim mislima, idejama i razvoju istih, a svojim rukama stvaraš nešto originalno i jedinstveno. I bez odustajanja, naravno. 

Mene osobno neizmjerno veseli kada je osoba zadovoljna nečim što sam ja napravila. Rekla bih da sam skromna i još uvijek mi je čudno kada netko želi baš to što sam ja napravila, a ne ono iz onog dućana. A kada vidim nekoga na ulici kako nosi moj ruksak? Pa mojoj sreći nema kraja! Da znam plesati, možda bih u tom trenu i zaplesala malo od sreće! –

FOTO: Facebook/Bubudesign

Ovo je bio još jedan u nizu kratkih intervjua o studentima i njihovim hobijima. Ako ste ih propustili, provjerite što su nam ispričali neki od nedavno predstavljenih kreativaca: Matea, Tena, Josip, Paula, Luka, Petra i Ana.