Koja je razlika između pripravništva i stručnog osposobljavanja?

Visoka stopa nezaposlenosti mladih, iseljavanje, godine provedene na burzi, niske plaće, nedostatak iskustva i nemogućnost dobivanja posla u struci nakon diplome problemi su koji more hrvatske studente. Iako oni jesu kompleksni, ipak postoje načini na koje mladi u Hrvatskoj mogu poboljšati svoj položaj u društvu i na tržištu rada.

Seriju članaka portala Studentski.hr Zapošljavanje nakon fakulteta nastavljamo sa svim informacijama koje trebate znati o razlikama između pripravništva i SOR-a – mjerama koje su mnogima prvi susret s poslovnim svijetom. 

Nakon što uspješno položimo sve ispite, napišemo i obranimo diplomski rad pa se veselimo na zasluženoj promociji, počinje razdoblje razmišljanja što dalje. Veliki broj studenata, zaokupljen studentskim obvezama, pa i studentskim poslovima, ne razmišlja kako izgleda svijet rada koji je uređen drugačije od studentskog ugovora. Mnogi svoje prvo zaposlenje nalaze putem jednog od oblika zapošljavanja predviđenih Zakonom o radu Republike Hrvatske. Radi se o pripravništvu, koje je formalni oblik zaposlenja. Drugi je pak način mjera koja je 2012. predviđena za smanjenje nezaposlenosti mladih osoba, a poznata je pod nazivom stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa (skraćeno SOR). 

Mjeru SOR-a mogu koristiti osobe do navršenih 30 godina koje nemaju više od 12 mjeseci staža u zvanju za koje su se obrazovale, prijavljene su u evidenciju Zavoda 30 dana (sve o postupku prijave možete saznati ovdje) te nezaposlene osobe koje moraju polagati stručni ispit. Mjera traje 12 mjeseci ili 24 mjeseca. Ono što SOR čini ne baš privlačnim jest to što osobe koje su njome obuhvaćene u praksi imaju gotovo identične obveze koje bi imale u radnom odnosu, ali ne i prava koja iz njega proizlaze – polazniku Zavod isplaćuje tek novčanu naknadu od 2750 kn u ovom trenutku, što pak ovisi o minimalnoj plaći u RH, te pokriva trošak polaganja stručnog ili majstorskog ispita, dok trošak prijevoza pokriva poslodavac. 

Mjere za stjecanje prvog radnog iskustva / pripravništva mjere su putem kojih se osposobljavaju mlade osobe za rad na radnom mjestu u zvanju za koje su se obrazovale, a s ciljem stjecanja iskustva ili formalnog uvjeta za pristupanje stručnom/majstorskom ispitu. Mjera pripravništva namijenjena je nezaposlenim osobama bez staža osiguranja koje su prijavljene u evidenciju nezaposlenih (u realnom sektoru) te nezaposlenim osobama bez staža osiguranja u obrazovnoj razini iz područja obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi i kulture prijavljene u evidenciju nezaposlenih (u javnom sektoru). Traje 12 mjeseci, a naknada je znatno veća od one za SOR – u realnom sektoru iznosi 50% iznosa bruto II plaće, bez gornjeg ograničenja, prema plaći tog radnog mjesta poslodavca i trošak prijevoza, a u javnim službama 100% iznosa prema iznosu pripravničke plaće, koja iznosi 85% plaće radnog mjesta. 

Ukratko, ključna razlika između pripravništva i SOR-a jest to što SOR ne uključuje zasnivanje radnog odnosa, kao što sam naziv kaže. Za vrijeme SOR-a ne prima se plaća, već novčana pomoć. Tijekom pripravništva radni odnos se zasniva, prima se plaća, a zakonom je predviđeno za sve one koji pronalaze svoje prvo zaposlenje u struci za koju je potrebno iskustvo za kasnije zaposlenje. 

Iako bi svatko bio zadovoljniji dobivanjem pripravništva i formalnim ulaskom u svijet rada, između SOR-a i nikakvog zaposlenja, SOR je, sa svim svojim nedostacima, ipak bolja opcija; nakon SOR-a položaj na tržištu rada puno je bolji i statistike potvrđuju da se osobe obuhvaćene tom mjerom prije zapošljavaju od onih koje nisu sudjelovali u njemu. Ipak, s obzirom na nagle promjene na hrvatskom tržištu rada zbog odlaska radnika u druge dijelove Europske unije, on više nije toliko potreban i pripravništvo je ponovno aktualno.