Točkastim bundevama protiv depresije

Tko je Yayoi Kusama — slikarica iz psihijatrijske bolnice?

Yayoi Kusama, 93-godišnja slikarica koja slika iz psihijatrijske bolnice u koju se svojevoljno prijavila, najčešće se veže uz pojmove točki i bundeva, ali njena umjetnost daleko je više od toga.

13.1.2023.

Ponešto nezgodnija dob ni aktualna pandemija koronavirusa nisu udaljili ovu slikaricu od njezine umjetnosti.

Naime, 93-godišnja Japanka imena Yayoi Kusama, najprodavanija živuća umjetnica u svijetu još uvijek svakodnevno slika u psihijatrijskoj bolnici u koju se dobrovoljno prijavila i u kojoj živi od 1970-ih.

Neke od njezinih najnovijih kreacija nalaze se uz razne crteže na novoj izložbi u hongkonškom muzeju M+. Objedinjujući više od 200 radova u izložbu Yayoi Kusama: 1945. do danas obuhvaćeno je sedam desetljeća Kusamine umjetnosti kao najveća retrospektiva njezine umjetnosti u Aziji izvan njezine domovine.

Najpoznatija po svojim prepoznatljivim skulpturama bundeva i točkastim slikama koje mogu koštati milijune dolara na aukcijama, Kusamin uspjeh skočio je u posljednjem desetljeću.

Najfotogeničniji dijelovi njezina opusa — uključujući njezine impresivne instalacije Infinity Mirror Room, za koje se ulaznice rasprodaju u muzejima diljem svijeta — postigle su popularnost u eri društvenih medija. Svejedno, zamjenik ravnatelja muzeja Doryun Chong, koji je bio jedan od kustosa izložbe, kaže da se nada da će posjetitelji iskoristiti priliku da "zarone dublje" u njezinu viziju.

— Kusama je puno više od skulptura bundeva i točkastih šara — objasnio je i nastavio — Ona je mislilac duboke filozofije, revolucionarna figura koja je doista otkrila toliko toga o sebi, svojoj ranjivosti (i) svojim borbama kao izvoru inspiracije za svoju umjetnost.

U beskonačnost i dalje od toga...

Beskonačnost i dalje, poredana kronološki i tematski, emisija istražuje koncepte koje je Kusama ponovno proučila kroz više medija tijekom svoje karijere. Pojam beskonačnosti, primjerice, javlja se u obliku ponavljajućih motiva inspiriranih živopisnim halucinacijama doživljenim u djetinjstvu kada bi sve oko sebe vidjela prožeto naizgled beskrajnim šarama.

Posjetiteljima se pruža osjećaj kako su se ti oblici razvijali, počevši od sobe ispunjene njezinim slikama Infinity Net — uključujući revolucionarno djelo koje je stvorila nakon što je prvi put vidjela Tihi ocean s avionskog prozora kada se preselila u SAD iz Japana 1957. godine.

Iste se mreže ponovno pojavljuju u Self-Obliteration, instalaciji nastaloj između 1966. i 1974., razdoblju nakon što se Kusama etablirala u njujorškom svijetu umjetnosti, kojim dominiraju muškarci, unatoč diskriminaciji s kojom se suočavala kao žena. (Vjerovala je da muški vršnjaci poput Andyja Warhola kopiraju njezine ideje bez zasluga). Sastoji se od šest manekenki koje stoje oko stola za večeru, a svaki centimetar skulpture — od ljudskih figura do namještaja i pribora za jelo — prekriven je malim ponavljajućim potezima kista.

Motiv se kasnije ponovno pojavljuje do odvažnog, živopisnog učinka, ispunjavajući tijela oblika nalik amebama u odabranim djelima iz Moje vječne duše, stotine serija akrilnih slika koje je započela 2009. i završila prošle godine. Pojavljuju se u živopisnom odjeljku retrospektive Snaga života, koji odmah slijedi onaj pod naslovom Smrt- kontrast koji govori i o dihotomijama Kusamina rada i unutarnjim borbama koje ga podupiru.
— Danas smo jako navikli govoriti o svojim izazovima mentalnog zdravlja, ali to je bilo prije 60 do 70 godina kada je ona to počela raditi — rekao je Chong. — To se doista proteže kroz njezin život i karijeru, ali zapravo nikada ne ostane na mračnom mjestu. Ona uvijek dokazuje da, govoreći o smrti, pa čak i svojim suicidalnim mislima i bolesti, ponovno potvrđuje i regenerira svoju volju za životom.

Nadalje izložba prikazuje manje poznata djela iz umjetničina repertoara, bacajući svjetlo na ono što je stvorila sredinom svoje karijere, kada se vratila u Japan depresivna i razočarana. Među njima je i crno-bijela skulptura od plišane tkanine iz 1976. pod nazivom Smrt živca.

Izložena je i verzija umjetnine iz 2022. godine, stvorena za M+ i blago preimenovana u Smrt živaca. Realizirana u mnogo većoj mjeri i izvedena u boji, utjelovljuje osjećaj otpornosti, pa čak i optimizma za razliku od svojeg originala.
— Nakon nekog vremena, međutim, univerzalna ljubav počela je strujati cijelim mojim tijelom — napisala je — življeni živci prskaju u prekrasno živim bojama... protežući se do beskraja vječnosti.

— To je neobično djelo za Kusamu jer je većina ljudi povezuje s bundevama, ili sobama s ogledalima, ili s više pop oblika, ali ovo je vrlo mekana skulptura na kojoj je uvijek radila, od samog početka — objasnila je Mika Yoshitake, nezavisna kustosica koja je radila na izložbi M+ s Chongom, kao i na prethodnim Kusaminim izložbama u muzeju Hirshhorn u Washingtonu, D.C. i Botaničkom vrtu u New Yorku. — Mislim da je nevjerojatno što može održati svoju snagu kroz umjetnost — dodala je Yoshitake, koja je posljednji put vidjela Kusamu 2018. godine, prije pandemije. — Odlučna je da se njezina priča ispriča.

U kratkom intervjuu za CNN, Kusama je objasnila svoju posvećenost svojoj umjetnosti. — Slikam svaki dan — rekla je. — Nastavit ću stvarati svijet pun strahopoštovanja prema životu, prihvaćajući sve poruke ljubavi, mira i svemira.

Od svoje tinejdžerske dobi, Kusama je čitala kineske pjesme i književnost s dubokim poštovanjem, rekla je. Dodala je da je sretna što će njezin rad biti prikazan u Hong Kongu.

Prema M+, kustos i kritičar Akira Tatehata izložbu je opisao kao najopsežniju retrospektivu umjetnikova rada do sada, koji radi kao ravnatelj muzeja Yayoi Kusama u Tokiju. Tatehata, koji je posjetio muzej u studenom, dugo je podržavao umjetnicu i bio je naručitelj njezinog solo-predstavljanja Japana na Venecijanskom bijenalu 1993. godine.

Iscjeliteljska moć umjetnosti Posebno značenje retrospektiva ima i za M+ koji je emisijom obilježio svoju prvu godišnjicu. Od svojeg osnutka prije više od deset godina, muzej je hvaljen kao azijski odgovor na londonski Tate Modern ili njujorški Muzej moderne umjetnosti. Kada je konačno otvoren prošle godine, suočio se s jedinstvenim izazovima, od promjenjivog političkog okruženja u Hong Kongu, koje i dalje izaziva zabrinutost zbog cenzure u svim sektorima uključujući umjetnost, do pandemijskih ograničenja zbog kojih je muzej zatvoren na tri mjeseca i donedavno zabranjivan većini međunarodnih posjetitelja iz grada. Ali Chong ovo posljednje vidi barem kao blagoslov pod maskom. — Otvaranje globalnog muzeja i prihvaćanje naše lokalne publike, prije svega, u prvoj godini nije mogao biti bolji način za pokretanje muzeja — rekao je.

Nedavno pozdravljajući svojeg dvomilijuntog posjetitelja, M+ se nada da će ublažena ograničenja Covida omogućiti većem broju ljudi iz inozemstva da vide njezinu golemu zbirku koja uključuje najveću riznicu kineske suvremene umjetnosti, i izložbu Kusama, koja traje do svibnja. — (Kusama je) živi dokaz da je umjetnost doista terapija i da ima moćnu iscjeliteljsku moć — rekao je Chong — I to je tako važna lekcija, posebno za nas u ovom razdoblju nakon pandemije.

OZNAKE: