LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Novi kreativci

Iako im njihova sredina ne pomaže uvijek, mladi umjetnici Dalmatinske Zagore ne žele napustiti rodni kraj

„Malena mjesta srca moga, spomenak Brača, Imotskoga” pisao je nekada davno Tin Ujević, hrvatski književni velikan koji svoje korijene vuče iz okolice Vrgorca, točnije iz Dizdar kule. Dalmatinska zagora bila mu je nepresušan izvor inspiracije, baš kao i mladim umjetnicima i studentima s kojima smo razgovarali koji se, unatoč nedostatku sustavne podrške, ne žele odseliti.

„Malena mjesta srca moga, spomenak Brača, Imotskoga” pisao je nekada davno Tin Ujević, hrvatski književni velikan koji svoje korijene vuče iz okolice Vrgorca, točnije iz Dizdar kule. Dalmatinska zagora bila mu je nepresušan izvor inspiracije, baš kao i mladim umjetnicima i studentima s kojima smo razgovarali koji se, unatoč nedostatku sustavne podrške, ne žele odseliti.

Mentalna slika napaćenog mladog umjetnika koji boemski živi u lošim uvjetima obično se veže uz gradove, i to one najveće, pa su tako neki od umjetnika od gladi patili u Parizu, Londonu ili Beču. No, takvi se prikazi više baš i ne mogu vidjeti. Davno su prošle godine kada je umjetnik trebao umrijeti da bi se o njemu pisalo u medijima ili da bi se djela počela prodavati.

Ipak, iako su takve negativne konotacije vezane za mlade umjetnike odavno prošlost za većinu situacija, ono što je aktualno i u 21. stoljeću jest da mladim umjetnicima koji dolaze iz manjih sredina svakako nije lako. Kako bi se svojom umjetnošću bavili, makar iz hobija, moraju napustiti rodno mjesto za stalno ili učestalo putovati do većih sredina koje će im omogućiti resurse poput prostora ili pribora koji su nezaobilazan dio kreativnog procesa.

Pa čak ni Dalmatinska Zagora, kontinentalni biser nedaleko od Jadrana, značajno ne kaska za projektima i mogućnostima kojima se mogu dičiti Zagreb ili Split. Prema mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije, Zagora se definira kao oko 150 kilometara dug pojas odvojen od primorja planinskim nizom Kozjaka (780 m), Mosora (1339 m), Omiške Dinare (864 m), Biokova (1762 m) i Rilića (1158 m). Čine ju tzv. Kninska, Drniška, Sinjska, Vrlička, Imotska (Imota) i Vrgoračka krajina, to jest područja u okolici Knina, Drniša, Sinja, Vrlike, Imotskog i Vrgorca. Uzmemo li u obzir o kojem se području radi, lako zaključujemo kako su svi značajniji umjetnici kroz godine jednostavno morali napustiti manje sredine.

Malena mjesta srca moga, spomenak Brača, Imotskoga, pisao je nekada davno Tin Ujević, hrvatski književni velikan koji svoje korijene vuče iz okolice Vrgorca, točnije iz Dizdar kule. Nije on jedini – brojni su oni kojima je Zagora poslužila kao muza.

Zagora čini velik dio Dalmacije i njezin je neizostavan dio, a mladim umjetnicima zbog prirodne ljepote lako posluži kao savršena inspiracija i kulisa za nastanak pravih malih remek-djela. Do nekih od manjih mjesta nemoguće je doći javnim prijevozom, a primjera radi, iz Ogorja za Split Prometovim autobusima putuje se preko Muća, a tijekom dana postoje samo dva polaska. Jedan za u posal prije šest ujutro i drugi nešto prije podneva. Subotom su lokalni stanovnici osuđeni na samo ovaj raniji, a nedjeljom i blagdanom onaj tko je bez automobila ne može doći ni do Splita, iako je od njega udaljen nešto manje od 30 kilometara.

Ipak, ne valja generalizirati. Iako smo upite o pomoći mladim umjetnicima poslali Sinju, Imotskome i Trilju jedini od kojeg smo dobili konkretan odgovor bio je grad alkara odakle su nam rekli kako je u njihovu gradu umjetnost na cijeni. I to onoj visokoj od pet milijuna kuna koliko su nam rekli da godišnje izdvajaju za kulturu od čega je čak dva milijuna namijenjeno organiziranju različitih kulturnih događanja u kojima se promoviraju i mladi umjetnici s područja Grada.

 Pravo na stipendije imaju svi studenti s prebivalištem na području Grada, dakle i nadarene mlade osobe, a također, nadarene mlade osobe mogu dobiti i jednokratne potpore za svoje djelovanje, promoviranje i/ili usavršavanje, ovisno o rezultatima koje postižu na svojim područjima djelovanja. Organiziraju se brojne akcije i manifestacije, a poglavito programi Dani Alke i Velike Gospe, Advent u Sinju i Ljetna glazbena škola, na kojima mladi umjetnici imaju priliku sudjelovati sa svojim programima i projektima. – ljubazno nam je otkrio sinjski profesor Željko Sesardić koji je inače zaposlen u Gradu.

Posebno je dodao i kako Kulturno umjetničko središte Sinj, Gradska knjižnica i Turistička zajednica Grada Sinja kroz svoje programe rada dodatno promoviraju mlade umjetnike s područja Sinja na što su gradski zaposlenici, ne sumnjamo, iznimno ponosni.

Druga dva veća grada Zagore, Imotski i Trilj, nisu nam dali odgovore na pitanja te, iako i kultura i umjetnost u njima istinski žive, točne podatke nismo uspjeli saznati.

Predivno zelenilo, bujne rijeke Cetina i Jadro i pitoreskne kamene kućice specifične za to dalmatinsko područje pružaju savršenu uvertiru u regiju koja inspiraciju daje bez prestanka. Možda je baš to što je iz Zagore, gdje je bio okružen kamenom i kršem, Josipu Sovulju odredilo karijeru. Mladi kipar dolazi iz mjesta Kučići pored Omiša, a nakon osnovne škole povremeno je boravio u Splitu gdje je pohađao školu Likovnih umjetnosti, smjer kiparstvo.

– Kroz srednjoškolsko obrazovanje sudjelovao sam na raznim natjecanjima, kako županijskim tako i državnim, gdje sam pokazao interes i talent za likovnu umjetnost. Po završetku srednje škole odlučio sam nastaviti svoje obrazovanje te sam upisao Umjetničku akademiju u Splitu, smjer kiparstvo. Kroz fakultetsko razdoblje održao sam jednu samostalnu i nekoliko skupnih izložbi. Samostalna izložba je bila praćena medijskom pozornošću što me potaklo na daljnji rad i napredak. Unatoč odvojenosti od rodnog mjesta obitelj mi je pružila najveću potporu. Veći period svog života kao i sad gravitiram Splitu zato što mi omogućava više opcija i prostor za napredak nego moje rodno mjesto. – govori nam mladi kipar koji u svojem poslu uistinu i uživa.

Iako gravitira Splitu, velika mu je želja jednog dana otvoriti svoj atelje i baviti se kiparstvom u rodnom kraju.

– Smatram da bih mogao ostvariti svoj potencijal u svojem rodnom kraju, gdje mi je velika želja jednog dana otvoriti svoj atelje i baviti se kiparstvom. 2020. godine sam diplomirao s odličnim uspjehom. Ubrzo nakon toga uslijedile su i prve poslovne suradnje. – uzbuđeno prepričava.

Sada radi u kamenoklesarskoj radionici MGM Marović koju opisuje kao odlično opremljenu modernim strojevima i najnovijom tehnologijom koja mu uvelike koristi u radu, a prepričava nam i koje su mu prve suradnje najviše ostale u sjećanju.

– Jedna od njih je bila izrada krstionice za novu crkvu Sv. Obitelji u Solinu. Dizajn krstionice osmislio je arhitekt Viktor Vrečko te sam ja njegovu ideju sproveo u djelo uz veliku potporu kamenoklesarske radionice Marović. Trenutno je u procesu izrade skulptura Afrodite za privatnog naručitelja. – nastavlja.

Josip dodaje kako, ako može birati, ipak odlučuje baviti se kiparstvo zauvijek. Iako mnogi umjetnike opisuju kao kruha gladne, Josip je čvrst dokaz da uz puno upornog rada i obrazovanja rast i razvoj, pa čak ni u manjoj sredini ne može promaći.

– Najveća mi je želja baviti se isključivo kiparstvom, što je za sada možda velik pothvat. Vjerujem da ću si uz svoj trud i dosad stečeno znanje moći priuštiti život sa zvanjem u svojoj struci. Voljan sam nastaviti svoje obrazovanje te si tako proširiti mogućnosti čak i na inozemnom tržištu. Zahvalan sam na potpori grada Splita koji mi je omogućio prostor za svoju samostalnu izložbu kao i klubu Infozona koji mi je omogućio promociju radova i same izložbe. Također želim zahvaliti i profesorima Umjetničke akademije koji su mi prenijeli nesebično svoje znanje. – zaključuje mladi kipar.  

U Kninu podno Dinare živi i radi 23-godišnji Dušan Kalat koji se fotografijom zasad bavi samo iz hobija, a želju je dobio promatrajući ljepote svojega kraja. Budući da mu fotografiranje zasad nije poslužilo kao izvor prihoda, zaposlen je u DIV grupi.

– Želju za umjetnošću, to jest fotografijom dobio sam zbog neviđenih ljepota Knina, njegove okolice i općenito Dalmacije i želja mi je bila kad odem negdje u prirodu ili na put, da to obilježim, jer s mobitelom to jednostavno za mene nije bilo to. – prepričava nam.

Dodaje i kako su prirodne ljepote njegova kraja razlog zbog kojeg se nije htio ni morao preseliti.

– Dostupnih sadržaja u mojem mjestu za umjetnost, odnosno fotografiju mojem slučaju ima na pretek, i kad bismo fotografirali sve od reda bilo bi nam malo 365 dana u godini. Od sadržaja za fotografiranje u mojem mjestu i okolici imamo sedam rijeka, slapove, jezera, planine, šume, napuštena stara sela, stare građevine (tvrđave, crkve...). – nabraja mladi umjetnik, ali dodaje kako zbog manjka urbaniziranosti možda nedostaje nekoliko nebodera ili velikih zgrada.

Govori nam kako ga ne privlači fotografiranje urbanih objekata, ali da nije imao ni prilike. Zbog blizine Dušan najviše gravitira Splitu i Šibeniku, no u budućnosti bi bio voljan posjetiti i udaljenije gradove. Selidba nije bila potrebna, a i nema zasad namjeru. Ipak, mašta da se jednoga dana preseli u Kopenhagen, ne zbog fotografije, doduše, nego jer mu je to želja.

Za svoj Knin i njegovu umjetničku scenu ima samo riječi hvale te tvrdi kako je grad spreman pomoći svima, a pogotovo mladima.

– U mojem mjestu postoji klub mladih, također i fotoklub čiji sam i ja, naravno, član i koji se svakim danom sve više širi i postaje bolji. – dodaje Dušan Kalat koji je i član udruge Carza koja okuplja mlade umjetnike.

U istoj udruzi je i njegova sugrađanka Marija Bare koja trenutno studira na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a za Carzu govori kako je idealno mjesto susreta mladih umjetnika.

– Članica sam udruge Carza u kojoj se održavaju radionice u sklopu programa sa svim zainteresiranima te u kojoj se financiraju sredstva putem projekta za održavanje radionica. Studiram na odjelu za Likovnu umjetnost, odsjek za likovnu kulturu i likovnu umjetnost, te sam taj smjer odabrala baš zbog raznolikih mogućnosti ponuđenog sadržaja poput slikarstva, kiparstva, grafike, arhitekture... –  objašnjava 22-godišnja umjetnica te dodaje kako joj u Zagori najviše odgovara to što joj priroda može poslužiti kao inspiracija te joj pruža tišinu i mir.

Ipak, Marija smatra kako u Kninu kulturnih sadržaja ipak nedostaje. 

– Organiziranje radionica koje bi nam pomogle u kreativnom smislu kao društvenoj skupini s potencijalom i kao podrška zainteresirana za određenu vrstu rada ili teme... Toga nedostaje. Sadržaja poput kina, predstava u Kninu nema. – kritična je studentica koja se iz rodnoga Knina radi srednje škole prvo preselila u Zadar, a sada radi fakulteta i u Split, ali po završetku školovanja ipak planira povratak u svoj kraj i svoju Zagoru.

Uz sve probleme i manjak sadržaja s kojima se susreću čini se kako mladi umjetnici Zagore iz sebe jednostavno ne mogu izbaciti idilično okruženje u kojem su nastale njihove prve ideje, pa se rodnom kraju uvijek vraćaju u zagrljaj.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.
FOTO: DUŠAN KALAT