Kako smo se osjećali tijekom pandemije koronavirusa?
Pomagači u kriznim vremenima sa zadarskog Odjela za psihologiju danas nam poručuju da se usmjerimo na to kako se osjećamo sada. Otkrivaju i što možemo izvući iz prošlih događaja.
Pomagači u kriznim vremenima sa zadarskog Odjela za psihologiju danas nam poručuju da se usmjerimo na to kako se osjećamo sada. Otkrivaju i što možemo izvući iz prošlih događaja.
Mali istraživački tim Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru svojim je znanjem i iskustvom odlučio pomoći drugima u teškom periodu prouzrokovanom epidemijom koronavirusa. Kako bi očuvao mentalno zdravlje šire zajednice, svakog tjedna priprema kvalitetne edukativno-savjetodavne materijale koji su brojnim studentima već koristili, a koje sada dijele i s drugima. Čitati ih možete i na portalu Studentski.hr u seriji članaka Pomagači u kriznim vremenima.
U današnjem tekstu progovaraju o osjećajima tijekom pandemije koronavirusa. Prenosimo ga u nastavku.
Nakon pandemije koronavirusa slijedi pandemija depresije.
Nakon pandemije pripremite se na depresiju, tjeskobu, umor i PTSP, upozoravaju znanstvenici.
STRAH RASTE: Pandemija je donijela i brojne psihičke probleme; sve više samoubojstava, konzumacije droge, depresije…
Navedeni primjeri samo su neki od brojnih novinskih članaka koji su nam se tijekom pandemije pojavljivali na malim zaslonima naših pametnih telefona. Kao što se iz navedenih naslova vidi, prošli smo, i još uvijek prolazimo, kroz jedno teško razdoblje, a možda nas čeka još i teže.
Počevši ovako šokantnim vijestima učinili smo isto što i pravi novinari – okupirali vašu pažnju. Što sad s njom? Da nastavimo u stilu većine novinskih članaka ili ne? Ipak ne! Stoga, pogledajmo što se događa kada smo izloženi ovim bombastičnim vijestima! Dok čitamo ovako pesimistične prognoze koje kod nas izazivaju strah, nemamo baš vremena za procesiranje vjerodostojnosti izvora iz kojeg dolaze. Drugim riječima, upuštamo se u nekritičko prihvaćanje svega što nam je upućeno. Ako tome dodamo i okolnosti u kojima smo se nalazili, nije iznenađujuće da smo vjerovali svemu što smo čuli ili pročitali te da je to kod nas samo intenziviralo neugodne emocije koje su svakako bile prisutne. Međutim, zastanimo! Udahnimo! Osvijestimo si svoje osjećaje i senzacije! Postanimo svjesni sadašnjeg trenutka! To je ono što često zaboravljamo, a što nam može pomoći u boljoj prosudbi situacije u kojoj se nalazimo.
Strah. Panika. Tjeskoba. Beznadnost. Sve su to osjećaji koji su s vremena na vrijeme isplovili na površinu poput malih podmornica u ovom nemirnom moru u kojem smo se našli. Period od deset tjedana označava poprilično veliki vremenski odmak. U tom vremenu suočavali smo se s nevidljivim neprijateljem koji je bio tamo negdje izvan sigurnosti našeg doma i to je zapravo bio onaj lakši dio posla. Puno teži zadatak predstavljalo je, i još uvijek nam predstavlja, suočavanje s našim emocionalnim stanjima koja ne samo da su tu, u našoj blizini, nego su u nama samima. Katkad smo bili preplavljeni, prestrašeni, u panici, katkad rezignirani, ali ono što je važno, a što smo u prijašnjim člancima vidjeli, jest da smo bili svjesni svojih emocionalnih stanja.
I da, prezentirani novinski članci nisu ništa drugo nego puke pretpostavke. Svi navedeni scenariji za budućnost, vrijeme nakon pandemije, jesu mogući, ali njima ćemo se pozabaviti kada za to dođe vrijeme. A sada? Usmjerimo se na to kako se osjećamo sada! Što možemo izvući iz prošlih događaja? Kako smo se osjećali tijekom pandemije? Pogledajmo zajedno rezultate našeg istraživanja kako bismo vidjeli jesu li novinarske pretpostavke potvrđene ili pak odbačene? Prosudite sami!
Matea Bodrožić Selak, mag. psych.
studentica psihologije Paola Sturnela
prof. dr. sc. Anita Vulić-Prtorić
