Rukometašice Kalaus o faksu i sportu: „Njegovanje mentalnog zdravlja u sportu je jednako bitno"

U tužnom razdoblju za hrvatsko društvo rukomet je donio tračak nade i veselja građanima Hrvatske. Povijesni uspjeh hrvatskih rukometašica ostvaren je kada su osvojile broncu na Europskom prvenstvu. Izvanredne, mlade i motivirane djevojke pokazale su talent i slogu koja se rijetko viđa.

Dora i Larissa Kalaus neizostavan su dio rukometnog tima. Osim što impresioniraju na terenu, blizanke su studentice psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. U razgovoru su nam otkrile svoja očekivanja poslije prvenstva, ali i otvorile često pitanje među studentima sportašima – kako uskladiti fakultet i sport.

Opisale su nam kako su im predstavnici grada, prijatelji, obitelj i rukometni tim pripremili nezaboravni doček u rodnim Križevcima. Važnost medalje shvaćaju skromno, najveće priznanje su im pohvale koje dobivaju od svojih sugrađana. 

– Po samom dolasku u Križevce, pošto je bilo kasno kad smo stigle, dočekalo nas je nekoliko sportskih entuzijasta i novinara s vatrometom i domaćom rakijom za utopliti se. Pravi doček priredio nam je zamjenik gradonačelnika (gradonačelnik je bio u izolaciji), a uključivao je prekrasan vatromet, mlade rukometašice iz našeg prvog kluba, kao i riječi našeg prvog trenera i najbliže prijatelje i obitelj. Osjećaj je zaista neopisiv. I danas, 3 tjedna nakon osvajanja medalje, ne mogu vjerovati da smo to ostvarile i da su iza nas ostale velike reprezentacije poput Rusije ili Nizozemske. Prekrasno je kad te ljudi prepoznaju, kad ti se nasmiju ili kažu bravo cure, svaka čast kad ih vidiš na ulici u gradu, a godinama nisu znali da se baviš rukometom.

Ženski rukomet dugo je bio na samim marginama, no pobjedom na Europskom prvenstvu pokazale su kako je važno u njega ulagati jednako kao i u muški rukomet. 

– Hoćemo li morati ponovno dokazivati da ovo nije slučajan uspjeh, vidjet ćemo s vremenom. Moglo bi se reći da se ista stvar dogodila Vatrenima – vrhunski rezultat, velika obećanja o nacionalnom stadionu, a 3 godine nakon – nema pomaka. Vrijeme će pokazati hoće li isto biti i nama.

Sestre Kalaus otkrile su nam kako je znanje sa studija psihologije zaslužno za staloženost na terenu. Njegovanje vlastite mentalne higijene, smatraju, ključno je u ostvarenju sportskih uspjeha.

– Definitivno nam pomaže i u jednu ruku olakšava nedoumice i poteškoće na terenu, a njegovanje vlastitog mentalnog zdravlja u sportu je jednako bitno, u najmanju ruku, kao i u svakodnevici. S obzirom na to da smo i same na putu da budemo psiholozi, ali i iz iskustva rada sa sportskim psihologom, znamo koliko to može pomoći i u neku ruku donijeti prevagu na terenu kako nama igračicama tako i stručnom stožeru.

Iako je psihologija kompleksna, pa je tako i samo studiranje zahtjevno, Dora i Larissa uz svakodnevne treninge uspijevaju u postizanju izvrsnih rezultata na studiju.

– U svemu je u životu potrebna dobra organizacija jer s time možeš sve ostvariti. Nama se nekoliko stvari odlično posložilo pa je studiranje i sport bilo lakše uskladiti. S obzirom na to da je Hrvatsko katoličko sveučilište zapravo jedna mlada akademska zajednica, mi smo bile prvi primjer kategoriziranih sportaša, pa smo sve nekako u hodu rješavali i dogovarali, dakle kroz neke ustupke i s jedne i druge strane, odgovorno ponašanje te pomoć i podršku najbližih sve je bilo moguće. Kad nas nije bilo na Fakultetu, kolegice su nam uvijek pomagale, teretana je radila od 6 ujutro i sve se moglo organizirati za najbolji mogući ishod na obama područjima života.

Slobodno vrijeme im je dragocjeno i rijetko zbog brojnih rukometnih i sportskih obaveza, a omiljeni im je način opuštanja uz kavu s bliskim krugom prijatelja.

– Uvijek u životu ima perioda ozbiljnijeg posla i rada, a onda nakon takvih težih perioda slijede oni periodi opuštanja i zabave, tako da je odgovor: Naravno da stignemo. Na početku (Faksa) nije to bilo puno vremena, ali i ono malo je bilo dovoljno za odmor glave i tijela, pa čak i kad je to bilo samo jutro bez alarma i kvartovska kava s ekipom. Slobodno vrijeme najčešće provodimo u krugu obitelji, partnera i prijateljica uz neke društvene igre ili obična druženja. Kao i svi mladi volimo ispijati kavu u kvartovskom kafiću s dušom (dok kafići rade, naravno), a u ovom periodu karantene počele smo s čitanjem malo ozbiljnije literature, gledanjem neke zanimljive serije ili dobrog filma.

Balansiranje sporta i fakulteta nije lagan zadatak, pogotovo ako se u obama područjima pokušava dati maksimalno. Sestre Kalaus primjer su kako je moguće uz puno truda i odricanja biti uspješan na terenu, ali i u klupama. Tajna uspjeha krije se u činjenici da u najtežem razdoblju treba biti najuporniji jer ako se taj put pređe, uspjeh je nadomak. Evo i što su poručile drugima:

– Poručile bismo im da se na kraju dana sav taj trud, upornost i rad (koji nitko drugi osim vas ne vidi) isplati, da se možda ne vrati prvom prilikom, ali da će se s vremenom sve vratiti, na ovaj ili onaj način. Poručila bih im da ne gube nadu kad je najteže jer noć je uvijek najtamnija pred zoru, da traže pomoć kad im je potrebna, a ponajviše da vjeruju u ono što rade.

Osim fleksibilnosti kluba i profesora na fakultetu nužno je dobro organizirati vrijeme, imati motivaciju te vjeru u sebe. Dora i Larissa pokazale su kako bavljenje sportom prelazi fizičku aktivnost te da je za vrhunske rezultate nužno voditi brigu o mentalnom zdravlju jednako kao i o fizičkom. Brojni izazovi koje su djevojke prošle te uspjehe koje su nanizale ukazuju kako je sve moguće.