Mislav Mironović:„Snovi su se ostvarivali i još uvijek se ostvaruju!"

Mislav Mironović je hrvatski free ride biciklist koji se tim ekstremnim sportom bavi više od 15 godina. Imali smo priliku porazgovarati s njim o karijeri, najznačajnijim, ali i osobno najdražim uspjesima te o planovima za budućnost.

Mislava je, dok je bio još mali, otac jednog jutra na Strossmayerovom trgu u Zagrebu odlučio naučiti voziti bicikl. Nakon što je pedale prvi put okrenuo bez pomoćnih kotača, prošao je svega nekoliko milimetara od stupa koji mu je stajao na putu. Veselo se okrenuo prema ocu i uzviknuo:„Prošao sam!". To je bilo tek prvo Mislavovo izlaganje opasnosti na biciklu, početak jednog putovanja koje još uvijek traje. 

Ubrzo se Mislav našao u gimnastičkim vodama, a tokom šestogodišnjeg perioda jedna od omiljenih sprava mu je bila i ostala bicikl. Preko Eurosporta je učio sve pokrete trials vožnji koje je ubrzo počeo kopirati. Korak po korak i trik po trik, postao je najbolji trials vozač u Hrvatskoj. Trials je u to doba u Hrvatskoj bila novina i privlačila je veliku pažnju. Zahvaljujući tome, Mislavovu vožnju i skokove su ljudi počeli primjećivati, a s time se vinuo u profesionalne vode gdje su ga dočekali ozbiljniji angažmani i pojavljivanja u medijima. 

Ozbiljan pristup ovome sportu ga je doveo i na međunarodna natjecanja, pa je već sa 16 godina prvi put nastupio u Češkoj. Na ovim se nastupima upoznavao s biciklističkom freestyle/freeride scenom, a zahvaljujući novim kontaktima bilo je mnogo lakše scenu dovesti u Hrvatsku. To se dogodilo već na Brijunima - ''Red Bull No Bike, No Glory'' okupio je desetoricu trials/freestyle/freeride bikera. Za Mislava je to bilo ostvarenje snova jer vozio je s legendama poput Petra Krausa. Petr Kraus mu je na ramu od bicikla na Brijunima napisao "GO FOR IT!", a upravo se toga nadalje u karijeri Mislav i pridržavao.

Uz bicikl, s Mislavom je uvijek išla i kamera pa je brzo prikupio dosta materijala i napravio prvi hrvatski biciklistički video koji je premjerno prikazao na izložbi fotografija s eventa Red Bull No Bike, No Glory. Drugi film pod nazivom "Huge video" sadržavao je snimke snimljene prilikom prvog posjeta kampu Woodward u SAD-u koji je postao njegova lokacija za trening sljedećih 8 godina za redom.

Mislav je bio idejni kreator mnogih biciklističkih natjecanja u Hrvatskoj. Jedan je bio i Red Bull Market Place Race koji je završio na 4. mjestu, a nakon toga ostvario mu se i najveći san. Uslijedio je Red Bull Vozi B.R.E. gdje se također plasirao na 4. mjesto uz najbolje bikere Europe. No, u trialsu više nije bilo mnogo prostora za napredak, stoga je u Mislavovom životu nastupila era freeridea u koju se savršeno uklopio.

Sljedeći cilj je bio Norco. Iako su u to vrijeme sponzorirali samo vozače iz Kanade, Mislavu su dali priliku da im šalje izvještaje gdje je i što radi. Nakon godine i pol, napokon su ga pozvali na natjecanje i upoznavanje. U to je vrijeme dobio priliku organizirati Skill Source Camp u Beogradu. Izgradio je stazu iz snova, a na njoj je izveo skok prilikom kojega je slomio ruku. Mislio je da za Norco više nema šanse. Nakon oporavka, u Australiji je odlučio nadoknaditi sve treninge, a iz Norca su prepoznati njegovu odlučnost i potpisali ugovor s njim.

Napokon se sve posložilo, a Mislav je osvajao redom sva natjecanja u regiji, dok bi u inozemstvu redovito završio u finalu. Odradio je snimanja po čitavoj Europi, kao i za američku produkcijsku kuću DH productions za film ''Here we go again''.

1. Reci nam nešto više o sportu kojim se baviš.

Prvo što mi je palo na pamet je to da za moj sport ne postoji određeni vremenski uvjet, već voziš po kiši, snijegu, suncu, vjetru i ostalim mogućim vremenskim prognozama. Važno je da se kotači okreću i da se svaki put dobro zabaviš. Još jedna zanimljiva informacija je ta da je moj sport, tj. MTB freeride disciplina "slopestyle", ušla ove godine u kategoriju X-games sportova što je odlično za napredak sporta. 

2. Koji je bio najuzbudljiviji trenutak tvoje karijere?

Moja karijera je dosta uzbudljiva za mene jer sam nekako svemu pristupio dosta emotivno i uvijek sam se namjerno stavljao u pozicije za koje nisam bio možda spreman, ali na taj način sam u biti napredovao. Tako da je svaki trenutak bio uzbudljiv, ali definitivno bih izdvojio zadnji projekt Red Bull Sunflips kojega sam osmislio i realizirao uz pomoć Red Bull-a koji je tu uvijek da mi da krila. Naravno, dobio sam krila, skočio u zrak, zajedno sa prijateljem Szymonom Godziekom napravio salto naprijed sa biciklom ispred zalazećeg sunca i na taj način smo dobili Red Bull logo uživo!

3. Jesi li ikada, u nekom trenutku, razmišljao o potpunoj promjeni karijere? Ako jesi, što je presudilo činjenici da si ipak ostao u vodama ekstremnog sporta?

Nisam nikada razmišljao o promjeni karijere. Naravno, kod velikih ozljeda se malo zapitaš, ali više o tome kako ćeš drugi puta pametnije. Čvrsto se držim svojega principa, a to je - dokle god se zabavljam i uživam u onome što radim, to ću raditi. Ako to postane na neki način opterećenje, isti tren ću prestati sa time i naći sljedeću stvar koja u meni budi euforiju.  

4. Tko je u tebi usadio ljubav prema ekstremnom sportu? Kako su roditelji prihvatili tvoju odluku da se profesionalno baviš free ride biciklizmom?

Ne bih znao tko je točno usadio ljubav prema ekstremnom sportu, ali kad malo bolje razmislim to je vjerovatno bio sam ekstremni sport u koji sam se zaljubio i cijelo to umjieće kretanja i izvođenja akrobacija, micanja kroz prostor što ti pruža satorijum, tj. mir u nemiru. 

5. Što čini tvoju redovitu biciklističku opremu, odnosno bez čega ne sjedaš na bicikl?

Ovisi o kakvoj se vožnji i biciklu radi, ali prvenstveno tu je štitnik za zube bez kojega se ne mogu zamisliti na biciklu, štitnik za vrat, fullface kaciga, štitnici za koljena, rukavice, štitnici za potkoljenice, steznici za skočne zglobove. Možda će zvučati čudno, ali bez svojeg mobitela, NOKIA 1020, ne idem nigdje i uvijek se nalazi u džepu, jer ako dođe do nekog predobrog događaja, spreman sam uslikati prizore, a ako dođe do nekog lošeg događaja, spreman sam pozvati hitnu! 

6. Što bi izdvojio kao najveću manu, a što kao najveću prednost bavljenja free ride biciklizmom?

Pa najveća mana su ozljede za koje znaš da će ih biti ako želis napredovati. To se, naravno, može umanjiti dobrom pripremom. Najveća prednost je osjećaj vožnje koji osjetiš kada se počneš malo ozbiljnije i zahtjevnije voziti. 

7. Možeš li nam reći nešto više o svojim planovima za iduće dvije godine?

Pošto mi je ova godina bila prva godina da nisam vozio natjecanja, a pokazala se najuspješnijom do sada, nastavit ću istim tonom i u budućnosti. Smišljat ću kreativne projekte i realizirati ih, voziti se svugdje po svijetu, to sve snimati i širiti iskustvo i znanje koje sam steknuo kroz dugi niz godina baveći se ovim sportom. 

8. Imaš li neki poseban projekt koji bi želio predstaviti čitateljima našeg portala?

Čitateljima vašega portala bih najavio da će uskoro moći pročitati zanimljivu knjigu koju ću napisati vezanu uz iskustva koja sam stekao u sportu. Poručio bih im, ako su u mogućnosti, da uvijek u životu rade ono što iz ispunjava i veseli.