Osam savjeta za odličnu prezentaciju

Bez obzira na to jesi li inače tremaš ili ne, koliko iskustva s izlaganjima imaš, koliko se na faksu često susrećeš s njima, ovih ti osam savjeta mogu pomoći u svakom tvojem izlaganju.

1. Istakni glavne točke

Prezentacija bi trebala započeti kratkim uvodom – reći ćeš nešto o sebi i nešto o temi o kojoj govoriš. „Ja sam Ivan Ivanović i govorit ću vam o ekonomiji sporta“. Zatim ćeš pokazati kratak sadržaj samog izlaganja i nabrojati teme koje ćeš spomenuti. Tijekom izlaganja istaknut ćeš glavne misli koje su temelj tvog izlaganja, a iste ćeš ponoviti i na kraju. „Da sažmem, u izlaganju o ekonomiji sporta govorio sam…“

Na taj ćeš način pomoći publici da lakše prati tvoje izlaganje i da na kraju zapamti ono važno iz njega. Ako ne znaš jednostavno izgovoriti koje su glavne točke tvog izlaganja, nešto radiš krivo.

2. Vježbaj

Savršena prezentacija, gradivo koje te veseli, publika koja ti je naklona, svi ostali uvjeti… Sve može biti tip-top, ali ako niti jednom, prije samog izlaganja, nisi isprobao svoju prezentaciju – moglo bi se dogoditi da zezneš s vremenom, da zaboraviš reći nešto važno, da se na tebi vide znakovi treme i slično. Stani pred ogledalo i probaj! Upali diktafon i snimi se! Pozovi cimera i cimericu i naučio ih nešto o toj ekonomiji sporta!

Čak i ako odjednom prasneš u smijeh i shvatiš da se osjećaš glupo dok isprobavaš, na samom ćeš izlaganju imati spreman barem početak, a to ti može jako pomoći u borbi s neugodnostima!

3. Isprobaj svoju pozornicu

Misliš da glumci i izvođači to ne rade? Pa poznato je da svi imaju tonsku probu! Vjeruj nam, trebaš je i ti. Kako ćeš inače odlučiti gdje ćeš stajati, hoćeš li šetati, moraš li vikati ili možeš normalno govoriti, nego tako da dođeš nekoliko minuta ranije i sve isprobaš. Možeš provjeriti radi li ti prezentacija sa svim animacijama, zvukovima i gifovima, u kakvom ste odnosu ti, projektor, računalo i publika; postoji li govornica na koju ćeš sakriti bilješke te imaš li „onaj laser“ s kojim pokazuješ i vrtiš slajdove.

Ako sve tehničke stvari teku glatko, više ćeš se moći posvetiti svom nastupu i govoru, ali i publici.

4. Pripazi na dizajn prezentacije

Iako se pri izradi powerpoint prezentacije često volimo zaigrati, sljedeći put razmisli je li stvarno potrebno da je sve šareno, da stalno nešto iskače, da se slajdovi animirano izmjenjuju 10 sekundi i da imaš bullete koje stalno moraš dozivati. Želiš li da publika dobije epileptični napadaj ili vrtoglavicu? Na našim fakultetima projektori znaju biti slabiji, pa pripazi da je podloga u dosta velikom kontrastu sa slovima. Isto tako, pokušaj izbjeći slajdove s previše teksta.

Bonus tip: Ako već moraš imati puno teksta na slajdu, pokušaj boldati ono što je važno ili pročitati cijeli tekst naglas. U suprotnom ti se može dogoditi da publika čita tekst, a ne sluša tebe; ili da, još gore, od dosade niti čita tekst niti sluša tebe.

5. Ne govori dok hodaš

Dok hodaš i tražiš svoje mjesto po pozornici – nemoj govoriti. Publika to može protumačiti kao znak nervoze. Možda će ti se činiti glupim da šutiš dok hodaš dva ili tri metra ulijevo ili udesno, ali kada napokon staneš i izrekneš nešto, efekt će biti puno bolji. Publika će se pitati što je to toliko važno da si morao zastati kako bi to rekao. 

6. Govori sporo

Brz govor često se, osim pozitivno: uz inteligenciju i bogat vokabular, negativno povezuje uz tremu i nervozu. Kako znamo što je dovoljno sporo? Ono što odgovara publici. Govor u normalnom tempu je onaj govor koji nitko ne procjenjuje kao prebrz ili kao prespor. Ako imaš problema s prebrzim govorom, u svakom izlaganju zamisli da ti u publici sjedi djed koji više ne čuje dobro ili neki zgodni stranac/zgodna strankinja s Erasmusa koja zna nešto osnovno hrvatskog jezika, taman toliko da te razumije samo ako govoriš dovoljno sporo.

7. Ostvari kontakt očima s publikom

Svaka prezentacija, svaki govor i svaki javni nastup postoji zbog publike. Govor bez publike nije javni govor, nego privatni. U doba moderne komunikacije svaki (privatni) govor može postati javni. (Pitanje za razmišljanje: ako je publika element po kojem određujemo je li govor privatni ili javni, što je onda molitva?) U svakom slučaju, ljudi (publika) vole kad osjećaju da govoriš zbog njih. Osim laskanjem, spominjanjem imena prisutnih i govorenjem o temi koja ih se tiče, kontakt s publikom najbolje možeš ostvariti pogledom u oči. Gledaj osobu po osobu, svaku po nekoliko sekundi. Kad izgovoriš bit, pogledaj u nekog drugog.

Možeš početi s poznatim i prijateljskim licima, a kasnije se laganom vježbom posveti svima. Ako ljudi izbjegavaju tvoj pogled, možda im je iz nekog razloga neugodno (npr. potajno im se sviđaš).

8. Pripremi dobar kraj

Treći se dio izlaganja zove završni dio. U njemu je važno kratko sažeti sve što smo do tada već govorili, ne unoseći nikakve nove podatke kojima ćemo publiku samo zbuniti. Glavne točke izlaganja možemo povezati u priču koju će publika pamtiti. Možemo apelirati na njih da uvedu neke promjene ili razmisle o nekim stvarima. U retorici, završna se rečenica naziva efektnim završetkom. To je najčešće jedna rečenica kojom ćemo završiti naš javni govor. Ona može biti poslovica, mudra misao (aforizam), kratak vic ili šala.

Cilj efektnog završetka je da nasmije publiku koja će, tada, s radošću pamtiti tvoju prezentaciju.