Može li umjetna inteligencija predvidjeti zločine i spriječiti automobilske nesreće? Studenti imaju odgovor

Razgovarali smo s dvoje ambicioznih studenata čiji je fokus usmjeren prema razvoju umjetne inteligencije, a koji, u sklopu posla u tvrtki BISS, sudjeluju u razvijanju projekata kakvi još nisu viđeni u Hrvatskoj.

Patrik Gregović ima 21 godinu, na trećoj je godini informacijskih tehnologija, a radi na projektu predviđanja zločina u jednome gradu. S druge strane, imamo studenticu Mateju Ivetu koja ima 20 godina te je studentica treće godine na FER-u, a projekt na kojem je radila za cilj ima postizanje preciznosti u klasifikaciji ozbiljnosti prometnih nesreća.

Inovativnost i originalnost su neupitni, stoga nas je zanimalo odakle ideja za takvim projektima.

― Projekt je započeo pretprošlu jesen i ideja je bila napraviti umjetnu inteligenciju koja će moći predviđati zločine u nekom gradu. Ja provodim razvijanje te umjetne inteligencije pod mentorstvom kolege Radovana u BISS-u. Razvoj umjetne inteligencije ukratko podrazumijeva sakupljanje i obradu podataka koje će naš program koristiti, treniranje umjetne inteligencije te evaluaciju i isporuku gotovog rješenja – rekao je Gregović.

― Ideja je bila uzeti podatke o okolnostima prometnih nesreća i na temelju njih zaključiti koliko su ozbiljne zarađene ozljede. Iako smo početni dio projekta napravili na podacima iz Ujedinjenog Kraljevstva, glavna ideja je u suradnji s Hrvatskim autocestama prikupiti informacije o stanjima u Hrvatskoj. Promatrali smo uvjete kao što su osvjetljenje, uvjeti na cesti, ograničenje brzine, vrijeme dana i slično. Sagradili smo model dubokog učenja koji s visokom sigurnošću donosi zaključke o posljedicama nesreće – rekla je Iveta.

Glavni je cilj projekta na kojem naš sugovornik radi vidjeti je li moguće razviti umjetnu inteligenciju koja može predviđati zločine u jednom gradu, odnosno povezati tip zločina s geografskim koordinatama.

― Kao primjer mogu vam navesti dakle New York u kojem se svaki dan događa veliki broj zločina. Cilj je da temeljem određenih podataka i korištenjem umjetne inteligencije možemo reći na primjer: Sutra u podne na ovim geografskim koordinatama dogodit će se ubojstvo, ili Preksutra u 18 sati na ovim koordinatama dogodit će se krađa i slično. – navodi Patrik.

Matejin projekt u kombinaciji s prikupljenim aktualnim podacima o stanju na cesti može pomoći regulirati određene radnje u prometu, na primjer ograničenje brzine na autocestama uz pomoć digitalnih tabli, te na taj način smanjiti broj i snagu ozljeda stečenih u prometnim nesrećama.

Uz društvenu važnost onog na čemu rade, studenti i osobno imaju koristi od ovih projekata. Ponekad je možda teško uskladiti fakultetske obaveze s ostalim aktivnostima, no nedvojbeno je da će im stečeno iskustvo za vrijeme studija uvelike pomoći u nastavku karijere.

― Ja  radim od prve godine faksa tako da sam se naviknuo. Najbitnije je zapravo da je BISS firma koja je fleksibilna i otvorena za razgovor. Iskustvo na ovom projektu mi je jako bitno jer mi je otvorilo nove vidike kritičkog razmišljanja i rješavanja problema u području koje nije toliko još zastupljeno u Hrvatskoj. Također uz fleksibilnost, velika je stvar kada firma daje priliku mladim stručnjacima raditi na ovakvim projektima jer to daje određenu dozu povjerenja između firme i radnika. Na taj način firma daje do znanja da cijeni u prvom redu sposobnost i znanje, ali i da se to može steći prvenstveno iskustvom na stvarnim projektima. – rekao je Patrik.

― Nije mi bilo naporno usklađivati obaveze zato što su svi na poslu bili jako susretljivi i prilagodljivi, a i imala sam tu prednost što sam mogla raditi od kuće/s faksa tako da mi je i to uštedjelo vrijeme. Također, mislim da sam imala jedinstvenu priliku raditi takav studentski posao koji je kombinacija istraživačkog i praktičnog računarstva. Uz to smo napisali i stručni rad o istraživanju, što puno studenata nema priliku raditi. Praksa je u IT svijetu najbrži i najbolji način učenja, fakultet daje odličnu podlogu, ali je nakon toga potrebno naučiti puno toga o samoj industriji i tehnologijama kako bi se moglo učinkovito raditi. – navodi Mateja.

Što se tiče Hrvatske i uporabe umjetne inteligencije, student misli da imamo svu potrebnu infrastrukturu za njezino korištenje na problemima na kojima je primjenjiva, pitanje je samo angažiranosti države i ljudi za ažuriranje svojih sustava.

― Mislim da ljudi često imaju dojam o umjetnoj inteligenciji kako su to neki veliki, komplicirani sustavi pa je ne koriste koliko bi mogli. Naravno, postoje i takvi modeli, ali ima jako puno svakodnevnih problema koji bi se mogli barem djelomično automatizirati s relativno malo truda i mislim da je šteta da se to ne koristi. Čini mi se da se polako otvaramo u tom smjeru te da se sve više tvrtki okušava u toj grani i nadam se da ćemo se kroz nekoliko godina približiti svjetskim standardima. – govori za kraj studentica.