Nezadovoljstvo mladih položajem na tržištu rada: preko 60% ispitanih misli da neće pronaći posao u struci

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u Hrvatskoj je trenutno 130 000 nezaposlenih osoba. Među tih 130 000 osoba u Hrvatskoj je, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz siječnja 2022. godine, 32 775 nezaposlenih mladih između 15 i 29 godina, odnosno nezaposlenih mladih koji nisu ni u sustavu obrazovanja, tzv. NEET-ovaca. 

Visoka stopa nezaposlenosti mladih problematična je iz nekoliko razloga: pronalazak posla nakon školovanja mladima daje mogućnost osamostaljenja. Bez osamostaljenja, mladi ovise o roditeljima koje to financijski opterećuje. Zbog nezaposlenosti neki se mladi ne odlučuju na osnivanje obitelji, iako bi to možda željeli, zbog čega se i demografska slika Hrvatske mijenja. Visoka stopa nezaposlenosti teret je i mirovinskog sustava i sustava zdravstva, bez kojih država ne može funkcionirati i pružiti građanima socijalne usluge. 

Na kraju, ali ne nimalo manje važno – problem nezaposlenosti mladih loše utječe na pojedinca, nezaposlenu mladu osobu. Ono loše utječe na mentalno zdravlje mladih, na samopouzdanje i vjeru u vlastite sposobnosti, a, posljedično, i na kvalitetu života svake nezaposlene mlade osobe. Sve to dovodi do drugog problema s kojim se Hrvatska suočava – iseljavanja. 

Činjenica je da se o navedenim problemima konstantno raspravlja u društvu, pogotovo u medijima, ali se u tolikim raspravama glas mladih ne čuje, a i ako se čuje, on ne dobiva na važnosti. Odnosno, razmišljanja, stavovi i konkretni razlozi zbog kojih mladi razmatraju opciju odlaska iz Hrvatske bivaju marginalizirani te ne utječu na donositelje odluka.

Svakoj bi državi jedan od primarnih ciljeva trebao biti izgradnja dobre gospodarske klime u kojoj bi svaki radnik, uključujući i mlade zaposlenike, mogao prosperirati i ostvariti povoljne uvjete za život sebi i svojoj obitelji. Problem nezaposlenosti trebalo bi potanko istražiti kako bi oni koji se nalaze na pozicijama koje im omogućavaju donošenje i provedbu novih zakona i pravila imali uvid u srž problema s kojima se sve više susreću mladi danas i koji ih potiče na odlazak u zemlje u kojima vide bolju budućnost poput Njemačke, Austrije i Irske i kako bi naposljetku na postojeće probleme mogli adekvatno reagirati.

Lošoj situaciji na tržištu rada svakako je doprinijela i COVID-19 kriza. Mnogi mladi ostali su bez posla, zbog online nastave studenti s, dobrim dijelom, napustili mjesto studiranja i vratili se kući gdje nisu mogli obavljati studentske poslove, privatne tvrtke su zbog smanjenih prihoda u nekom dijelu obustavile, primjerice, studentske stipendije, a na mlade je loše utjecao i gubitak posla njihovih roditelja, pogotovo ako su financijski ovisni o roditeljima, što je situacija kod mnogih mladih danas. 

Trendovi smanjenja stope zaposlenosti mladih, odnosno povećanja broja mladih koji su bez posla, a nisu ni u sustavu obrazovanja ne pogađa samo Hrvatsku. Podatci Eurostata kažu kako je prije pandemije nezaposlenost mladih u EU-u (od 15 do 24 godine) iznosila 14,9 posto. U kolovozu 2020. nezaposlenost je bila 17,6 posto te se očekuje da će i dalje nastaviti rasti.

Kako bismo dobili uvid u zadovoljstvo mladih stanjem na tržištu rada u Hrvatskoj danas, proveli smo anketu među studentima, a u nastavku donosimo rezultate. Budući da anketa nije provedena na reprezentativnom uzorku, njene rezultate ne možemo tumačiti kao generalni stav populacije mladih u Hrvatskoj, no ona ipak daje uvid u razmišljanja mladih osoba o njihovoj budućnosti u Hrvatskoj. 

Što su nam rekli ispitani mladi?

Najviše je ispitanika bilo ženskog spola u postotku od visokih 74.1% dok je odgovora od strane muške populacije bilo 25.9%. Kada je riječ o godinama, najviše je dvadesetjednogodišnjaka, njih 33,1%. Slijede devetnaestogodišnjaci, njih 30.8% i dvadesetdvogodišnjaci, njih 19.4%. Osamnaestogodišnjaka je riješilo 10%, dvadesetčetverogodišnjaka je riješilo 6.7%.

Najviše je bilo njih koji dolaze iz središnje Hrvatske, nakon čega je slijedila istočna Hrvatska, južna Hrvatska te sjeverna Hrvatska obala.

Na pitanje kojoj vrsti znanosti pripada fakultet naših ispitanika, najviše njih studira društvene znanosti, nakon čega slijede tehničke znanosti, humanističke i medicinske znanosti.

Na središnje pitanje, koliko ste zadovoljni trenutnom situacijom na tržištu radu i uvjetima rada koji se u Hrvatskoj nude, ispitanici su najčešće davali ocjenu tri, njih 219, odnosno 41.2%. Slijedi ocjena dva kojom su 153 ispitanika, 28.8% ocijenili trenutno stanje. Treća najčešća ocjena je bila jedinica. Čak 85 ispitanika, 16.2% je svoje (ne)zadovoljstvo izrazilo tom ocjenom. Ocjenom četiri  su 54, odnosno 10.2% osobe ocijenile stanje na tržištu rada i uvjete rada, a samo 19 osoba, 3.6% je dalo najveću moguću ocjenu, tj. peticu.

Na pitanje što smatraju hoće li uspjeti pronaći posao kakav žele i posao u struci nakon završenog obrazovanja njih čak 62% ispitanih smatra da neće pronaći posao u struci, što je poprilično zabrinjavajuća situacija.

Iako su odgovori na prijašnje pitanje poprilično negativni i obeshrabrujući, na pitanje planiraju li otići iz Hrvatske njih 43,6% odgovorilo je kako ne planira napustiti Hrvatsku. Njih 37,4% nisu sigurni i dalje u svoju odluku, dok njih 19% tvrdi kako želi napustiti Hrvatsku u potrazi za boljim poslom i sigurnijim te bezbrižnijim životom.

Svi koji su potvrdno odgovorili u prethodnom pitanju, objasnili su zašto žele napustiti Hrvatsku i što je doprinijelo takvom stavu.

– Nije da moram otići zbog posla jer se bavim informatikom s kojom se može jako dobro živjeti. Otišao bi radi ovih klaunova u saboru, radi crkve i njenih uplitanja svugdje, radi užasnog školstva, radi zdravstva koje se raspada, radi zatucanog naroda koji bi da žene samo rađaju i kuhaju, radi svih lažnih branitelja koji koriste tuđe povlastice, radi svih jadnih pravih branitelja koji nikada ništa nisu dobili, radi novih autiju političara, radi neljudskosti, radi načina razmišljanja. Ne volim ovu državu i kada odem, ne samo da se nikada neću vratiti već ću sve koje mogu povući za sobom. – odgovorio je jedan ispitanik. 

Nekolicina ispitanika jako je frustrirana cjelokupnom situacijom u Hrvatskoj..

– Zato što smatram da trenutna (neperspektivna) situacija u državi neće biti bolja, već gora. Zato što smatram da vrijedim više od 500 mizernih eura mjesečno, zato što ne vidim mogućnost ostvarivanja željene budućnosti (privatne ni poslovne) u ovoj zemlji zbog sramotnih uvjeta na tržištu rada. Zato što u penziji (ako ju doživim) želim imati za kruh i krov nad glavom. Zbog sveopće isfrustriranosti i još veće zatucanosti naroda – zato što ni umom ni drumom ne pripadam ovdje i nikad neću pripadati.

– Loša ekonomska situacija, loše stanje općenito u društvu.. Moja struka zapravo više i ne postoji ovdje. Također zbog većih plaća i boljeg životnog standarda u inozemstvu. Smatram kako u inozemstvu mogu ipak dobiti puno bolje ponuda kao i bolje uvjete.

– Nema smisla ostajati kada nema prostora individualnom napretku u mom zanimanju. Ostale članice EU-a su razvijenije u tom smislu, pa i u tom. U Hrvatskoj ljudi i dalje žive kao da smo i dalje u 19. stoljeću.

Preostali dio odgovora većinom se svodi na jednu stvar, na bolje uvjete rada i na ono najvažnije, na puno veće plaće koje shodno tome omogućavaju sigurniji i lagodniji život.

Unatoč tome što velika većina naših ispitanika ima negativan stav o tržištu rada i uvjetima rada koje poslodavci nude u Republici Hrvatskoj, značajan dio njih i dalje žele ostati u svojoj domovini i svoju perspektivnu budućnost graditi ovdje. Smatraju da korijen problema leži u samoj državi, a ne u nezaposlenosti, odnosno tržištu rada i uvjetima rada. Možda malo iznenađuje rezultat koji govori kako mali broj ljudi želi otići iz Hrvatske i napustiti ju, a nezadovoljni su stanjem u državi. Kod onih kod kojih postoji želja za odlaskom, ona nije utemeljena na problemima koji se vežu uz nezaposlenost i tržište rada, nego se temelji na općenitom nezadovoljstvu vezanom uz cjelokupno stanje u državi.

Usudili bismo se zaključiti kako mnogi mladi ne vide toliko veliki problem u nižim plaćama i lošijem životnom standardu nego što je to slučaj u ostatku Europske unije. Mladima, sudeći prema odgovorima koje smo dobili od naših ispitanika, prvenstveno smeta nemogućnost pronalaska adekvatnog zaposlenja u struci i loše situacije na tržištu rada koja je uvjetovana i lošijom ekonomskom situacijom, ali i nedostatkom regulativa i kontrole kojom bi se spriječila zapošljavanja preko veze. Kada bi se doista poslušalo probleme mladih i stalo na kraj praksama koje ih odvraćaju od građenja budućnosti u Hrvatskoj, možda se ne bismo susretali s toliko velikim brojem mladih čiji se plan nakon završetka obrazovanja svodi na izbor između Njemačke ili Irske. 

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.