Čemu nas je naučila pandemija?

Mali istraživački tim Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru svojim je znanjem i iskustvom odlučio pomoći drugima u teškom periodu prouzrokovanom epidemijom koronavirusa. Kako bi očuvao mentalno zdravlje šire zajednice, svakog tjedna priprema kvalitetne edukativno-savjetodavne materijale koji su brojnim studentima već koristili, a koje sada dijele i s drugima. Čitati ih možete i na portalu Studentski.hr u seriji članaka Pomagači u kriznim vremenima. 

U današnjem tekstu govore o onome čemu nas je naučila pandemija. Prenosimo ga u nastavku. 

– Slabljenje pandemije koronavirusa i popuštanje mjera opreza napokon su došli na red. Proglašenje pandemije, potresi, karantena, (samo)izolacija, udaljenost od najmilijih, svakodnevno praćenje vijesti, kao da su ostali negdje u daljoj prošlosti, ali posljedice svega toga osjećamo još i danas. Je li to samo upozorenje ili puka posljedica pandemije? Trebamo li upravo navedenu činjenicu shvatiti ozbiljno ili je to nešto što će proći?

Svatko ima drugačiji odgovor na postavljena pitanja, ali možemo se složiti da, vraćajući se u svoju normalu, ovim pitanjima ne predajemo značajnu pozornost, a možda bismo trebali. Žurimo postići sve ono što je bilo pauzirano, nadoknaditi sve ono što smo morali ostaviti na mirovanju, vratiti se svom poslu, akademskim obavezama i slično. Međutim, osvrnemo li se oko sebe, shvatit ćemo da nas je sve to što ponovno moramo čekalo, nepromijenjeno. Ono što se u cijeloj situaciji promijenilo smo MI. Ti i ja više nismo isti. Koronavirus, i sve ono što je donio sa sobom, potaknuo je kod nas različite reakcije, osjećaje, misli, ponašanja. Sve ono što je možda bilo duboko u nama taj mali virus izvukao je na površinu.

Kada smo krenuli u ovo putovanje s projektom Pandemija i ja u pozivu za sudjelovanje svojim smo sudionicima napisali: Nakon ovoga više nećemo biti isti, pa hajdemo onda biti bolji! No, jesmo li bolji ili smo se samo žurno vratili svemu onom što nas je čekalo? Promijenjeni zasigurno jesmo! Bogatiji smo za jedno iskustvo, možda otporniji na stresne događaje, ali možda i ranjiviji na sve one koji dolaze. Svojim zajedništvom posljednjih mjeseci pokazali smo da smo tu jedni za druge. Stoga, nemojmo dozvoliti svakodnevnim obavezama i problemima da dobiju prvenstvo nad svime onime čiju smo vrijednost spoznali tijekom pandemije. Nemojmo upasti u zamku uzimanja zdravo za gotovo svega onoga što imamo. Za vrijeme trajanja mjera (samo)izolacije imali smo priliku za učenje onoga što navedena zamka znači u teoriji i to smo uspješno savladali. Sada je vrijeme za primjenu teorijskog znanja u praksi. U vrijeme ispitnih rokova, ovo je samo dodatni ispit koji, nasreću, nema rok!

U ranijim smo člancima vidjeli da smo se ljutili, svađali sa svojim najbližima što nas je rastužilo, ali i smijali i zbijali šale na račun koronasituacije. Ovaj put pozivamo vas da se osvrnete na to jesmo li i što smo naučili iz ove pandemije? Pogledajmo zajedno!

 

Svoja pitanja, komentare i prijedloge pišite na pandemijaija@gmail.com. 

mag. psych. Matea Bodrožić Selak

studentica psihologije Paola Sturnela

prof. dr. sc. Anita Vulić-Prtorić