Neke zemlje mladima dodjeljuju vaučere od više stotina eura koje mogu potrošiti na kulturne sadržaje

Gdje je Hrvatska u cijeloj ovoj priči?

– Ne trebamo izmišljati toplu vodu, uz prilagodbe bi i u Hrvatskoj mogli implementirati to što su u praksi već primijenile druge zemlje, pri čemu ekonomsko bogatstvo ili siromaštvo ne mora biti presudan, a najmanje obeshrabrujući kriterij.

Još kada smo prije otprilike sedam godina osmišljavali smjernice Nacionalne strategije poticanja čitanja, dovijali se na koji način popraviti ne baš sjajne čitalačke navike naših građana, naročito mladih i najmlađih, bilo nam je jasno da će se eventualni rezultati dogoditi tek ako se u vrlo kratkom razdoblju investiraju znatnija dodatna sredstva. 

Izvjesno je da u ovom trenutku zbog posljedica COVID-a i potresa nemamo dovoljno sredstava za cjelovitu mjeru koja bi pokrila najširi segment ponude kulturnih i kreativnih industrija, no Hrvatska bi u sklopu NSPČ-a mogla to učiniti barem za knjigu.

Budući da u Hrvatskoj svake godine otprilike 35 000 mladih postaje punoljetno, zamišljam projekt koji ćemo radno nazvati Knjiški punoljetnik, a njegova je bit u tome da iz godine u godinu, kako nove generacije budu stasale, svatko u godini kada puni 18 od države dobije vaučer, za početak u vrijednosti barem od 300 kuna, što je ekvivalent oko 40 eura, koji može potrošiti u nekoj od zemaljskih knjižara za kupnju knjiga po vlastitom izboru.

Jer kad smo već stvorili konzumerističko društvo, važno je mladima u kontekstu populariziranja knjiga i čitanja približiti i kupnju kulturnih sadržaja, a stvaranje navika odlaska u fizičke – ne virtualne! – knjižare pomoglo bi i da one opstanu kao izlozi knjižne kulture, mjesta i kasnijih susreta s knjigom, a ne samo ove inicijalne vaučerske razmjene.

Projekt Knjiški punoljetnik može se sagledati i kao potporna mjera 4 u 1, jer ne samo da je punoljetnik dobio knjige, već je to i potpora knjižnom sektoru: autorima, piscima, prevoditeljima, ilustratorima... Na taj će se način svake godine dodatno prodati minimalno oko 100 000 primjeraka knjiga, vrijednih oko 10,5 milijuna kuna bruto, što je kalkulacija za vaučer od 300 kuna. Mjera je dobrodošla i knjižarima koji će zaraditi svoju knjižarsku proviziju, a zaradit će i nakladnici čije će knjige kupiti.

Dakle, novac nije samo jednosmjerno ubrizgan u sustav već on kola u sustavu i popravlja mu slabokrvnu sliku, ali, ono što je najvažnije, i odgaja nove kupce i čitatelje knjiga.

Hrvatska bi za tu namjenu morala nekako i mimo EU fondova pronaći za početak tih proračunskih oko 10,5 milijuna kuna i od iduće 2022. napokon konkretnije pogurati provođenje Nacionalne strategije poticanja čitanja- – veli Nenad Bartolčić, koji je s ovakvom inicijativom upoznao i sve književne strukovne udruge i nadležne u Ministarstvu kulture i medija.

I nešto vrlo bitno! Moramo biti usmjereni prema traženju novih rješenja, osmišljavanju novih programa, produkciji inventivnijih i interaktivnijih vizuala, audio i videosadržaja te primjeni novih dubinskih istraživanja... U suprotnom onima koje bismo željeli potaknuti na čitanje i kupovanje knjiga nudimo nešto već viđeno, na što iz nekog razloga do sada uglavnom nisu reagirali.

Ako pogledate internetske stranice talijanske ili francuske inicijative, vidjet ćete da u njihovoj podlozi leži i dobro osmišljen i posložen IT sustav i da se akcije provode i marketinški promoviraju vrlo transparentno.
Jako je puno tu posla, izgrađen je sustav za praćenje korisnika kako se ne bi zloupotrebljavao, mobilne aplikacije, nije ni njima to bilo jednostavno provesti u djelo. A sustav se stalno nadograđuje. Ali treba od nečega početi.

A da taj vaučer za 18-godišnjake bude izdašniji pa da može pokriti i ulaznicu za kakvu kazališnu predstavu – vratilo bi u život i splitski HNK koji se kao i čitav kulturni sektor bori kako dovesti publiku na predstave, osobito mlade. – rekao je Nenad Bartolčić, prenosi Slobodna Dalmacija.

FOTO: Pixabay

 

Slobodna Dalmacija je po ovom pitanju tražila i komentar voditeljice prodaje u HNK-u Split Vjera Bošković.

– Nekoć su trećinu gledatelja naših predstava činili mladi, no to se promijenilo, a pogotovu zadnje dvije korona-sezone nisu za usporedbu.

Osnovci i srednjoškolci dolazili su u kazalište zahvaljujući angažmanu nastavnika i ravnatelja, ali moram reći da je to spalo na nekolicinu entuzijasta.

S više od dvije tisuće pretplatnika u školama, koliko ih je bilo u najboljim godinama, ostali smo na njih 880. Zašto? Nastavnici su preopterećeni i administracija je postala komplicirana.

Škole izvan Splita trebaju autobus za prijevoz, a Splitsko-dalmatinska županija ga ne sufinancira, što, primjerice, rade Zagrebačka i Istarska. A što se tiče studenata, mladih 18+, to je najzagonetniji dio publike do kojih nikada ne dopiremo i za njih nemam odgovor na pitanje kako ih motivirati za predstavu.

Imali smo blagajnu na Kampusu koja je radila dvokratno, studentski popust je 50 posto, ali sve je to bilo sa slabim rezultatima. Jedino smo primijetili da ulaznice planu ako su besplatne. I to u roku pet minuta! – rekla je Vjera Bošković, piše Slobodna Dalmacija.

FOTO: Pixabay

 

U svrhu dopiranja do mnogoljudne studentske zajednice te u tom smislu i novih potencijalnih konzumenata kulture, Goran Golovko, dok je još bio intendant HNK-a Split, vodio je zanimljivu marketinšku akciju. Naime, na fakultete je slao soliste i glumce da pjevaju i glume dijelove predstava što je postao hit na društvenim mrežama, no to nažalost nije dugo potrajalo. U tom smislu, Slobodna Dalmacija donosi i dio njegovih misli o ovoj temi.

– Organizacijom tzv. kulturnih incidenata na sastavnicama Sveučilišta u Splitu početkom kazališne sezone 2015/2016. pokušali smo približiti produkciju HNK Split studentskoj populaciji i – postigli uspjeh.

Podrška rektorata u tadašnjem sazivu bila je od presudne važnosti i prava je šteta što se dolaskom nove sveučilišne uprave nije održao kontinuitet ove suradnje. – sjeća se ovaj splitski redatelj i profesor na Umjetničkoj akademiji.

Split je sveučilišni grad s oko 20 tisuća studenata koji nose ogroman potencijal za razvoj kulture i umjetnosti, odnosno za podizanje sveopće kulture življenja na vrlo visoku razinu. Strategija razvoja Splita morala bi uključiti konkretne mjere za korištenje ovoga potencijala.

Do tada bi konkretne mjere, konkretan novac, kako su već smislili pametniji od nas, već puno promijenile. – rekao je Golovko za Slobodnu Dalmaciju.

FOTO: Unsplash

 

Situaciju je komentiralo i Ministarstvo kulture.

– Ministarstvo kulture i medija razmatralo je 2019. godine francuski model s aplikacijom Pass culture, no nažalost, pandemija COVID 19 i katastrofalni potresi, te potreba za programima pomoći umjetnicima, kulturnoj i kreativnoj industriji, provedba hitnih mjera zaštite stradalih od potresa, spriječila nas je u daljnjoj razradi i provedbi takvog modela.

Podsjećamo kako je u mandatu ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek prvi put pokrenut natječaj za financiranje Razvoja publike, mnogi su novi programi, a u sljedećim godinama pokrenut će i nove inicijative s ciljem participacije posebno djece i mladih.

U Godini čitanja, Ministarstvo pokreće i program Rođeni za čitanje, kao jednu od mjera Nacionalne strategije poticanja čitanja koju će provoditi u suradnji s Ministarstvom zdravstva.

Program će na nacionalnoj razini promicati čitanje od najranije dobi i baviti se predškolskom djecom.

Nakon postupka odabira slikovnica domaćih autora i ilustratora za djecu od šest mjeseci do sedam godina koji je provelo Ministarstvo kulture, one će se djeci dijeliti u pedijatrijskim ordinacijama u cijeloj Hrvatskoj.