LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Studenti s invaliditetom

Iskustvo studiranja s invaliditetom – iz prve ruke

U Hrvatskoj je iz godine u godinu sve veći broj osoba s invaliditetom koji se odlučuju na upis studija. Jedni od njih su Iva Habek i Sven Šimunović koji su podijelili svoje iskustvo studiranja.

U Hrvatskoj je iz godine u godinu sve veći broj osoba s invaliditetom koji se odlučuju na upis studija. Jedni od njih su Iva Habek i Sven Šimunović koji su podijelili svoje iskustvo studiranja.

Dvjesto tisuća – to je okviran broj osoba koje trenutno studiraju u Republici Hrvatskoj prema podacima dostupnim na stranicama Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Iz godine u godinu taj se broj povećava. Sve je više mladih koji žele ulagati u svoje znanje, koji su željni širiti svoje vidike i otkrivati nove spoznaje. Isto tako, svake akademske godine, sve je više osoba s invaliditetom koje se odlučuju na upis studijskih programa. 

Prema procjenama Odsjeka za istraživanje i razvoj područja invaliditeta s registrom osoba s invaliditetom (Zakon o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom, NN 64/01), iako se međusobno uvelike razlikuju, što ovisi o metodologiji koja se primjenjuje, procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj trenutačno studira između 400 i čak 6400 osoba s invaliditetom.

Na najvećem sveučilištu u Hrvatskoj, Sveučilištu u Zagrebu, primjerice, studira oko 70 000 studenata. Od tog je broja 350 studenata s invaliditetom koji primaju neki oblik potpore ili realiziraju određena prava putem svoga statusa, što znači da je postotak studenata s nekim oblikom invaliditeta na najvećem sveučilištu u Republici Hrvatskoj oko 0,5%. 

Ovako enormne razlike u podatcima i projekcijama o broju studenata s invaliditetom upućuju na potrebu sustavnog prikupljanja ove vrste podataka kako bi se broj mogao, makar, suziti. Povećanje broja studenata s invaliditetom svakako uvelike pripomaže suzbijanju diskriminacije osoba s invaliditetom.

Jedna od njih je i Iva Habek, studentica Novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Ivi je dijagnosticirana hemipareza – trajno oštećenje desne strane tijela zbog kojeg otežano hoda, no to ju u niti jednom trenutku nije sputavalo u namjeri da upiše fakultet. Odlučila je slušati svoje srce i danas je tu gdje je – novinarka u nastajanju.

– Radi se o prostorno manjem fakultetu koji u svojoj zgradi posjeduje dizalo te malen prilaz za invalidska kolica na ulazu. Kako ni brojčano nismo veliki, međusobno se dobro poznajemo, pa vjerujem da bi kolege i kolegice rado pomogle osobama s invaliditetom. – kaže Iva.

Zbog dobre prilagođenosti koju njezin fakultet nudi, Ivi nije problem odlaziti na fakultet na predavanja i seminare, a istu sudbinu dijeli i Sven.

– Fakultet je apsolutno orijentiran inkluziji osoba s invaliditetom i većina toga je prostorno vrlo dobro prilagođena. Na fakultetu postoje dva dizala, od kojih se jedno može koristiti samo uz posjedovanje PIN-a ili kartice što uvelike može smanjiti gužve i čekanja ispred lifta jer pravo na njegovo korištenje imaju uglavnom studenti s invaliditetom. Površine na fakultetu pogodne su za kretanje studentima s različitim vrstama invaliditeta. Prilazi predavaonicama i drugim važnim prostorijama na fakultetu nemaju pragove niti bilo kakve veće druge barijere, a vrata su također dovoljno široka što nam znatno olakšava pristupačnost. Važno je reći i da fakultet ima dva invalidska WC-a, a njihovi ključevi se mogu preuzeti u Uredu za studente s invaliditetom. – ističe Sven.

Sven Šimunović je student prve godine diplomskog studija Pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zbog cerebralne paralize, koja je prisutna od samog rođenja, kreće se pomoću invalidskih kolica. Iako je, govori nam, generalno zadovoljan kako je njegov Fakultet organiziran i prilagođen njegovom kretanju, kaže da ipak postoje određene smetnje.

– Bez obzira na visoku razinu prilagođenosti, jasno je da uvijek ima prostora za napredak. Iz tog razloga moram istaknuti i neke stvari koje me izrazito smetaju. Primjerice, na Odsjeku za pedagogiju, kabineti profesora nalaze se na međukatu do kojih imate nekoliko stepenica. Nekada su postojale električne platforme na koje se može navesti kolicima i popeti, odnosno, spustiti, no iste te platforme nisu u funkciji još od doba kada sam ja bio brucoš. Zbog toga je problem prostorna organizacija ukoliko ja, ili bilo tko od studenata u kolicima, treba odraditi konzultacije ili bilo što drugo u kabinetu nekog od profesora. Na svu sreću, do sada sam uvijek nailazio na susretljivost svih profesora pa smo se uspijevali nekako organizirati, ali jasno je da improvizacija ne može biti trajno rješenje. – govori Sven.

Spominje i kako je prije nekoliko godina nastao veliki problem koji se, unatoč uloženom naporu Ureda za studente s invaliditetom koji je apelirao na sve zadužene za to, nije riješio cijeli semestar.

– Pokvarilo se jedino dizalo koje je vodilo na treći kat te studenti s otežanim kretanjem gotovo čitav semestar nisu imali adekvatne uvjete za slušanje predavanja koja su se odvijala na tom dijelu fakulteta. – kaže Sven.

Bez obzira na taj događaj Sven naglašava kako je i dalje izuzetno zadovoljan sa susretljivošću i razumijevanjem na koje je naišao na fakultetu.

– Dosad se nikada nisam osjećao uskraćeno ili manje vrijednim na osnovu invaliditeta, kako od strane profesora tako i od strane kolegica i kolega i kada bih naišao na neku poteškoću, sve bi se relativno brzo riješilo i pronašla bi se nekakva alternativa koja bi bila pogodna za sve. Moram pohvaliti i rad ranije spomenutog Ureda za studente s invaliditetom koji brine o tome da se studentima s teškoćama omogući što kvalitetnije studiranje i što ugodniji boravak na fakultetu. Moguće je i korištenje asistencije od strane studenata koji rade u Uredu, a njihov zadatak je upravo pomaganje potrebitim studentima prilikom kretanja po fakultetu ili obavljanja nekih drugih aktivnosti kao što su odlazak u knjižnicu, referadu, menzu i slično.

I Iva je upoznata s asistentima u radu, no kaže kako ne koristi tu mogućnost. Za koordinatore za studente s invaliditetom ima samo riječi hvale.

– Koordinator za studente s invaliditetom je zaista osoba kojoj se možemo obratiti u slučaju poteškoća i zamolbi i uvijek je prava potpora. Općenito, što se Fakulteta političkih znanosti tiče, pohvaljujem prilagođenost, ali i razinu razumijevanja prema studentima i studenticama s invaliditetom. – dodaje Iva i kaže kako u sklopu Fakulteta čak postoji mogućnost organiziranog prijevoza za studente s invaliditetom, no treba ga dogovoriti koji dan unaprijed.

Osim rada Fakulteta političkih znanosti na kojem studira Iva naglašava kako je i samo Sveučilište u Zagrebu uznapredovalo u posljednjih nekoliko godina.

– Sve u svemu, izgleda da su sastavnice zagrebačkog Sveučilišta unazad desetak godina senzibiliziranije o studentima s invaliditetom – upisuju ih pod posebnim statusom te, ako je potrebno, zaista uspostavljaju dijalog. Takvom unaprjeđenju položaja, posebice mladih, trebamo težiti, i to svojim primjerom. Jer, i dalje je razmjerno malo osoba s invaliditetom uključeno u visoko školstvo. – kaže Iva.

Iva ističe kako smatra da većinom osobe s invaliditetom puno ranije napuštaju obrazovni sustav, a na fakultet ni ne pomišljaju, što zbog straha od predrasuda i diskriminacije, što zbog biranja lakšeg puta. Osim odustajanja od školovanja ni nametanje na tržištu rada im često nije primamljivo, jednostavno misle da to nije za njih.

Iako u Republici Hrvatskoj studenti s invaliditetom čine mali dio studentske populacije, važno je primijetiti, kako nam govore naši sugovornici, da uredi za studente s invaliditetom i studentska savjetovališta na sveučilištima rade sve kako bi studentima s invaliditetom omogućili jednake, ali i ravnopravne mogućnosti kao njihovim kolegama. 

Ipak, već spomenuti nedostatak preciznih podataka o studentima s invaliditetom, ali i činjenica da je većina inkluzivnih politika za studente s invaliditetom rezultat napora ureda za studente s invaliditetom na razini pojedinih fakulteta ili eventualno sveučilišta, svjedoče o dubljem problemu – na nacionalnoj razini nedostaje sustavnih i konkretnih politika kojima bi se studentima s invaliditetom omogućilo jednako i ravnopravno obrazovanje kao svima ostalima. 

Dok se to ne dogodi, studentima i mladima s invaliditetom ostaje pouzdati se u sebe, baš kao što im poručuje i Iva: 

– Zato, obrazujte se, uključite u društvo i tako pobijedite svoj hendikep. – poručuje Iva osobama s invaliditetom.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.
FOTO: PEXELS