Bino, oko galebovo

Nepravedno zaboravljeni hrvatski filmaš Nikola Babić, redatelj je pravih malih remek-djela hrvatske kinematografije. Njegovi poznatiji dokumantarci su Nova Jugoslavija i Mur bur iz 1969. godine Film Mur bur spada u prvi ciklus čija je tema ljudsko ponašanje i odnos prema igri. Drugi dokumentaristički ciklus govori o bivšim ratnicima, to su filmovi Johan s Velebita i Bino, oko galebovo iz 1973. te Napoleon iz Rogoznice iz 1974. godine

Iz ovog ciklusa posebno je zanimljiv Bino, oko galebovo. Film prikazuje nekadašnjeg senjskog partizana, sada siromaha i gradskog redikula. Zbog iskrenog prikaza teškog stanja u kojem živi pripadnik Narodnooslobodilačkog pokreta, kojega je država zaboravila, film je bunkeriran.

„Stavljanje u bunker" ili „bunkeriranje" bili su najčešći oblik represije prema filmu u komunističkoj Jugoslaviji. Radi se o odličnom 15-minutnom dokumentarcu, u kojem Babić prikazuje svog junaka u napuštenom mjestu, kamenjaru kraj mora, na otoku Zec nasuprot Senja. U tom surovom ambijentu Bino je mala točkica u pustom zaboravljenom svijetu. Bez puno riječi, Babić pokazuje socijalno i psihičko stanje junaka. Za kraj mu priušti vožnju u bijeloj kabriolet limuzini, odjevenog u bijelu maršalsku uniformu, dok mu narod kliče. Istodobno smiješnim i tužnim prikazom završava priča o Bini, lokalnom ratnom veteranu i gradskoj ludi. Uz ovakav kraj nije čudno zašto je film bio zabranjen. Binova ekscentričnost kritika je režimu koji zaboravlja stare revolucionare.

Moglo bi se reći da Nikola Babić u svojoj karijeri nije napravio niti jedan slab film, svi su na svoj način ekscentrični i provokativni te definitivno ne zaslužuju zaborav.