Pristižu svjedočanstva zlostavljanja na zadarskom sveučilištu, no zasad nema prijava

– Nije se dogodilo meni, ali jest mojoj kolegici s odjela. Profesor, koji je inače bio poznat po tome da pokušava flert sa studenticama, godinama ju je gnjavio s pozivima na večeru, neumjesnim komplimentima i čak pozivima da dođe kod njega doma. Rekao joj je otvoreno da neće proći ispit kod njega dok ne pristane. U početku je nastojala da uđe na ispit zajedno s još par kolegica, ali, prema njezinim riječima, on bi ostale kolegice ispitivao, a nju ignorirao dok ne ostane sama. Na kraju je bila toliko očajna da je priznala roditeljima, ali nažalost, iako smo ju mi nagovarali da ga prijavi, otac joj je zabranio jer ga je bilo sram da se to provlači. Na kraju je taj profesor bio u jednoj vrsti afere s našom kolegicom koja je nakon toga postala poznata starleta i unatoč tomu nastavio normalno raditi na UNIZD. Što je to moglo poručiti kolegicama koje je on maltretirao i možda su razmišljale o tome da ga prijave?

– Želim reći da je bilo nekoliko profesora i da su svi/sve uglavnom znali, a pravili su se da ne znaju; studenti/ice su prije petnaestak godina organizirali i peticije protiv dva profesora ...jedan je sklonjen u Centar na Sveučilištu. Osobno sumnjam da će uprava Sveučilišta reagirati jer mnogi u upravi to znaju godinama. A rektorica je posve mizogina figura.

– U moru ovih ogavnih predatora treba se prisjetiti i "slavnog" profesora s Odjela za talijanistiku sa Sveučilišta u Zadru. I on je godinama slavodobitno iskorištavao svoju poziciju i iako se o tome znalo, nitko nikada nije reagirao. Brojnim studenticama je slao poruke neprikladnog sadržaja tražeći od njih što mu u tim godinama nikad ne bi ni trebalo pasti na pamet! I sama sam bila žrtva njegovih ucjena, "ako ne dam nešto zauzvrat, neću proći ispit". Ja sam mu se uspjela suprotstaviti, ali, nažalost, vjerujem da mnoge cure nisu imale tu sreću. One koje su reagirale javno, nisu dobro prošle. I tu je ključ problema. Zadarska javnost mu godinama čuva leđa. Iako sada u mirovini, ne vjerujem da takvi ikad promijene ćud.

– Molim anonimno. Nažalost, iz studentskih dana jako dobro pamtim ljigavca koji je zlostavljao tko zna koji broj studentica! Ono što je najgore je da se to oduvijek znalo, ali se zataškavalo. Onog trenutka kad je prestao biti pročelnik, stiže njegova supruga... Krasna profesorica uistinu, pamtim je po dobrom i mislim da nije zaslužila ovu ništariju, ALI.... U moru apsurda, nikome se ni to nije učinilo čudnim. Dotični profesor se još i hvalio činjenicom kako ima uza sebe najboljeg odvjetnika i da mu nitko ne može ništa.

– Profesor koji mi je bio mentor na diplomskom radu pokušao me silovati na obrani rada. Tijekom pripreme diplomskog rada, kojem sam se vratila desetak godina nakon studiranja, pozivao me kod sebe doma da radimo na preinakama, a zapravo je to koristio za udvaranje. Pristojno sam odbijala sva nastojanja. Kad sam bila na obrani diplomskog rada, osigurao je da budemo sami u njegovom kabinetu i napao me pokušavši me pritisnuti o stol s leđa. Ni sama ne znam kako, ali uspjela sam se iskobeljati iz tog mučnog klinča i glasno povikala NE. Dok me on vrijeđao, uspjela sam zgrabiti diplomski rad i izjuriti iz kabineta. Nikad nisam prijavila jer sam se bojala da ću morati čitav diplomski rad i obranu početi ispočetka. Mislim da je toga i on bio svjestan i da je upravo zato iskoristio situaciju u kojoj sam ovisila o njegovom potpisu.

– Nekako sam zanemarila sve to jer nešto što ne vidim na svoje oči ne želim uzimati u obzir pogotovo kad su tako jake optužbe u pitanju. Sjedila sam toga dana ispred njegovog kabineta jer sam čekala da dođe druga profesorica koja ima svoj kabinet nasuprot njegovom. Pored mene je sjela djevojka koju nisam nikada prije vidjela. U jednom trenutku se počela nekontrolirano tresti i plakati, okrenula sam se prema njoj te je pitala da li je sve u redu. Rekla je da se boji, da mora ući u kabinet profesora, ali da ne može. Rekla sam joj da mi kaže o čemu je riječ i da će sve biti u redu, da ću joj pomoći koliko mogu. Samo mi je pružila svoj mobitel i otvorila mail u kojem su bile poruke od dotičnog profesora. Nisam mogla vjerovati što čitam. U mailovima kojih se točno ne sjećam, ali znam da ju je vrijeđao, govorio da može položiti ispit ukoliko se potrudi, a da i on i ona znaju na koji način bez učenja, da dođe u njegov kabinet u tom i tom terminu, da je ona lijepa i zgodna djevojka da joj ne treba veliko znanje. U trenutku dok sam čitala mailove pojavila se profesorica te sam vratila mobitel i rekla da ne ulazi u kabinet, da ćemo pričati čim riješim kod profesorice što sam imala. Kad sam izašla nje nije bilo, malo sam šetala po hodniku, do aparata s kavom, svugdje i nisam je našla. Sjela sam ispred kabineta i čekala neko vrijeme. Djevojka je izašla iz profesorovog kabineta, snažno zalupila vratima i plačući pobjegla vani, izašla sam za njom, trčala ali je nisam uspjela uhvatiti.

Dan danas se krivim zbog tog, a prošlo je već dugo vremena. Krivim se što nisam ostala uz nju do kraja, što nisam upala u ured profesoru skupa s tom djevojkom i čuvala joj leđa, krivim se što ne znam što je tog trenutka pretrpjela unutra, krivim se što nisam nekome od profesora ili u referadi rekla što sam doživjela. Krivim se i krivit ću se zauvijek.

– Mi smo otvorile obrazac za slanje svjedočanstava, koja planiramo predati studentskom pravobranitelju kad završimo s prikupljanjem. S obzirom na to da Sveučilište još uvijek nije objavilo ni obrazac za službene prijave kao što su to napravila druga Sveučilišta, ni upute studentima koji bi eventualno htjeli prijaviti zlostavljanje kako da to naprave, sumnjamo da će biti službenih prijava, barem zasad.