Istraživanja pokazuju: studenti na fakultetima pišu previše ispita
Stavovi profesora o ocjenjivanju studenata na sveučilištima diljem svijeta još uvijek su staromodni.
Stavovi profesora o ocjenjivanju studenata na sveučilištima diljem svijeta još uvijek su staromodni.
Na profesore se, naime, stavlja pritisak da svoje studente nauče što korisnijim vještinama, na studente da budu redoviti i disciplinirani u radu, a odgovor na te potrebe često je – više testiranja.
Poznato je da su ispitni rokovi na fakultetu među najstresnijim periodima za mlade osobe. Od studenata se očekuje da u relativno kratkom vremenskom razdoblju pokažu da su usvojili nekoliko kompleksnih predmeta. Situacija postaje još gora kada se uz to vežu i obavezni kolokviji koje je potrebno položiti kako bi se pristupilo ispitu ili posebni radovi koje je potrebno napisati.
Pritisak ispita osjete i profesori: u 2, 3 ili 4 tjedna nije lako u nekoliko navrata ispravljati pisane ispite svih studenata na godini, održavati uvide, usmene ispite, čitati radove.
Dakle, ispiti ne donose radost ni studentima ni profesorima, a ipak je studiranje bez njih apsolutno nezamislivo. Jan McArthur, profesor na Sveučilištu u Lancasteru, smatra da bi i studenti i profesori tijekom razdoblja ispitnih rokova trebali osjećati upravo – radost.
– Ispitivanje i ocjenjivanje bi trebalo provesti tako da studenti vide koliko su tijekom semestra naučili, što bi i profesore trebalo učiniti sretnima. A čak i ako student padne ispit, to je opet znak profesoru na čemu treba poraditi. – ističe.
Zašto raste broj ispita koje studenti moraju proći tijekom studija?
Istraživanja pokazuju kako studenti danas sve lošije rješavaju takozvane high-stakes ispite, kao što su veliki završni ispiti o kojima ovisi prolaz predmeta. Zbog toga je na velikom broju fakulteta, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi, uveden niz manjih ispita: kolokvija, kratkih blic-provjera, seminarskih radova, eseja i slično, čiji je cilj rasteretiti studente od velikog stresa završnih ispita. No, zbog slabe regulacije studentskog opterećenja, i ti manji ispiti negativno utječu na razine stresa, a ne doprinose dovoljno boljem usvajanju gradiva.
Primjerice, britansko istraživanje iz 2018. godine pokazuje da su studenti u godini napisali preko 50 raznoraznih ispita, dok je na jednom matematičkom smjeru broj dostigao čak 80 pisanih provjera u godini. Kada se taj broj rasporedi na tri do četiri ispitna roka, broj ispita koji jedan student treba proći u jednom roku, postaje doista teško dostižan.
Istraživanja su pokazala da se studenti zbog toga stalno osjećaju anksiozno: kada su gotovi s jednim zadatkom ili ispitom, slijedi drugi, a rokovi za predaju radova su, ističu studenti, postavljeni navrat-nanos.
Mary Richardson, profesorica na UCL Institutu za obrazovanje ističe da su stavovi profesora o ocjenjivanju studenata na sveučilištima diljem svijeta još uvijek staromodni.
– Ocjenjivanje treba biti raznolikije. Zašto studenti ne bi sami birali na koji način žele da ih se ocjenjuje? – ističe i dodaje da to što svi studenti pišu iste ispite nije ravnopravnost jer studenti imaju različite potrebe.
