Struka tvrdi: Tržište još uvijek ne prepoznaje diplomirane prevoditelje

Prema službenoj internetskoj stranici E-usmjeravanje osnovnom se djelatnosti prevoditelja smatra prevođenje s jednog jezika na drugi, pri čemu je potrebna jezična temeljitost da bi se postigla što veća terminološka ujednačenost i smisao teksta. Međutim, u današnje vrijeme nekolicina ljudi smatra da je tečno govorenje i/ili opće poznavanje nekog stranog jezika sasvim dovoljno za neometano bavljenje prevoditeljskim poslom. Stoga, pitali smo profesore, alumne i studente prevoditeljskog smjera diplomskog studija Engleskoga jezika i književnosti pri Filozofskom fakultetu u Osijeku za stavove o razlikama u omjeru cijene i kvalitete prijevoda, potrebnim znanjima koja se stječu na fakultetu te zaposlenju u struci po završetku studiranja.

– Tržište, nažalost, još uvijek ne prepoznaje diplomirane prevoditelje, pa nije slučaj da prevoditelji s diplomom nužno zarađuju više od prevoditelja s diplomom nekoga drugog studija – do diferencijacije dođe kada se prevoditelj profilira kao vrstan prevoditelj koji pruža vrhunsku uslugu koja onda postiže i višu cijenu. Politiku cijena, međutim, još uvijek više određuju tržišni kriteriji, a ne kvaliteta prijevoda. Čak se ni pri zapošljavanju za institucije Europske unije ne traži diploma prevoditeljskog studija, nego diploma bilo koje struke uz položen prevoditeljski ispit.

Smatra kako se stručni prevoditelji više cijene jer su klijenti i agencije svjesni njihove kvalitete i vrijednosti, no ne angažiraju ih nužno za sve poslove. Navodi kako će stručnog i iskusnog prevoditelja naručitelj angažirati tek kada mu je kvaliteta obavljenog posla uistinu važna, a u suprotnom će se zadovoljiti prosječnom kvalitetom po što nižoj cijeni. Dr. sc. Dubravka Vidaković Erdeljić, docentica na Odsjeku za engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Osijek, navodi da su prijevodi stručnih prevoditelja mnogo kvalitetniji od prijevoda nestručnih prevoditelja, što se, nažalost, vrlo često ne odražava na cijenu prijevoda koju stručni prevoditelji uspijevaju postići na tržištu.

Profesorice Omazić i Vidaković Erdeljić smatraju kako se na prevoditeljskim studijima najprije nauči da prevođenje nije puko prebacivanje riječi iz jednoga koda u drugi, već da se najprije treba odrediti registar i žanr/vrsta teksta, ciljna publika, kao i njegova funkcija; to uvelike određuje kako će se tekst prevoditi i kako će konačan prijevod naposljetku izgledati. Studenti su svjesni činjenice da je prevođenje složen kognitivni proces koji slijedi korake po kojima će se osigurati točan i tečan prijevod izvornoga teksta. Upravo zbog toga, ako nestručni prevoditelji izostave pojedine korake, prijevod gubi na kvaliteti i ostavlja dojam neprirodnog i nedosljednog teksta. Docentica Vidaković Erdeljić kaže kako iskustvo ipak pokazuje da dobro poznavanje stranoga jezika nije dovoljan preduvjet za kvalitetnog prevoditelja.

Jelena Pataki diplomirala je engleski jezik i književnost prevoditeljskoga smjera i nastavnički smjer hrvatskog jezika i književnosti te je od 2014. godine upisana na poslijediplomski studij Književnosti i kulturnog identiteta, a 2018. godine radila je kao asistentica na prevoditeljskom kolegiju na Odsjeku za engleski jezik i književnost. Bavi se književnim prevođenjem s engleskoga za više izdavača, kao i znanstvenim radom, uredništvom, lekturom i korekturom. Smatra kako je za prevoditeljske poslove načelno poželjna prevoditeljska diploma, no nije rijedak slučaj da studenti stječu iskustva dok još nisu službeno završili studij, pa tako izdavači s kojima je radila nemaju ništa protiv rada sa studentima koji tek trebaju dobiti prevoditeljsku diplomu ili studentima sa stečenom nastavničkom diplomom. Drugi, pak, u obzir uzimaju samo diplomirane prevoditelje i vrlo često traže iskustvo. Pitali smo je što prevoditeljski studiji nude studentima te kakav je njezin stav o omjeru cijene i kvalitete u prijevodima.

– Prevoditeljski studiji prije svega omogućuju dubinske analize i primjenu iscrpnih prevodilačkih metoda na kraćim tekstovima, što je rijetko slučaj u poslovnom svijetu zbog strogih rokova. Također, kombiniraju se sve razine, od osnovnih jezičnih (morfoloških i semantičkih), pravopisnih i gramatičkih, do stilskih i na njima se uči, dok se praktičnim radom u specijaliziranim agencijama i granama prevodilaštva rjeđe pokrivaju baš sve razine (npr. iako je važna stručnost teksta, gramatička razina ne mora nužno uvijek biti na razini, no time opada i njezina kvaliteta). Usudila bih se reći da usmeno prevođenje na stručnim lokacijama (farme, tvornice, gradilišta i sl.) često bolje prolazi u suradnji s prevoditeljima koji nemaju nužno prevoditeljsku diplomu i nisu opterećeni točnošću (nauštrb tečnosti) jezika, ali poznaju materiju bolje od onoga tko je o njoj učio samo u studentskim klupama i zato su uspješniji.

Tea Tosenberger Lubar diplomirala je njemački i engleski jezik prevoditeljskoga smjera, položila ispit za ovlaštenog sudskog tumača za oba jezika te odradila petomjesečni staž u Glavnoj upravi za pismeno prevođenje Europske komisije u Bruxellesu, a po povratku u Hrvatsku otvorila vlastiti obrt za prevođenje. Ove je akademske godine upisala i Poslijediplomski specijalistički studij konferencijskog prevođenja u Zagrebu. Pitali smo ju je li se susrela s kakvim predrasudama o zaradi u prevođenju kada su u pitanju studenti s diplomom i oni bez nje.

– Dok sam se kao studentica javljala raznim agencijama, osobno se nisam s time susrela i nikada mi nitko nije ponudio manji honorar jer još nisam imala diplomu u rukama. Međutim, razlike u cijenama na tržištu, nažalost, postoje među samim profesionalnim prevoditeljima, od kojih neki svoje usluge nude po preniskim cijenama, čime štete cijelom sektoru. Uglavnom surađujem s nakladnicima i prevoditeljskim agencijama. Recimo, agencijama je kao profesionalnim pružateljima prevoditeljskih usluga, naravno, u interesu kvaliteta, pa ipak više cijene stručne prevoditelje koji su u stanju takav prijevod i isporučiti. Nijednoj agenciji s kojom sam do sada surađivala diploma nije bila od presudne važnosti, ali sam prije početka suradnje morala odraditi probni prijevod, što znači da su htjeli provjeriti moje prevoditeljske sposobnosti.

Ističe kako je klijentima s kojima izravno surađuje najvažnije pronaći nekoga tko dobro govori jezik te im često nije uopće važno imaju li diplomu studija stranih jezika ili ne. Naravno, oni ne mogu provjeriti nečije prevoditeljske vještine, pa poistovjećuju dobrog prevoditelja s onim koji dobro vlada stranim jezikom, a takve je klijente teže uvjeriti u vrijednost onoga što radite.

– Predrasuda je podrazumijevala stav da svatko može prevoditi ako ima dovoljno vremena, a studenti koji studiraju jezike samo skraćuju vrijeme potrebno za posao, bez razlike u kvaliteti. Stručnost u uporabi jezika gotovo nikada nije bila tema jer su oni koji spomenute predrasude zastupaju često uvjereni da im stručnost u njihovom području jamči kvalitetan prijevod. Iako predrasude o prevođenju postoje, smatram da prevoditelji bez diplome studija jezika ne narušavaju nužno tržište diplomiranim prevoditeljima. Međutim, problem postoji u procjeni kvalitete prijevoda diplomiranog prevoditelja te diplomiranog profesora jezika. Često sam se susretao sa stavom da svaka osoba koja je studirala jezik može prevoditi, iako postoje specijalizirani prevoditeljski studiji koji studente obučavaju za prevoditeljsku struku.

Juraj i Tea optimistični su u vezi sa zaposlenjem u struci, smatraju kako postoje zaista dobre mogućnosti za studente koji uistinu žele biti prevoditelji. Juraj ističe brojna područja unutar prevoditeljske struke za koja se student može opredijeliti te tako specijaliziran pronaći posao nedostupan nekomu bez diplome. Tea kaže kako će na kraju ipak presuditi kvaliteta jer ako isporučujete kvalitetne proizvode, klijenti će biti zadovoljni i javljati vam se i dalje. Sve se češće rabe CAT (Computer Assisted Tools) alati, pa je osim jezičnih i prevoditeljskih kompetencija potrebno znati i koristiti se takvim alatima, što uvelike smanjuje šanse pojedincima koji s njima nisu upoznati. Prevoditelji koji rade na sebi i razvijaju svoje vještine bit će i nagrađeni, a prevođenje kao takvo vještina je koju treba neprestano razvijati, zaključila je Tea.