VIDEO: Slučajno otkrivena „Sikstinska kapela prapovijesnog doba“

Nedaleko od naselja Montignac u jugozapadnoj Francuskoj 12. rujna 1940. godine četvorica tinejdžera svjedočila su nevjerojatnom prizoru. Spustivši se kroz malen otvor 15 metara duboko u zemlju, našli su se u špilji čiji su zidovi i strop oslikani tisućama životinjskih prikaza. Tako je sasvim slučajno došlo do jednog od najpoznatijih arheoloških otkrića. Otkrivena je špilja Lascaux čije slikarije predstavljaju najvrednija postignuća umjetnosti paleolitika.

Postoji više verzija priče o pronalasku špilje. Prema nekim navodima, četvorica tinejdžera zaslužna za otkriće, Marcel Ravidat, Jacques Marsal, Georges Agnel i Simon Coencas, već su ranije čuli za priče o skrivenom blagu u dubinama zemlje koje su kolale selom. Takve su priče zagolicale maštu dječaka i potaknule ih na istraživanje. No, nitko nije mogao ni slutiti o kakvom se blagu radi. Marcel Ravidat, tada osamnaestogodišnjak, prvi je uočio udubljenje u zemlji te se vratio s trojicom prijatelja da ga pomno prouče. Prema drugoj verziji priče, njegov ga je pas odveo do rupe, za koju se ispostavilo da je ulaz u veličanstvenu špilju.

– Vidjeli smo kavalkadu natprirodno velikih životinja koje su naslikane na zidovima i stropu špilje. Činilo nam se da se svaka životinja miče! – oduševljeno je izjavio Jacques Marsal.

Najvjerojatnije nikada nećemo saznati točan razvoj događaja, ali kako god bilo, tinejdžeri su pronašli ulaz u predivnu špilju Lascaux. Iako nisu sa sigurnošću mogli utvrditi o kakvom se pronalasku radi, lukavi su momci svakako bili svjesni njegove vrijednosti. Otkriće su prvih nekoliko dana zadržali za sebe te su pokrenuli vlastiti mali posao naplaćujući ulaz prijateljima koji su željeli vidjeti špilju. Kasnije su se ipak povjerili svojem učitelju, Leonu Lavalu. Glas o otkriću uskoro se proširio znanstvenim krugovima te je potvrđena autentičnost nalazišta.

Slikarije u špilji Lascaux pripadaju razdoblju paleolitika te su stare između 15 000 i 17 000 godina. Ono što i dalje zadivljuje javnost jest broj slika. Naime, Lascaux se tradicionalno dijeli na sedam dvorana ukupne dužine oko 240 metara. Na zidovima i stropovima svih galerija i prijelaza naslikano je više od 2000 likova. Najveći je broj životinja, ali prikazani su i geometrijski oblici i razni simboli. Za neke se slike ne može pouzdano utvrditi što prikazuju. Posebne su ljepote naturalistički likovi bikova, jelena, konja, bizona – bestijarij kakav svijet nije vidio. Velik broj slika, njihova veličina i oblik te korištenje jakih živopisnih boja, razlozi su zbog kojih se Lascaux često naziva Sikstinskom kapelom prapovijesnog doba.

Postoje razne interpretacije slikarskih prikaza u Lascauxu te se povjesničari i arheolozi često razilaze u mišljenjima. Ipak, svi se slažu da one potvrđuju kompleksnost razmišljanja tadašnjeg čovjeka. Ljudi nisu živjeli u špilji, stoga većina arheologa smatra da su slikarije odraz tadašnjih vjerovanja. Umjetnička djela u ovome slučaju nisu sama sebi svrha nego su bila dio religijskih rituala te su imala puno dublje značenje. Uvažavajući njihovu važnost, UNESCO je uvrstio Lascaux na Popis svjetske kulturne baštine.  

Nakon što je špilja otvorena za javnost 1948. godine, došlo je do opće pomutnje. Interes je bio iznad svih očekivanja te su posjetitelji nenamjerno izazvali propadanje slikarija. Naime, narušena je prirodna ravnoteža u špilji te se zbog ugljikovog dioksida u zraku, vlage i umjetnih svjetala, razvila plijesan, odnosno gljivice koje su nagrizale površinu. Lascaux je uskoro zatvoren, ali šteta je već počinjena. Kako bi se zadovoljio apetit javnosti, u neposrednoj blizini originalne špilje, 1983. godine otvorena je njezina vjerna reprodukcija, Lascaux II, koju godišnje posjeti više od 300 000 ljudi te, iako se radi o umjetnoj tvorevini, spada među najposjećenije špilje na svijetu. Danas posjetitelji mogu vidjeti samo tu špilju, dok u originalnu prema strogom dogovoru ulaze isključivo znanstvenici koji i dalje bezuspješno pokušavaju zaustaviti njezino propadanje.

Lascaux II, FOTO: Wikipedia