Priča o prijevari, otmici, magiji i traganju – „Srce od tinte” C. Funke

Priča o dvanaestogodišnjakinji Meggie, djevojčici čiji su najbolji prijatelji knjige, i njezinim književno-knjižnim pustolovinama, iako je zamišljena kao roman za mlade, svojim će rečenicama i one nešto starije vrlo lako uvući u neki drugi svijet – svijet priča i knjiga. A ako, kao i Meggie, na put ne krećete bez dobrih knjiga, zasigurno će vam biti drago doznati da je Srce do tinte, prvi dio trilogije Svijet od tinte njemačke autorice Cornelie Funke, dostupno svim hrvatskim čitateljima u novom izdanju – izdanju nakladničke kuće Egmont, koja ga je objavila u sklopu Biblioteke PULS u prijevodu Ljiljane Šućur Perišić.

Iako počinje kao priča o mladoj ljubiteljici knjiga i strastvenoj čitateljici Meggie Folchart i njezinu ocu Mortimeru, Srce od tinte ipak nije priča za one slaboga srca. Već na prvim stranicama te priče u priči u dvorištu kuće u kojoj trenutno stanuju Meggie i njezin otac, restaurator knjiga kojega ona oduvijek zove Mo, pojavljuje se tajanstveni stranac u noći.

– Te noći – u kojoj je toliko toga počelo i toliko se toga za sva vremena promijenilo – pod Meggienim je jastukom ležala jedna od njezinih omiljenih knjiga, a kiša joj nije dala spavati pa je sjela, protrljala oči da iz njih otjera umor i izvukla knjigu ispod jastuka. Kad ju je otvorila, stranice su obećavajući zašuštale.

Ipak, od te noći Meggie neće u knjigama samo čitati fantastične priče, nego će dolazak stranca – Lakoprstog – slijedom događaja i nju samu odvesti u srce priče koja će njezin život ispuniti napetošću velike fantastične avanture i otkriti joj odgovore na važna pitanja o tome što se dogodilo njezinoj majci, o kojoj joj otac nikada nije mnogo govorio, i zašto joj on nikada nije čitao naglas.

Srce od tinte roman je o istoimenoj knjizi koja se nalazi u Moovu vlasništvu. Čudousti, kako Moa nazivaju Lakoprsti, Basta, Jarac te ostali neobični i tajanstveni likovi, svoju kći nakon dolaska stranca u noći, čudnovatoga krotitelja vatre čije je lice Meggie djelovalo kao da je bilo razbijeno na komade, a nakon toga opet sastavljeno, naprasno odvodi u posjet teti Elinor u sjevernu Italiju. Ali prije polaska od Meggiene znatiželje pokušava sakriti jednu od svojih mnogih knjiga. Tijekom posjeta teti, čija je kuća zapravo velika biblioteka, nekolicina provalnika svojemu vođi – tajanstvenome Jarcu – odvode Meggiena oca ne bi li se Jarac dočepao baš te jedne jedine knjige. Meggie potom, odlučivši da će pronaći oca i otkriti zašto je baš knjiga Srce od tinte toliko vrijedna i toliko posebna, upada u pustolovinu života.

Zbog prijevare Lakoprstog djevojčica i teta Elinor završavaju u Jarčevu kavezu. Ondje Meggie otkriva dugo skrivanu tajnu svojega oca. Naime, Mo ima vrlo neobičan dar – čitajući naglas, likove iz knjiga može oživjeti i prenijeti ih u stvarnost.

– Moj je glas učinio da su iz svoje priče likovi iskliznuli kao označivač stranica zaboravljen među stranicama neke knjige. 

Meggie doznaje da su tako i neobični noćni posjetitelj i izdajica, kao i otmičari, likovi koje je Mo iščitao iz Srca od tinte koji su se pojavili prije devet godina, kada je u njihovu knjigu i priču zauzvrat uvučena njezina majka. 

Zaista specifičan pristup pripovijedanju i mladim i iskusnim čitateljima nudi različite zanimljive elemente. Dok se neki dijelovi knjige čitaju vrlo brzo, drugi će vam omogućiti da usporite i u njima uživate osjećajući se kao na proputovanju talijanskim krajolicima, a zanimljivi topli protagonisti i njihovi suparnici čija su srca tamna kao tinta kojom je ispisana njihova priča lako će zaokupiti vašu maštu. Pažljivim se čitanjem otkriva i razrađena intertekstualna igra s mnogim književnim djelima. Na početku svakoga poglavlja zabilježeni citati na različite načine stupaju u odnose s poglavljima koja slijede, a autoričin postupak uvođenja priče u priču omogućava svojemu čitatelju (nalazio se on u knjizi ili udobno zavaljen u vlastitu naslonjaču) da se pažljivim praćenjem radnje i sudbine neobične knjige fikcijom unutarnje priče – priče likova iščitanih iz knjiga – posluži kako bi otkrio istinu o vanjskoj priči. Ali igra autorice s čitateljima ni ondje ne prestaje, a sljedeći citat ujedno neka posluži kao savjet svima koji se žele upustiti u avanturu čitanja Srca od tinte.  

– Znaš što? Jednostavno je pročitaj rekla je. – Možda ćeš naći nešto što po tvom mišljenju ne pripada u priču. Nekoliko suvišnih riječi tu, nekoliko suvišnih slova tamo… i već je imaš, tu tajnu poruku. Uputu za pronalaženje blaga.

O kakvim se sve tajnama u knjizi radi, otkrijte sami. Još ćemo samo reći da se u njoj doista može pronaći nekoliko suvišnih slova, ali tajnu poruku nećemo vam otkriti. Morat ćete je potražiti sami, u tome i jest bit – jer kad bismo jednom riječju morali opisati Srce od tinte, traganje bi bila riječ za koju bismo se odlučili.