Hrvatski Andersen danas bi proslavio 145 godina
Zasigurno nema djeteta, a ni odrasle osobe, koja nije čula za „Šegrta Hlapića” i „Šumu Striborovu”. No, jeste li znali da je autorica tih popularnih dječjih priča Ivana Brlić-Mažuranić? Upravo je ona rođena na današnji dan prije 145 godina.
Zasigurno nema djeteta, a ni odrasle osobe, koja nije čula za „Šegrta Hlapića” i „Šumu Striborovu”. No, jeste li znali da je autorica tih popularnih dječjih priča Ivana Brlić-Mažuranić? Upravo je ona rođena na današnji dan prije 145 godina.
Ivana Brlić-Mažuranić rođena je na današnji dan, 18. travnja, 1874. godine Ona je nezaobilazna književnica za djecu koju s razlogom nazivaju hrvatskim Andersenom.
Dolazi iz slavne obitelji. Otac joj je bio Vladimir Mažuranić (Karlovac, 1845 – Zagreb, 1928), sin Ivana Mažuranića, povjesničar, odvjetnik i književnik, član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i njezin dugogodišnji predsjednik. Majka joj je bila Henrietta, rođena Bernath, rodom iz Varaždina.
Rođena je u Ogulinu, gdje je provela i dio djetinjstva. Živjela je neko vrijeme u djedovoj kući u Zagrebu, školovala se uglavnom privatno, a poznavala je francuski, njemački, ruski i engleski jezik. S 18 godina udala se za Vatroslava Brlića i preselila u Slavonski Brod.
Važnost Ivane Brlić-Mažuranić očituje se i u idućim činjenicama:
- bila je prva žena izabrana za člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
- dvaput je predložena za Nobelovu nagradu
- bajke su joj prevedene na engleski, švedski, češki, danski, ruski, slovački, njemački, francuski i talijanski jezik
- o njoj su pisali Matoš, Kipling, A. B. Šimić, A. Barac, M. Begović i drugi.
– Poezija gospođe Brlić-Mažuranić je, dakle, poezija ljubavi u najsvjetlijim njenim oblicima: ljubav prema svojoj djeci i ljubav prema domovini. – riječi su kojima njezinu poeziju komentira Antun Gustav Matoš, hrvatski pjesnik i novelist.
Njezin jezik i stil slavi se i danas kao uzor jezične čistoće, muzikalnosti i ljepote. Počela je pisati kad su joj djeca malo porasla pa im je htjela pružiti kvalitetnu literaturu. Pisala je uglavnom pjesme, priče i romane.
Njezine su najvažnije knjige:
- Valjani i nevaljani (1902)
- Škola i praznici (1905)
- Slike (pjesme, 1912)
- Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913)
- Priče iz davnine (1916)
- Knjiga omladini (proza i stihovi, 1923)
- Jaša Dalmatin (povijesni avanturistički roman, 1937).
Kao najbolja djela ističu se roman o šegrtu Hlapiću koji, uz romane Jagode Truhelke, otvara našu realističnu dječju književnost, i Priče iz davnine, naša najbolja zbirka bajki.
Hrvatska književnica Sunčana Škrinjarić u predgovoru jednoga izdanja Priča iz davnine govori:
– Priče iz davnine obogatile su moje djetinjstvo. (…) One su mi često bile utjeha i lijek. Želim da ova knjiga i za vas nove, mlade i nepoznate čitatelje postane ono što je meni bila – knjiga koja usrećuje.
Pripovijetke koje je pisala jesu moralno-poučnog karaktera i zasigurno korisno štivo svakom djetetu.
Premda je poznata kao književnica za djecu, napisala je knjigu Moji zapisci koja sadrži njezine memoare, molitve i dnevnike u kojima piše o svojem intimnom životu, prvim ljubavima, ali i o depresiji s kojom se borila.
Umrla je u Zagrebu 21. rujna 1938. godine počinivši samoubojstvo nakon dugotrajne borbe s depresijom.
