Od danas se prikazuju nagrađeni radovi studenata na temu „Kako preživjeti ljepotu?”

– Budući da je već u tradiciji Studentskog bijenala da nagrađene radove predstavi i izvan užega prostora u kojemu je izložba održana, ove godine Bijenale gostuje u gradu iz kojega je i krenulo – u sjajnom novom prostoru Galerije Knifer u centru Osijeka. U sklopu Osječkog ljeta kulture lokalna publika moći će od 30. lipnja do 13. srpnja vidjeti pet nagrađenih radova studenata pet europskih umjetničkih akademija i pet potpuno medijski različitih radova. S druge strane, radi se o pet radova povezanih jednom ključnom suprotnošću – odnosom forme i specifičnih trenutaka njezina deformiranja. U svijetu materijalnih užitaka kreiranje i destrukcija postaju sveobuhvatna metafora ljepote, a koja se pak rastvara i nestaje u medijskom spektaklu svakodnevice. – poručuju iz organizacije.

– Njegov performans Forcing Hyacinth traje nekoliko sati, sve dok u posudi ima vode koju umjetnik puhanjem kroz cjevčicu iz tekućeg stanja pretvara u pjenu, tj. u drugi oblik materijalne vidljivosti, a tijekom kojega procesa mladi performer pozicije vlastitog tijela također podvrgava tekućim promjenama, mijenjajući formu i položaj. – navode.

– Drugonagrađeni rad Johanne Locher sa Staatliche Akademie der Künste u Karlsruheu suptilna je videoreprezentacija učinka vjetra na razmeđi apstraktnog filma i pokrenutog crteža uz dodavanje prirodnog i umjetno generiranog zvuka. Ovdje je riječ ne samo o dalekim reminiscencijama na umjetnost akcionizma, kao u prvome primjeru, nego i o konceptualnoj umjetnosti koja se razvija u smjeru postkonceptualnih praksi od druge polovice 70-ih godina do danas. Oba rada dobivaju na snazi i uvjerljivosti kada im pridružimo trećenagrađeni, koji manipulira osjećajem destrukcije: u radu Ree Vogrinčič s Akademije za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani ljepotu se nastoji uskladiti s emocijom uništavanja, iz čega proizlazi zaključak da umjetnici ljepotu mogu prepoznati u bilo kojem trenutku prijenosa iz ideje u formu, i obratno. Ljepotu danas podjednako pronalazimo u činu konstrukcije i destrukcije, materijalizacije ideje i dematerijalizacije forme.
Dokaz tomu jest da je dobitnica jednog od dvaju specijalnih priznanja Valentina Damjanović s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, time što je svoj rad nazvala Matrix, istovremeno ga prizvala u svijest i kao medij (cinčana ploča) i kao sliku (odraz stvarnosti) pretvarajući materijalno u nematerijalno i obratno. (Re)formulacija oblika ljepote odnosi se i na rad Mariete Vulić s Umjetničke akademije u Splitu, koja je također dobila specijalno priznanje žirija, u kojemu snimljenu transformaciju tijeka povijesti u ambijentu antičkih tragova urbane jezgre grada Splita prezentira kao konceptualnu gestu: prići, ali ne i ući – to je credo ove autorice koja dokumentira nasilje nad poviješću i kreativnošću, postojanjem i poricanjem postojanja jednoga slikarskog ateljea u povijesnoj jezgri grada.