Mlade LGBTIQ+ osobe u Hrvatskoj doživljavaju nasilje, ali ne znaju kome ga prijaviti
Istraživanje je provedeno na gotovo 400 učenika i učenica, a obuhvatilo je odgovore iz cijele Hrvatske kroz kvantitativno istraživanje i tri fokus grupe – u Zagrebu, Rijeci i Splitu.
Istraživanje je provedeno na gotovo 400 učenika i učenica, a obuhvatilo je odgovore iz cijele Hrvatske kroz kvantitativno istraživanje i tri fokus grupe – u Zagrebu, Rijeci i Splitu.
20 posto mladih LGBTIQ+ osoba doživjelo je verbalno je zlostavljalo nastavno i stručno osoblje u srednjoj školi. Njih 77 posto ne zna kome mogu prijaviti nasilje kada ga dožive, dok se više od 50 posto mladih u srednjoj školi barem jednom susrelo sa spominjanjem LGBTIQ+ tema u negativnom kontekstu.
To su samo neki od podataka predstavljenih na okruglom stolu o suzbijanju homofobije, bifobije i transfobije u obrazovanju, koji su organizirale udruge Dugine obitelji iz Zagreba i LORI iz Rijeke, koji se održao 16. ožujka u prostoru Urania u Zagrebu.
Okrugli stol započeo je predstavljanjem istraživanja o iskustvima mladih LGBTIQ+ osoba u obrazovanju, koje je provela istraživačica dr. sc. Marina Štambuk u suradnji s udrugama organizatoricama okruglog stola. Istraživanje je provedeno na gotovo 400 učenika i učenica, a obuhvatilo je odgovore iz cijele Hrvatske kroz kvantitativno istraživanje i tri fokus grupe – u Zagrebu, Rijeci i Splitu.
Ono što je iz istraživanja najviše zabrinjavajuće je to da mlade LGBTIQ+ osobe ne znaju kome mogu prijaviti nasilje kada im se ono dogodi ili kada su mu svjedočili. Jako mali broj mladih znao je kome bi se moglo obratiti u takvim situacijama, međutim, to najčešće nisu neki uspostavljeni kanali prijave, već su naveli ljude poput nastavnika određenih predmeta, školsku psihologiju ili pedagoge.
Antonija Stojanović, voditeljica programa udruge LORI, koja od 2012. godine provodi program Suzbijanje homofobije, bifobije i transfobije u sustavu obrazovanja u srednjim školama u Rijeci i Opatiji, navodi kako je jako važno educirati nastavnike i stručno osoblje u školama, jer se mladi LGBTIQ+ učenici najčešće nemaju kome obratiti za pomoć.
Ako neko dijete trpi nasilje zbog svoje boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnosti,.. najčešće može doći doma i reći roditeljima da trpi nasilje. Ali jako su male šanse da će LGBTIQ+ dijete moći doći doma i moći podijeliti da trpi nasilje zbog svoje seksualnosti ili rodnog izražavanja. I to je jedna specifičnost s kojom se LGBTIQ+ mladi susreću, a to je nemogućnost da se obrate niti nekome u školama niti doma te se najčešće s time nose sami. I zbog toga imamo želju educirati ne samo nastavno i stručno osoblje, nego i druge mlade općenito koji ne znaju s čime se nose njihove kolegice i kolege, kaže Stojanović.
Svega 4 posto LGBTIQ+ mladih otvoreno je po pitanju svoje spolne orijentacije ili rodnog identiteta dok su u srednjoj školi te čak niti njihove vršnjakinje i vršnjaci ne znaju s kojom diskriminacijom i specifičnim problemima se LGBTIQ+ mladi susreću.
Analiza nastavnih materijala pokazala je kako u njima nema nikakvih životnih iskustava i prikaza identiteta mladih LGBTIQ+ osoba, koji bi bili vezani uz teme adolescentskog razvoja. Terminologija koja se odnosi na kategorije spola, roda i seksualnosti često je neispravna, u nekim instancama i diskriminirajuća, dok su u nekim udžbenicima psihologije prisutni i transfobični sadržaji.
Međutim, postoje i neke naoko pozitivne strane, a Amir Hodžić, koji je u suradnji s Udrugom LORi analizirao predmetne kurikulume, kurikulume međupredmetnih tema i nastavnih materijala na temu pojavnosti LGBTIQ+ sadržaja, spomenuo je kako su najobuhvatniji i najpozitivniji primjeri prikaza LGBTIQ+ tema u novijim izdanjima udžbenika etike, i to tijekom sva četiri razreda srednje škole i u mnogim kontekstima; tako se spominju seksualna orijentacija, coming-out, nasilje, stigmatizacija, povijesna perspektiva, dekriminalizacija, zakonska (ne)ravnopravnost, govor mržnje, homofobija i heteroseksizam, društveni pokreti, predrasude, stereotipi, diskriminacija, ljudska prava, obiteljske zajednice te društvena (ne)jednakost i isključivost/uključivost.
Još je pozitivnije u svemu tome, pričalo se na okruglom stolu, to što učenici svakog dana žele znati više o pitanju građanskog i zdravstvenog odgoja te samih LGBTIQ+ tema.
Društvo se mijenja, kao i potrebe mladih LGBTIQ+ osoba te je važno da educiramo i podržavamo nastavno i stručno osoblje kako bi znalo kako adekvatno postupati u određenim situacijama te kreirati sigurne prostore, čega još uvijek drastično nedostaje. Prostora za rast još je mnogo i čeka nas još puno posla, ali malim koracima možemo napraviti promjenu, zaključeno je na okruglom stolu.
