Postliterarno društvo?

O navici čitanja: „Štivo su zamijenile društvene mreže i ostale suvremene napasti.”

Društvene mreže, brz tempo života, manjak koncentracije – provjerili smo zašto navika čitanja postaje sve rjeđa među mladima.

Maja Ljilja

2.4.2021.

Prema nekim istraživanjima mladi sve manje pridaju važnost čitanju. Ne radi se, naime, o nekakvim poremećajima poput disleksije, nego jednostavno s vremenom gube želju za tom aktivnošću.

Tračak nade jesu lektire, pomoću kojih profesori neumorno pokušavaju prenijeti djeci ljubav prema knjigama. Njima je to ponekad zanimljivo, ali postoje stvari koje su im zanimljivije, poput Instagrama, pa čitanje opet pada u vodu. Kratak sadržaj nadohvat im je ruke, pa nerijetko lako odglume da su nešto pročitali.

Možda profesori rade na krivi način? Možda je premalo lektira koje su prikladne uzrastima mladih, a previše manje zanimljivih naslova? Odlučili smo doznati koji je pravi razlog.

Upitali smo Vladimira Tomaša, studenta kroatistike u Zadru i spisatelja koji ima samo 22 godine, ali i dvije knjige iza sebe te treću na putu, što on misli:

– Mladi su zaslijepljeni različitim medijskim obrascima kojima se u današnjim okolnostima, htjeli to ili ne htjeli, teško odupiru. Štivo su zamijenile društvene mreže i ostale suvremene napasti koje su ponudile drugačiji izraz i jezik koji većina prihvaća jer je praktičniji i manje bolan, što se, naravno, očituje i u društvenom bilu koje je većinski uskraćeno za živu riječ, jezik i misao. Držim da nastavnici književnosti (pogotovo danas) imaju težak i odgovoran zadatak i da bi se svim snagama trebali boriti za mlade – pozivom i inzistiranjem na čitanju koje je najveći udarac svim proizvedenim mehanizmima koji civilizaciju vode gotovo u propast.

Postoje teorije da živimo u postliterarnom društvu, odnosno da knjige i književnost izumiru zbog novog načina izražavanja. Ako znamo da je pismenost sposobnost čitanja i tumačenja napisane riječi, što je onda postpismenost? To je svijet polupismenosti, gdje većina ljudi može donekle čitati i pisati, ali gdje pismeni senzibilitet više ne zauzima središnje mjesto u kulturi, društvu i politici. Događa se, dakle, kada sposobnost razumijevanja napisane riječi propadne. Ako je postpismenost osnova društvenih pitanja, što se događa s čitateljem, piscem i knjigom u postknjiževnom okruženju? Što se događa s razmišljanjem, otporom i neslaganjem kad ljudi ostanu bez riječi?

Da bismo odgovorili na ta pitanja, zatražili smo pomoć Slađane Vuk Lovrinović, osnivačice popularne Facebook grupe Knjige, knjige, knjigice za knjigoljupce. Evo što misli o tome zašto mladi ljudi sve manje čitaju i smatra li da živimo u postpismenom društvu:

– Smatram da mladi sve manje čitaju zbog društvenih medija i zbog loše izabranih lektirnih naslova u školi, također zbog toga što roditelji sve rjeđe čitaju svojoj djeci priče za laku noć prije spavanja. Da bi više mladih čitalo, roditelji bi trebali čitati češće knjige s djecom i škole bi trebale uvesti zanimljivije lektire i opširniji izbor. Još uvijek ne živimo u postliterarnom dobu, ali smo na dobrom putu da se to dogodi u skorije vrijeme.

Moglo bi se, dakle, reći da današnji svijet uvelike utječe na naviku čitanja – tempo života iznimno je brz, ljudi pronalaze načine za bržu komunikaciju, na mjesto knjiga dolaze društvene mreže jer zahtijevaju manje truda i koncentracije. Uz vibriranje mobitela, konstantno pristizanje poruka, nizanje komentara ispod fotografija, teško je danas u miru pročitati stotinjak ispisanih stranica.

OZNAKE: