Intrigantne zanimljivosti o Dostojevskom, književniku koji se vratio iz „kuće mrtvih“

Dubok, dubok i visok, visok – do neslućenih granica! Kakve misli, kakvi zapleti, kakvi likovi i poniranja u dušu… – riječi su to kojima se opisuje veličina jednoga od najvećih pisaca, Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga. Bio je književni genije i apostol pravoslavnog realizma, književnik koji je ljepotom spašavao svijet. Krio je Rat i mir od svoje supruge, a pojedine je romane potpuno zaboravljao, i to – svoje. Turgenjev ga je poznavao i cijenio, ali je nazvao njegov roman mumlanjem, a Tolstoj ga je volio mada se nikada nisu sreli. Iako je umro prije 135 godina, Dostojevski, zahvaljujući svojim svevremenskim djelima, nikada nije bio više živ.

Dostojevski je rođen u Moskvi 11. studenoga 1821. godine Polazio je vojno-inženjerijsko sveučilište u Sankt Peterburgu te je zbog sudjelovanja u radu utopijsko-socijalističkog kruga osuđen 1849. godine na smrt. Međutim, pomilovan je na stratištu te je poslan u progonstvo u Sibir u kojemu je ostao osam godina i gdje je doživio ideološku preobrazbu. Iako je prvo razdoblje stvaranja tada bilo već za njim, po povratku s robije objavljuje Zapise iz mrtvog doma koji mu donose carsku milost.

Međutim, za Dostojevskoga tada nastaje teško razdoblje u kojemu ga muči prva supruga, kao i bolest te kockarski dugovi koji stežu obruč oko njega. Bratova smrt i preuzimanje brige za njegovu mnogobrojnu obitelj Dostojevskom još više otežavaju ionako težak životni period te on bježi od dugova i kreće u potragu za stvaralačkim zanosom na putovanje po Europi.

Kip Dostojevskoga u Moskvi, FOTO: Pinterest

Godine 1864. objavljuje Zapise iz podzemlja i time nastaje zaokret u njegovom stvaralaštvu. Tim je ispovjednim romanom Dostojevski inovirao prozu i stvorio tipove likova u koje se mogu smjestiti svi protagonisti njegovih budućih djela. Počeo se poigravati i s vremenom zbivanja, stvorivši tako preteču romana struje svijesti, kasnije vrlo popularne tehnike. Većina mu je romana smještena u tmurno ozračje velegradskoga podzemlja, sa središtem oko uzbudljivih događaja baštinjenih iz trivijalnoga romana i crnih kronika i vrti se oko bitnih egzistencijalnih pitanja. Kao što je već spomenuto, junaci su njegovih djela tipski junaci čija se veličina kreće od mitskih likova sličnih anđelima do čovjeka svedenog na animalno i ono najniže ljudsko. Najpoznatija su Dostojevskijeva djela Zločin i kazna, Idiot, Braća Karamazovi koji su njegovo najveće djelo te Bjesovi, nazvani najdostojevskijevim romanom.

U životu Dostojevskog žene su igrale značajnu ulogu. Zaljubio se u Mariju Dmitrovnu Isajevu i oženio se njome, udovicom sa djetetom, i to dok je još bio politički osuđenik na robiji bez ikakve jasne perspektive. Neke su Marijine crte upisane u lik Katarine Ivanovne. Druga mu je supruga bila Ana Grigorijevna koja je bila 25 godina mlađa od njega. Sa trećom suprugom, Anom Snjitkinom, Dostojevski se upoznao poslije avanture sa Apolonarijom Suslovom. Rodila mu je četvero djece i stvorila obiteljsku atmosferu povoljnu za pisanje koja nije bila opterećena ni sjećanjima na progonstvo ni na brak sa histeričnom Marijom Isajevom. Nakon duge i teške bolesti, umire 1881. godine od posljedica krvarenja izazvanoga epileptičnim napadom. Prema izvještajima policije, na posljednji mu je ispraćaj došlo 100 000 ljudi, mahom studenata, a pogreb se na kraju pretvorio u demonstracije protiv carskog sustava.

Donosimo vam i nekoliko manje poznatih, a prilično intrigantnih zanimljivosti iz života velikoga ruskoga književnika:

1. Bio je jedan od prvih profesionalnih književnika – za svoja je djela dobivao plaću, ali je, za razliku od Turgenjeva, Tolstoja ili Puškina, on živio isključivo od svojih djela. To je i razlog zbog kojega je živio u oskudici. U jednome se pismu čak žalio što zarađuje manje od Turgenjeva, zaključivši: Ja dobro znam da pišem gore od Turgenjeva, ali ipak, ne toliko gore.

2. Poslije 41 filma i serija snimljenih prema njegovim djelima, došlo je vrijeme i za snimanje filmske biografije samog Dostojevskog. TV serija sa velikim brojem epizoda, snimljena u jednoj od najraskošnijih vila u Podmoskovlju, polučila je ogroman interes gledatelja, ali i izazvala brojne polemike. Redatelj je bio Vladimir Hotienko, scenarij je napisao Eduard Volodski, a uloga velikog pisca povjerena je Evgeniju Mironovu. Radnja obuhvaća period od gotovo 30 godina – od vremena kada je budući klasik pripadao revolucionarnom klubu petraševaca, pa sve do početka pisanja Braće Karamazovih.

3. Od 41 filma snimljenog prema njegovim djelima, Idiot je ekraniziran najviše puta – osam. Prva je filmska adaptacija snimljena 1910. godine

4. U travnju 1849. godine Dostojevski je uhićen s grupom petraševaca te su uskoro dvadesetoricu njih izveli na gubilište i izrekli im smrtnu kaznu. Nakon toga pozvali su svećenika da ih ispovjedi te su ih zamotali u pokrove i držali ih 20 minuta na hladnoći, a onda su im pročitali carevu odluku o pomilovanju te zamjeni smrtne kazne služenjem u Sibiru. Tek se kasnije ispostavilo da osuda nikada nije ni postojala te da je sve inscenirano kako bi uplašili buntovnike.

5. Tijekom boravka u Sibiru Dostojevski je obolio od epilepsije te je počeo zaboravljati stvari, a tako i radnju vlastitih romana. Jednom mu je prilikom Ana Snjitkina prepričavala radnju Poniženih i uvrijeđenih, a on je potpuno spontano priznao da nema pojma o čemu ona govori. Međutim, vrlo je brzo obećao da će roman pročitati čim uhvati vremena.

6. Budući da je, pritisnut dugovima, radio brzo i mnogo, često je imao problema sa zadovoljavanjem rokova. Jednom je prilikom, radeći na Zločinu i kazni, očajavao toliko da su mu prijatelji pisci ponudili da svatko od njih napiše po jedno poglavlje, a da on na kraju samo sve uskladi, a on im je odgovorio da nikad ne bi vlastitim imenom potpisao tuđi rad.

7. Znajući da Fjodor Mihajlovič lako plane i da u takvom raspoloženju kaže i ono što ne misli, poslije čega bi neizbježno slijedilo kajanje i ispričavanje, njegova je dovitljiva supruga izbjegavala istoga dana slati pisma koja bi on napisao u stanju ljutnje ili razdražljivosti. Čim bi se primirio i počeo žaliti zbog izrečenog, uvijek bi se pokazalo da to pismo slučajno nije bilo poslano pa bi on u miru odgovarao.

8. Dok mu je supruga Ana bila trudna, on je potpuno slučajno izgubio Tolstojev Rat i mir koji je ona jako voljela čitati. Kasnije je, nakon rođenja kćeri, priznao da je sakrio roman jer je u njemu previše umjetnički uspjelo opisana smrt supruge Andreja Bolkonskog pri porođaju pa je želio poštedjeti suprugu bezrazložnih briga.

9. Kada se 1879. godine dogodio incident u kojemu je nepoznati pijanac nasrnuo na Dostojevskog nanijevši mu lakše povrede, pisac je odmah zatražio da ga puste na slobodu jer mu on prašta. Budući da je cijela stvar zbog publiciteta ipak došla do suda i napadač je osuđen na šesnaest rubalja kazne, Dostojevski ga je pričekao pred ulazom i dao mu svih šesnaest rubalja da plati kaznu

10. Njegov je odnos s Turgenjevim bio promjenljiv i buran – od početne blagonaklonosti do kasnijeg razmimoilaženja. Tolstoja, s druge strane, nikada nije upoznao, a Lav Nikolajevič nakon njegove smrti supruzi Ani govori da mu je Dostojevski uvijek izgledao kao čovjek u kojemu je bilo mnogo pravog kršćanskog osjećanja te da vjeruje da bi mu on mogao na mnogošta odgovoriti.

Napominjemo da svi obožavatelji lika i djela Dostojevskoga mogu pogledati izložbu povodom 150. obljetnice izlaska Zločina i kazne. Naime, postavljena je u auli knjižnice Filozofskoga fakulteta.