Mlada klimatska aktivistkinja iz Hrvatske o COP26: Iz prve sam ruke vidjela policijski rasizam unutar konferencije, isključivost i licemjerje svjetskih „lidera“

Mia Bradić klimatska je aktivistkinja iz Solina, predstavnica mreže Young Friends of the Earth Europe iz Hrvatske, članica splitskog Fridays for Future-a i ambasadorica mladih mreže WAVE (Women Against Violence Europe).

Sudjelovala je na ovogodišnjoj konferenciji COP26 u Glasgowu. Mijin osvrt prenosimo u cijelosti: 

– Zovem se Mia Bradić, imam 19 godina i živim u Solinu. Prošli sam tjedan imala privilegiju sudjelovati na COP26 konferenciji u Glasgowu u ulozi promatračice i vidjeti iz prve ruke licemjerje svjetskih „lidera“ po pitanju klimatskih promjena te upoznati brojne aktivistkinje i aktiviste iz različitih dijelova svijeta koji već svakodnevno osjećaju posljedice klimatske krize.

 

Zaista je ironično što je Ujedinjeno Kraljevstvo predstavljalo COP26 kao veoma inkluzivan događaj jer sam sama mogla svjedočiti sustavnom isključivanju glasova onih koji su najpogođeniji klimatskom krizom, policijskom rasizmu unutar konferencije i na ulicama Glasgowa te iznimnoj neprilagođenosti konferencije osobama s različitim oblicima invaliditeta.

 

Naprotiv, COP26 najisključiviji je događaj na kojem sam ikad sudjelovala, ne samo prema onima kojima je onemogućeno sudjelovanje na konferenciji zbog diskriminacije u procesu dodjela viza za uzlazak u Ujedinjeno Kraljevstvo i globalne nejednakosti u distribuciji cjepiva protiv SARS-CoV-2 virusa, već i prema promatračima poput mene koji su imali potrebnu akreditaciju za ulazak u plavu zonu gdje su se donosile odluke.

 

Brojni važni sastanci (primjerice sastanak G77 zemalja i Kine) odvijali su se iza zatvorenih vrata i promatračima nije bio dopušten ulazak, a u nekoliko navrata, čak i kada sam imala pravo biti u prostoriji gdje se odvijaju pregovori, poslali bi me u neku drugu prostoriju odakle sam pregovore mogla pratiti preko ekrana. Pitam se koji je onda smisao moje prisutnosti na konferenciji ako ne mogu sjediti donositeljima odluka iza leđa kao stalni podsjetnik na obveze koje imaju prema građanima i građankama svojih zemalja, mladima i budućim generacijama te svima koji već osjećaju utjecaje klimatske krize?

 

Obećanja dana u Glasgowu stavljaju nas na put prema globalnom zagrijavanju od 2.4°C, daleko iznad potrebnih 1.5°C koji nam omogućuju sigurnu sadašnjost i budućnost te pravovremeno prilagođavanje na postojeće utjecaje klimatskih promjena. Nevjerojatno je razočaravajuće što je Europska unija poduprla „trgovanje ugljikom“ koje će omogućiti razvijenim državama da nastave sa štetnim emisijama stakleničkih plinova nauštrb država u razvoju i koje će postati produžena ruka neokolonijalizma. Tekst Klimatskog pakta iz Glasgowa neambiciozna je i razvodnjena verzija klimatske akcije koja nam zaista treba te ostavlja prostor za nastavak iskorištavanja fosilnih goriva u narednim desetljećima iako znanost jasno naznačuje da je potrebno hitno zaustavljanje ekstrakcije i eksploatacije prirodnih resursa, posebice fosilnih goriva. Jedan od osnovnih problema konferencije neprestano je zaobilaženje imenovanja stvarnih uzročnika krize – kolonijalizma, kapitalizma, patrijarhata i drugih, kao i imenovanja država koje su povijesno odgovorne za najveći broj emisija stakleničkih plinova.

 

Split je trenutno na 2.5 C veće prosječne zagrijanosti u odnosu na razinu uz 1960. godine, Zagreb je na 2.2 stupnja. Republika Hrvatska jedna je od europskih zemalja koje su najranjivije na utjecaje klimatskih promjena, a Vlada Republike Hrvatske već je pokazala da se ne zna nositi s kriznim situacijama čija će se brojka zbog klimatskih promjena samo povećavati. Iako se ponekad može činiti da je situacija bezizlazna, rješenja postoje i ostvariva su, no potrebno ih je zahtijevati glasnije no ikada. Jedini razlog zbog kojeg COP26 nije bio potpuni promašaj (ostanak unutar 1.5°C i dalje je moguć, prvi se put u službenom tekstu spomenulo jedno od fosilnih goriva, napokon je osnovano tijelo UNFCCC-a koje predvode osobe s invaliditetom) masovna je mobilizacija „običnih ljudi“ diljem svijeta (uključujući i u Hrvatskoj, na Klimatskom maršu za opstanak u Zagrebu). Unatoč isključivosti same COP26 konferencije, u Glasgowu sam vidjela kako izgledaju prava inkluzivnost te djelovanje koje centrira ljudska prava i dobrobit svih ljudi i to na ulicama, tijekom akcija i prosvjeda, te u prostorima gdje su se akcije i prosvjedi organizirali. Upravo zbog toga, bez obzira na razočaravajuće ishode konferencije, iz Glasgowa se vraćam ispunjena motivacijom i nadom da je stvarna promjena moguća jer sam promjenu vidjela u ljudima oko sebe, a svakodnevno je vidim i u svojoj lokalnoj zajednici.

 

Svatko od nas ima iskustvo, vještine i znanja koja mogu pridonijeti klimatskom pokretu, a zajedničkim djelovanjem možemo ostvariti pritisak na vlast da proglasi klimatsko izvanredno stanje i uvede prijeko potrebne ambiciozne klimatske politike. Vlada Republike Hrvatske ne mora čekati COP27 i međunarodne upute da bi počela djelovati u interesu svojih građanki i građana, posebice mladih i onih najpogođenijih klimatskim promjenama. Pokažimo joj da je ovo problem koji odmah treba početi intenzivno rješavati. Priključi se nekoj od lokalnih klimatskih grupa ili osnuj svoju jer klimatske su promjene problem koji nas sve pogađa, bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne i jer imamo odgovornost prema onima koji već osjećaju posljedice klimatskih promjena u našoj državi i u svijetu, prema mladima i budućim generacijama, kao i onima koji se iz brojnih razloga ne mogu priključiti klimatskom pokretu (primjerice zdravstveni problemi ili prekomjerni rad). Svaki je glas, uključujući tvoj, ključan u borbi protiv klimatske krize – napisala je mlada klimatska aktivistkinja.