Rođen Lord Byron

Lord Byron, punim imenom George Gordon Noel Byron, pjesnički je prvak engleskog romantizma. Rođen je u Londonu 22. siječnja 1788. kao potomak stare normanske obitelji. Kao desetogodišnji dječak nasljeđuje praujakovo barunstvo, postavši tako barun Byron od Rochdalea – „Lord Byron“.

1805. upisuje studij u Cambridgeu na Trinity Collegu gdje službeno započinje njegova pjesnička karijera Osamnaestogodišnji Byron uskoro  objavljuje svoju prvu zbirku pjesama „Sati dokolice“, pisane u klasicističkoj maniri, koja doživljava fijasko kod tadašnjih kritičara. U lipnju 1809. godine nakon posjeta Španjolske, Portugala, Grčke, Albanije i Turske objavljuje svoj putni dnevnik „Putovanje Childea Harolda“, koji mu ubrzo donosi i svjetsku slavu.

Opisuje čovjeka koji nikako ne uspijeva pronaći svoje mjesto pod suncem, čovjeka koji biva odbačen čak i od vlastite sredine koja mu nije namijenila nikakvu društvenu ulogu, lika zahvaljujući kojemu se prvi put u književnosti javlja pojam „bajronovski junak“. Ličnost je to gonjena svojom vlastitom sudbinom, plemenita u svojim čežnjama i nastojanjima, ali tragična u svojoj neshvaćenosti. Byronovi su junaci, kao i sam Byron, tajanstveni i hrabri, zlovoljni i cinični, nepovjerljivi i u duši jadni. Oni preziru konvencionalan moral smatrajući ga licemjernim, izazivaju sudbinu osjećajući se predodređenima za tragične zgode.

Nakon Childea Harolda, Byronova slava naglo raste. Njegov opus se širi, nastaju djela Kaurin i Nevjesta iz Abida (1813.), sljedećih godina: Gusar, Opsada Korinta i Parisina, 1820. Tragedija Marino Faliero i poema Danteovo proročanstvo. Zajedno s uspjehom njegovih djela raste i njegova popularnost, prije svega zahvaljujući njegovoj privlačnoj vanjštini, ali i neobuzdanom duhu. Strastveno se bori protiv nepravda u društvu, staje na stranu obespravljenih radnika i naroda koji se bore za slobodu.

Nakon što je optužen za rodoskvrnuće, zauvijek napušta Englesku seleći se iz zemlje u zemlju, boraveći u Švicarskoj i Italiji, u Belgiji i Njemačkoj, da bi se napokon 1823. našao u Grčkoj  gdje se priključuje grčkim ustanicima. 19. travnja 1824.  Byron umire od groznice koju je dobio desetak mjeseci ranije. Njegovo je tijelo preneseno u Englesku, a vječni je pokoj pronašao u Hucknellu, malom selu blizu Newstead Abbeya.

Byron kao jedan od najznačajnijih predstavnika engleskog romantizma, svojim je djelom i vlastitim likom stvorio predložak za neka od najvećih romantičarskih djela, posluživši kao inspiracija velikim pjesnicima i književnicima svjetskog romantizma poput Ljermontova,  Puškina, Lamartina, Hugoa i drugih.