Predstavljena knjiga „Sve moje plovidbe”

• prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija – rektorica Sveučilišta u Rijeci
• prof. dr. sc. Alen Jugović – dekan Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
• prof. emer. dr. sc. Pavao Komadina – autor
• Elvira Marinković Škomrlj – glasnogovornica Sveučilišta u Rijeci i izvršna urednica.

– Zahvaljujem rektorici Prijić Samaržiji na potpori u ovom programu očuvanja sveučilište baštine, čija je rektorica i idejna začetnica. Također hvala i osobama iz pozadine ove knjige, a to su Anamarija Reljac, grafička urednica i izv. prof. dr. sc. Mihaela Matešić, lektorica, kazala je uvodno Elvira Marinković Škomrlj te prepustila riječ rektorici.

– Ponosna sam i počašćena što je profesor Komadina predsjednik Vijeća professora emeritusa Sveučilišta u Rijeci, kao i moj savjetnik za odnose s gospodarstvom. Sigurna sam da mu je kao profesoru, kao nastavniku jedna od najdražih nagrada ona koju je primio kao najbolje ocijenjen nastavnik od strane studenata, a o brojim drugim priznanjima i postignućima čitat ćete u knjizi. Zahvalna sam profesoru Komadini za sve što je učinio za ovo Sveučilište, a sigurna sam da će još mnogo i učiniti, nastavila je rektorica.

– Profesor emeritus Pavao Komadina čovjek je mnogih velikih plovidbi – životnih, profesorskih, znanstvenih, poslovnih, političkih i onih nimalo manje važnih, prijateljskih. Sve njegove plovidbe vezuje, na ovaj ili onaj način, ali uvijek more koje ga je odredilo od samog rođenja u prelijepom zaljevu Boke kotorske, koje je odredilo njegove dječje igre i njegovu profesiju, koje je sudbinski odredilo njegovo življenje u Rijeci i njegovu iznimno uspješnu pomorsku i akademsku karijeru.

Nemoguće je obuhvatiti sve životne i poslovne uloge profesora Komadine, od kadeta do zapovjednika broda, od sveučilišnog profesora i znanstvenika do dekana i prorektora, od direktora i predsjednika skupština najuglednijih hrvatskih tvrtki u pomorstvu i prometu do zamjenika ministra. Nemoguće je spomenuti sva njegova članstva i čelne funkcije u sveučilišnim tijelima, nacionalnim i međunarodnim tijelima za visoko obrazovanje i znanost, u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, u nadzornim odborima brojnih tvrtki i institucija. Nemoguće je spomenuti sva njegova priznanja i nagrade, od stručnih, sveučilišnih, gradskih, županijskih do odlikovanja Predsjednika RH Redom Danice Hrvatske s likom Blaža Lorkovića. Nemoguć je podvig obuhvatiti, u ovom prigodnom proslovu, iznimno bogat život i profesionalnu karijeru profesora Komadine, kao što je nemoguće izbjeći zaključak da se radi o iznimnom čovjeku, nesvakidašnje radoznalosti, životne i radne energije, brojnih interesa i sposobnosti, ali i nesvakidašnjih postignuća.

Profesor Komadina obiteljsku je tradiciju pomoraca i ronilaca preobrazio u životni poziv u najplemenitijem smislu jer je ključni dio svoje karijere posvetio izgradnji sveučilišnih i nacionalnih visokoobrazovnih institucija koje educiraju najcjenjenije stručnjake i znanstvenike u području pomorstva. Istovremeno uvažavajući tradiciju, svoje prethodnike i mentore, ali gledajući uvijek u budućnost i potičući mlade kolege, znanstvenike i stručnjake, profesor Komadina dao je neprocjenjiv i neizbrisiv doprinos visokom obrazovanju u području pomorstva, kao rijetko tko prije njega.

Kada profesor Komadina pripovijeda o svom životu i moru, on zapravo sve vrijeme piše o ljudima, svojoj obitelji, prijateljima, suradnicima, suputnicima, suigračima. Život opisan kroz plovidbe zapravo je knjiga o moru, ali nadasve i o ljudima koji su živjeli od mora i za more. Pavao Komadina čovjek je mora, ali možda još i više čovjek koji je poput mora povezivao, spajao daleke i naizgled različite obale i ljude, uvijek pomirljivo, s pažnjom i uvažavanjem. Profesor Komadina čovjek je otvorenosti i dijaloga, čovjek kojega su oblikovala mora koja je oplovio i brojni ljudi s kojima je surađivao. Bogatstvo zapisa, fotografija, dokumenata, sjećanja i radova u ovoj monografiji svjedoči o jednom nadasve ispunjenom životu, u kojem se čini da nema jasnih granica između posla, hobija i života – sve se pretače i prožima, kao i samo more.

Uime Sveučilišta u Rijeci i svoje osobno iskazujem duboko poštovanje i zahvalnost profesoru emeritusu Pavlu Komadini za cjelokupni doprinos našem Sveučilištu i veselim se našim novim plovidbama.

– Za mene je biti studentom profesora Komadine bila prava privilegija, jer rijetko se nalazi osobu s tako bogatim iskustvom, osobu koja je prošla sve razine od kadeta pa do kapetana duge plovidbe, od asistenta na Pomorskom fakultetu pa sve do dekana, od gradskog i županijskog vijećnika te zamjenika ministra pomorstva, prometa i veza. Znanje koje nam je prenosio i energija s kojom je to radio osiguralo je da ga zauvijek pamtimo kao profesora koji je svoj život posvetio učenju generacija studenata – budućih pomoraca. Kada ste razgovarali s profesorom Komadinom, niste imali osjećaj da niste samo jedan u mnoštvu studenta, već da je cjelokupna pažnja usredotočena upravo na vas. Svojim odnosom prema studentima profesor je stekao veliko poštovanje generacija studenata kojima je predavao, a pisanjem knjiga te tekstova i među širokim krugom znanstvenika i stručnjaka iz područja nautike. Ipak najveći doprinos profesora je u doprinosu rasta i razvoja našeg Pomorskog fakulteta. Fakulteta gdje je zaposlen još od davne 1980. godine i gdje od prvog dana pokazuje nesebičnu ljubav spram te institucije. Veliki broj projekata i aktivnosti koji je prof. Komadina sa svojim timom proveo, od nabavke najsuvremenijih simulatora, organizacije skupova, osiguranja da iz Više pomorske škole prerastemo u fakultet. I danas Pomorski fakultet u Rijeci nosi titulu najstarije i najznačajnije visokoškolske i znanstveno-istraživačke ustanove u pomorstvu u Republici Hrvatskoj.

Ovaj lijepi naslov knjige ne oslikava do kraja ono što ta knjiga predstavlja mnogim ljudima s Pomorskog fakulteta, jer nakon svih plovidbi našeg profesora ostaju plovidbe ljudi, bivših studenata, prijatelja… koji su zahvaljujući njemu postali dio našeg Fakulteta i prenose dalje taj zarazni entuzijazam – istaknuo je u svojem obraćenju dekan Jugović.

– Previše ste lijepo govorili o meni! – kazao je dekanu Jugoviću i rektorici. – Nisam se čak u nekim dijelovima ni prepoznao! Nakon deset godina plovidbe po svijetu osjetio sam da ta znanja i iskustva koja sam stekao treba prenositi dalje i zato sam krenuo predavati, najprije učenicima u Pomorskoj školi Bakar, a kasnije na Pomorskom fakultetu. Jedna od stavki na koje sam posebno ponosan jest to što smo 1979. uspjeli na Fakultetu nabaviti moderni navigacijski i strojarski simulator, u vrijednosti oko milijun dolara, a to je bila svojevrsna prekretnica na Fakultetu. Velik dio ove knjige posvetio sam svojim studentima. Uvijek sam poticao njihove dobre ideje i projekte i nikada me studenti nisu razočarali. Poručujem onim profesorima koji ne mogu naći zajednički jezik sa studentima – da su promašili profesiju! Moramo zapamtiti da Hrvatska jest primorska i pomorska zemlja i da, iako smo nažalost ostali bez brodara, imao ogromnu snagu i potencijal u ljudstvu, u pomorskim kadrovima. Na kraju, zahvaljujem gđi rektorici na poticajima da napišem ovu knjigu, Elviri Marinković Škomrlj, koja je udarila urednički pečat te svima ostalima koji su na njoj radili, a simbolično je poklanjam svojim roditeljima. Svojoj se djeci ispričavam jer sam im zasigurno nedostajao tijekom svih mojih plovidbi. Ostavljam čitateljstvu da procjeni knjigu! – zaključio je prof. Komadina.