Prije 233 godine rođen romantičarski pjesnik čiji su život obilježili seksualni skandali

George Gordon Byron najistaknutiji je engleski romantičar rođen na današnji dan 1788. godine u Londonu. Bio je među omiljenijim članovima društva zbog privlačnog izgleda, plemićkog statusa i otvorene, ležerne osobnosti.

Njegov je raniji život obilježila pretilost te je iskušao razne dijete – ispijao bi čaše octa, žvakao žvakaću gumu od borovog soka te jeo samo pire krumpir i gladovao svaki drugi dan. Navodno je bio i biseksualac – smatrao je da su muškarci pametniji, ali da se žene bolje ljube. Bio je u nemoralnoj incestuoznoj vezi sa svojom polusestrom koja je rodila dijete, imao je afere s glumicama, bio je s mnogim ženama i mladim muškarcima utjecajnima u društvu te je do 21. godine života dobio gonoreju i sifilis. 

Osim toga, tijekom njegova studija na Cambridgeu rečeno mu je kako su zabranjeni psi kao kućni ljubimci (imao je buldoga) te je izrevoltiran nabavio pripitomljenog medvjeda i vodio bi ga u šetnje na povodcu kao psa. Bio je opčinjen natprirodnim – njegovo je omiljeno mjesto za brojne sastanke bio Newstead Abbey. Na jednom kraju blagovaonice imao bi lijes, lubanje redovnika pokopanih na tom mjestu poslužile su mu kao žardinijere za cvijeće i čaše za ispijanje alkohola. Byron i njegovi prijatelji često bi nosili duge, crne halje s kapuljačom koje su nosili srednjovjekovni redovnici.

Stvarao je književna djela tijekom romantizma, općekulturnog i umjetničkog pokreta koji je razvio vlastiti senzibilitet temeljen na subjektivnosti i osjećajnosti. Tada prevladava kult osjećaja, dakle, njeguju se teme osobnih preokupacija koje su prenesene slobodnim izrazom i romantičarskoj ironiji. Byron je u svojim djelima utjelovio pojam svjetske boli koja je zapravo izraz za osjećaj tuge i malodušnosti zbog nesklada ideala i stvarnosti, a potom rodi i pesimistični osjećaj kako zlu u svijetu nema lijeka.

Tip bajronovskog junaka koji se pojavljuje u djelu Hodočašće Childea Harolda zapravo je čovjek koji sve prezire i osjeća se izopćenim, nije plemenit niti čovječan već je cinik i skeptik te materijalist i ateist. Prokleta je osoba i sve što radi – vodi ga u vlastitu propast. To je njegovo djelo zapravo i najpoznatije jer je tema putovanja poslužila kao emocionalno i intelektualno hodočašće mjestima koja simboliziraju drevnu europsku kulturu ili neotkrivenu egzotiku. Njime su obuhvaćeni gotovo svi temeljni motivi romantizma: priroda, osobne preokupacije, kulturološke i povijesne asocijacije te aluzije na suvremene političke događaje. Poznate su i epske pjesme ovog autora: Đaur, Gusar, Opsada Korinta, Chillonski uznik te spjev Don Juan koji suprotstavlja romantičnu sjetu ironičnim odmakom i duhovitošću. 

Umjetnik je Englesku napustio 1816. godine kada je njegova jedina legitimna kći Ada Lovelace imala tek pet mjeseci. K tome, razdvojio ju je od majke kada je imala tek mjesec dana. Život su mu obilježila konstantna putovanja i selidbe: prvo je otišao u Švicarsku gdje je živio sa svojom nevjenčanom suprugom, godinu dana kasnije preselio se u Veneciju gdje je živio razuzdanim životom i gdje se zaljubio u kćer mletačkog trgovca, a potom i u suprugu pekara. Upoznao je i 16-godišnju groficu koja je bila udana za 60-godišnjega grofa – posvetio joj je poemu Danteovo proročanstvo.

Byron je protjeran iz Pise upravo zbog ljubavi koju je osjećao prema mladoj grofici pa je otišao u Genovu i Grčku, gdje se pridružio ustanicima rata za neovisnost. Upravo je u Grčkoj preminuo 19. travnja 1824. godine od groznice koju je dobio nekoliko mjeseci ranije.