Preminuloj 32-godišnjoj asistentici s PMF-a upućeno emotivno oproštajno pismo

– Od njenog prvog radnog dana do danas proteklo je zapravo tako malo vremena, niti dvije akademske godine, a istovremeno se teško prisjećam kako je to bilo prije nego je Valentina došla na faks, kao da je oduvijek bila tu. Prvi smo radni sastanak održali kraj Maksimira, parka u kojem je trčeći i trenirajući provodila velik dio svog slobodnog vremena, nedaleko novog stana u koji se upravo bila preselila sa svojim Nikolom. Iako uvijek vrlo samozatajna, primijetio sam da je jako sretna, zbog svega. I ja sam bio sretan jer sam pomislio kako stvari u životu za uporne, vrijedne, skromne i posvećene razvijanju svojih talenata, kakva je Valentina bila i u geografiji i u sportu, uvijek dođu na svoje mjesto. Na tom sastanku smo se dogovorili gotovo sve za seminare iz Ruralne geografije i Osnova regionalnog i prostornog planiranja koje je preuzimala. I do danas, bio sam potpuno miran znajući da će vrlo požrtvovno, samostalno i odgovorno pristupiti svakom studentu. Oni su to znali i cijenili, iako su neki od njih seminare i vježbe znali ponavljati i više puta. Takva je bila Valentina –  dosljedna i pravedna prema svima. 

– Za Valentinu su iskustva sastanaka međunarodnih timova bila nova, ali to smo znali samo Petra i ja. Ona se hrabro upustila u sve što se od nje očekivalo i stekla simpatije svih prisutnih kolega iz cijele Europe, noseći se s velikim očekivanjima takvog projekta. 

FOTO: Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu

Asistentica Valjak 2019. godine išla je s profesorom Lukićem u Sjedinjene Američke Države na Međunarodnu geografsku uniju gdje je imala priliku upoznati se s ruralnom geografijom iz cijelog svijeta i osjetiti što znači svjetska konferencija. Tada je otkrila više o svojoj osobnosti, piše profesor Lukić, pokazala je neiscrpnu energiju, znatiželju i hrabrost za upoznavanje novoga i nepoznatoga, ali i empatiju prema onima slabijima i potrebitima.

– No, naša konferencija je uslijed pandemije COVID-19 odgođena za 2021. godinu. Valentina ju nije dočekala. Kao niti ostvarenje toliko toga što je bilo tu, na korak od nje. U akademskom životu, prvenstveno doktorat znanosti. U privatnom životu, znaju oni koji ju poznaju, velike i najljepše stvari bile su tik do ostvarenja sna. Sna koji je prekinut naglo i nepovratno. Unatoč beskrajnoj tuzi njene obitelji, najbližih prijatelja i svih nas koji smo ju poznavali, tračak utjehe pronalazimo u tome što smo imali čast i sreću raditi i družiti se s njom, biti motivirani njenim vrhunskim rezultatima u svemu što je činila te upijati njenu blagost i smirenost. Draga Valentina, tamo visoko gdje si sada, na koordinatama vječnosti, počivaj u miru. – za kraj je napisao profesor Lukić.